Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
29.12.2018., subota
stranice i straničnici ...
 Dan po dan, list po list, stranica po stranica i ... eto nas na kraju 2018-e. U danima između Božića i Nove kratim vrijeme crtajući straničnike kao sitne novogodišnje poklone pa će završetak priče 'Lutak' pričekati da blagdani prođu. |
- 14:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #
25.12.2018., utorak
sretan Božić
  |
- 11:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #
10.12.2018., ponedjeljak
Lutak, kratka priča
 Nick Alm: Portret Stare anziskarte, naknadno kolorirane crnobijele fotografije s kojih se smiješe davno umrli ljudi, požutjela vjenčanica, otrcane plišane igračke, knjige s posvetama napisanim nečitkim rukopisima, okrhnute porculanske šalice, raspareni srebrni escajg, napuknuta modla za kuglof, mali nahtkasn oslikan ružama ... Uglavnom stara krama, iako se sajam pretenciozno naziva – sajam antikviteta. Pitala se - Zašto ljudi obilazi te tezge s naplavinama predmeta koje vlasnici više niti žele niti trebaju, s hrpama stvari nekada željenih, kupljenih s radošću, poklanjanih s ljubavlju a potom zaboravljenih, suvišnih, odbačenih? Nadaju li se - jeftinom će kupovinom tuđih stvari popuniti svoje prazne police? Ili na sajam dolaze zavirivati u ostatke tuđih života onako kako u prolazu zaviruju u tuđe prozore? Oživljavaju li im pred znatiželjim očima prizori sa starih fotografija, njuše li pod prašinom i memlom mirise kolača ispečenih u tim tepsijama, posluženih na tim cifrastim tacnama? Osluškuju li smijeh djece koja su se igrala tim igračkama, čuju li jecaje plišanih medvjedića koji oplakuju odrastanje djevojčica i dječaka koji su ih nekad davno voljeli? Ili ih na sajam vodi samo pragmatična namjera - u hrpi bezvrijednih stvari pronaći neku vrijednu, među neupotrebljivim predmetima neki još uvijek upotrebljiv? Pitala se i – što nju tamo privlači? Zašto je ona, žarilo sunce, kišilo ili sniježilo, na sajmu svake druge subote u mjesecu? Zašto tamo odlazi unatoč žalosti koju osjeća dok promatra svu tu staru kramu ostalu iza nečijih života, skupljenu s tavana i podruma, kupljenu na dvorišnim rasprodajama radi ponovne prodaje, sitne zarade i jeftine kupovine? Zašto, kad na sajmu nikada nije ništa kupila? Dok obilazi tezge čini joj se da je predmeti molećivo gledaju preklinjući – kupi me, kupi me, kući ponesi me ... Čini joj se - sve te odbačene, napuštene, zaboravljene, suvišne stvari grčevito žele ponovo biti nečije, grčevito žele prikriti pohabanost, istrošenost, napukline, ogrebotine i mrlje prljavštine, nastojeći se prikazati ponovo poželjnima. Odupire se, jedva jedvice, njihovim pozivima iako bi najradije pokupovala one najžalosnije, najpohabanije, one s najmanje izgleda da ih netko poželi. Odupire se i bori s osjećajem krivnje a najradije bi ih ponijela kući onako kako sažaljiv čovjek kući povede napuštenog psa ili krmeljivog mačka lutalicu.  (nastavak slijedi) |
- 07:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #
09.12.2018., nedjelja
mala sreća ...
 "Ako, jureći za srećom, tu sreću nađete, vi ćete, kao ona starica koja je tražila naočale, otkriti da vam je sreća sve vrijeme bila na nosu." (Bernard Shaw) |
- 10:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #
06.12.2018., četvrtak
gospodin Mačak, kraj priče
 Rose je sjedila za računalom pregledajući i uređujući fotografije. Izdvajala je sve one na kojima je nevidljivi mačak bio vidljiv i slagala ih u folder. Začudila se koliko se tih fotografija nakupilo u nekoliko mjeseci. Dok je razmišljala kako imenovati folder u koji ih je složila, osjetila je dodir na nozi. Iako nije vidjela tko je dodiruje, dodir je odmah prepoznala. Toplo mačje tijelo trljalo joj se o potkoljenicu umiljavajući se. Rose i ne ne razmišljajući spusti ruku želeći uzvratiti nježni dodir. Ruka je dodirnula meko krzno, pogladila mačju glavu, kliznula niz mačja leđa sve do vrška pruženog repa. U trenutku kad je vršak repa dodirnula, mačak je postao vidljiv. Rose se nasmija tiho bojeći se da ga ne uplaši. No, mačak nije pokazivao ni trunčicu straha, izvrnuo se na leđa nudeći debeli, pomalo opušten trbuh na maženje. Macane, macane, dragi macane - tepala je Rose gladeći ga i češkajući po trbuhu. Mačak šapama obuhvati njezine prste nježno ih grickajući. I pandže je uvukao u jastučiće na šapama pazeći da je ne ogrebe. ... U danima koji su slijedili Rose je uživala u druženju s mačkom. Promatrala ga je kako prazni zdjelicu, kako oštri pandže na stablu breze, kako opušteno drijema u njezinu krilu. Brinula bi se kad bi nekamo nestao na dan dva, beskrajno se radovala kad bi se ponovo pojavio i zamijaukao pred njezinim vratima tražeći da ga pusti unutra. U trgovini za kućne ljubimce naručila je privjesak u obliku srca i dala na nj ugravirati broj svog mobitela. Ako odluta predaleko, možda netko dobronamjeran nazove i kaže - Pronašli smo vašeg mačka. Mačak je mirno dopustio da mu ogrlicu s privjeskom stavi na vrat. ... Jednog je jutra izašla pred kuću pomesti opalo brezovo lišće. Mačak joj se pridružio. Volio je igrati se u suhom lišću i grijati na jesenjem suncu. A kad bi Rose metlom skupila zlatne brezine listiće, mačak bi u igri hrpu rastepao pa bi počinjali sve iz početka. Dok je rasuto lišće ponovo mela, Rose začu glas susjede: Komšinice, je l' taj debeli tigrasti vaš? Zamislila se - Je li mačak doista njezin? Slagala bih kad bih rekla - ne. Jednako bih tako slagala i kad bih rekla - da. Danas je moj- odgovorila je Rose susjedi. Bio je moj i jučer i prekjučer. No, ne znam čiji je bio 'nakjučer', ne znam hoće li izabrati biti moj sutra. Uostalom, oni koji dobro poznaju mačke vele - nitko ne posjeduje mačku. ... Ipak, iz dana u dan mačak je bivao sve više njezin. Prestao je skitati se, više nije odlazio tko zna kamo, kad bi Rose nakratko izlazila do prve pekare ili trgovine, ispraćao ju je i dočekivao sjedeći na vrtnoj ogradi. Rose više nije morala otkrivati njegovo prisutvo tek na snimljenim fotografijama. Sad joj je spremno pozirao a Rose ga je pratila s fotoaparatom u ruci. Navečer, dok bi joj mačak spavao u krilu, Rose je nastavljala dodavati fotografije u folder koji je još uvijek ostao bezimen. Rose se čudila samoj sebi - nikako da smisli naziv za folder s mačkovim fotografijama. A ni mačku još nije nadjenula ime. ... Tog novembarskog jutra vrt je osvanuo okićen prvim mrazom. Mačak je ostao spavati u njezinom krevetu a Rose je ogrnula šal i izišla u vrt napuniti hranilicu za ptice zrnjem. Na vriježama ukrasne lozice vrapci su nestrpljivo živkali čekajući doručak. Zastala je na trenutak promatrajući ih kako slijeću na hranilicu i kljucaju zrnje prosa, konoplje, žita i suncokreta a zatim se tiho vratila u kuću. Mačak je i dalje čvrsto spavao glave naslonjene na Rosein jastuk. Trzao je brkovima i micao šapama kao da nekamo trči ili u snu lovi ptice. Samo ti spavaj - prošapta Rose. Nije ga željela uznemiravati - Kad se bude probudio napunit ću i njegovu zdjelicu. Rose sjede za računalo i otvori folder s mačkovim fotografijama. Smješkala je gledajući ga kako se igra, penje na brezu, jede, drijema ... Sad je namjeravala u foder dodati i fotografije snimljene toga jutra, fotografije mačka usnulog u njezinu krevetu. Rose zaustavi dah - Na jutrošnim fotografijama mačak nije bio vidljiv. Rose ustade i požuri u spavaću sobu. Mačka više nije bilo na krevetu, nije bio ni u kuhinji kraj zdjelice, nije ga bilo ni u vrtu. ... Dani su prolazili, prošao je i novembar, već se i Božić bližio. Rose je prebirala po fotografijama u folderu bez imena. Svakoga dana mačak je nestajao s fotografija. Na Silvestrovo je bio vidljiv samo na onoj prvoj koju je snimila i ne znajući da je on tamo u podnožju hranilice za ptice. Rose se zapita - Kad svane novogodišnje jutro, hoće li mačak nestati i s te prve fotografije? (kraj priče) |
- 13:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #
03.12.2018., ponedjeljak
gospodin Mačak, 4. nastavak kratke priče
|
Pregledajući fotografije snimljene tih novembarskih dana Rose je ustanovila – nevidljivi mačak ne samo da se odvažio ući u kuću, on je njezinu kuću posve prisvojio. Spavao je u njezinom krevetu, dovršavao zalogaje s njezina tanjura, peo se na vrh police s knjigama, drijemao na prozoru, vješto se provlačio između porculanskih figura u vitrini ... Rose je u trgovini za kućne ljubimce kupila igračku za mačke. Plastični krug s otvorima taman dovoljno velikim da se u njih zavuče mačja šapa i zakotura lopticu. Na vrhu igračke plava ptičica na opruzi. Čim je igračku spustila na tepih u svojoj dnevnoj sobi loptica je zaštropotala kotrljajući se krugom, opruga s ptičicom se zatresla. Rose uključi kameru jedva čekajući da pogleda snimljeni videozapis. Veliki se mačak igrao poput malog mačeta. Kružio je oko igračke, zavlačio šape u otvore kotrljajući lopticu u krug, valjao se po tepihu predući , grickao žuta perca na repu plave ptičice. Dosad sam te samo vidjela, sad te mogu i čuti – nasmijala se Rose. No, još uvijek ga je mogla vidjeti i čuti tek kad bi pogledala videozapis. Rose je postala sve vještija u lovu na trenutke koji bi joj postali vidljivi tek kad su već prošli, tek kad bi gledala snimku. Mačak se valja na hrpi opala lišća. Mačak moči šapu u vrtno jezerce nastojeći dohvatiti zlatnu ribicu. Mačak sjedi na njezinoj kompjutorskoj stolici i ližući redi svoje prugasto krzno. Rose je uživala gledajući. Ipak, zadovoljstvo joj je kvarila činjenica koja joj je postajala sve očitija – to što promatra u trenutku promatranja već je postalo prošlost. A Rose nije željela biti poput onih turista koji, tek vrativši se kući s putovanja, na fotografijama koje su donijeli s puta otkrivaju destinaciju koju su posjetili. Nije željela živjeti u prošlom trenutku a ipak se stalno vraćala prošlim trenutcima žudeći da ih pretvori u sadašnjost.  (nastavak slijedi) |
- 10:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
