Marketing
gospodin Mačak, kraj priče
Rose je sjedila za računalom pregledajući i uređujući fotografije. Izdvajala je sve one na kojima je nevidljivi mačak bio vidljiv i slagala ih u folder. Začudila se koliko se tih fotografija nakupilo u nekoliko mjeseci.
Dok je razmišljala kako imenovati folder u koji ih je složila, osjetila je dodir na nozi.
Iako nije vidjela tko je dodiruje, dodir je odmah prepoznala. Toplo mačje tijelo trljalo joj se o potkoljenicu umiljavajući se. Rose i ne ne razmišljajući spusti ruku želeći uzvratiti nježni dodir. Ruka je dodirnula meko krzno, pogladila mačju glavu, kliznula niz mačja leđa sve do vrška pruženog repa.
U trenutku kad je vršak repa dodirnula, mačak je postao vidljiv.
Rose se nasmija tiho bojeći se da ga ne uplaši. No, mačak nije pokazivao ni trunčicu straha, izvrnuo se na leđa nudeći debeli, pomalo opušten trbuh na maženje.
Macane, macane, dragi macane - tepala je Rose gladeći ga i češkajući po trbuhu.
Mačak šapama obuhvati njezine prste nježno ih grickajući.
I pandže je uvukao u jastučiće na šapama pazeći da je ne ogrebe.
...
U danima koji su slijedili Rose je uživala u druženju s mačkom.
Promatrala ga je kako prazni zdjelicu, kako oštri pandže na stablu breze, kako opušteno drijema u njezinu krilu. Brinula bi se kad bi nekamo nestao na dan dva, beskrajno se radovala kad bi se ponovo pojavio i zamijaukao pred njezinim vratima tražeći da ga pusti unutra. U trgovini za kućne ljubimce naručila je privjesak u obliku srca i dala na nj ugravirati broj svog mobitela. Ako odluta predaleko, možda netko dobronamjeran nazove i kaže - Pronašli smo vašeg mačka.
Mačak je mirno dopustio da mu ogrlicu s privjeskom stavi na vrat.
...
Jednog je jutra izašla pred kuću pomesti opalo brezovo lišće.
Mačak joj se pridružio. Volio je igrati se u suhom lišću i grijati na jesenjem suncu. A kad bi Rose metlom skupila zlatne brezine listiće, mačak bi u igri hrpu rastepao pa bi počinjali sve iz početka.
Dok je rasuto lišće ponovo mela, Rose začu glas susjede: Komšinice, je l' taj debeli tigrasti vaš?
Zamislila se - Je li mačak doista njezin?
Slagala bih kad bih rekla - ne.
Jednako bih tako slagala i kad bih rekla - da.
Danas je moj- odgovorila je Rose susjedi.
Bio je moj i jučer i prekjučer. No, ne znam čiji je bio 'nakjučer', ne znam hoće li izabrati biti moj sutra.
Uostalom, oni koji dobro poznaju mačke vele - nitko ne posjeduje mačku.
...
Ipak, iz dana u dan mačak je bivao sve više njezin.
Prestao je skitati se, više nije odlazio tko zna kamo, kad bi Rose nakratko izlazila do prve pekare ili trgovine, ispraćao ju je i dočekivao sjedeći na vrtnoj ogradi.
Rose više nije morala otkrivati njegovo prisutvo tek na snimljenim fotografijama. Sad joj je spremno pozirao a Rose ga je pratila s fotoaparatom u ruci.
Navečer, dok bi joj mačak spavao u krilu, Rose je nastavljala dodavati fotografije u folder koji je još uvijek ostao bezimen. Rose se čudila samoj sebi - nikako da smisli naziv za folder s mačkovim fotografijama.
A ni mačku još nije nadjenula ime.
...
Tog novembarskog jutra vrt je osvanuo okićen prvim mrazom.
Mačak je ostao spavati u njezinom krevetu a Rose je ogrnula šal i izišla u vrt napuniti hranilicu za ptice zrnjem. Na vriježama ukrasne lozice vrapci su nestrpljivo živkali čekajući doručak.
Zastala je na trenutak promatrajući ih kako slijeću na hranilicu i kljucaju zrnje prosa, konoplje, žita i suncokreta a zatim se tiho vratila u kuću. Mačak je i dalje čvrsto spavao glave naslonjene na Rosein jastuk. Trzao je brkovima i micao šapama kao da nekamo trči ili u snu lovi ptice.
Samo ti spavaj - prošapta Rose.
Nije ga željela uznemiravati - Kad se bude probudio napunit ću i njegovu zdjelicu.
Rose sjede za računalo i otvori folder s mačkovim fotografijama.
Smješkala je gledajući ga kako se igra, penje na brezu, jede, drijema ...
Sad je namjeravala u foder dodati i fotografije snimljene toga jutra, fotografije mačka usnulog u njezinu krevetu.
Rose zaustavi dah - Na jutrošnim fotografijama mačak nije bio vidljiv.
Rose ustade i požuri u spavaću sobu. Mačka više nije bilo na krevetu, nije bio ni u kuhinji kraj zdjelice, nije ga bilo ni u vrtu.
...
Dani su prolazili, prošao je i novembar, već se i Božić bližio.
Rose je prebirala po fotografijama u folderu bez imena. Svakoga dana mačak je nestajao s fotografija.
Na Silvestrovo je bio vidljiv samo na onoj prvoj koju je snimila i ne znajući da je on tamo u podnožju hranilice za ptice.
Rose se zapita - Kad svane novogodišnje jutro, hoće li mačak nestati i s te prve fotografije?
(kraj priče)
Post je objavljen 06.12.2018. u 13:40 sati.