Marketing
gospodin Mačak, 4. nastavak kratke priče
Pregledajući fotografije snimljene tih novembarskih dana Rose je ustanovila – nevidljivi mačak ne samo da se odvažio ući u kuću, on je njezinu kuću posve prisvojio.
Spavao je u njezinom krevetu, dovršavao zalogaje s njezina tanjura, peo se na vrh police s knjigama, drijemao na prozoru, vješto se provlačio između porculanskih figura u vitrini ...
Rose je u trgovini za kućne ljubimce kupila igračku za mačke.
Plastični krug s otvorima taman dovoljno velikim da se u njih zavuče mačja šapa i zakotura lopticu. Na vrhu igračke plava ptičica na opruzi.
Čim je igračku spustila na tepih u svojoj dnevnoj sobi loptica je zaštropotala kotrljajući se krugom, opruga s ptičicom se zatresla.
Rose uključi kameru jedva čekajući da pogleda snimljeni videozapis.
Veliki se mačak igrao poput malog mačeta.
Kružio je oko igračke, zavlačio šape u otvore kotrljajući lopticu u krug, valjao se po tepihu predući , grickao žuta perca na repu plave ptičice.
Dosad sam te samo vidjela, sad te mogu i čuti – nasmijala se Rose.
No, još uvijek ga je mogla vidjeti i čuti tek kad bi pogledala videozapis.
Rose je postala sve vještija u lovu na trenutke koji bi joj postali vidljivi tek kad su već prošli, tek kad bi gledala snimku.
Mačak se valja na hrpi opala lišća.
Mačak moči šapu u vrtno jezerce nastojeći dohvatiti zlatnu ribicu.
Mačak sjedi na njezinoj kompjutorskoj stolici i ližući redi svoje prugasto krzno.
Rose je uživala gledajući.
Ipak, zadovoljstvo joj je kvarila činjenica koja joj je postajala sve očitija – to što promatra u trenutku promatranja već je postalo prošlost.
A Rose nije željela biti poput onih turista koji, tek vrativši se kući s putovanja, na fotografijama koje su donijeli s puta otkrivaju destinaciju koju su posjetili.
Nije željela živjeti u prošlom trenutku a ipak se stalno vraćala prošlim trenutcima žudeći da ih pretvori u sadašnjost.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 03.12.2018. u 10:57 sati.