Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Namjeravala je izaći tiho i neprimjetno prije nego što 'zabavni program' počne, no tada se na osvijetljenoj pozornici pojavi zabavljač. Rose prvo otvori usta od čuđenja a tada se poče nezaustavljivo i glasno smijati.
...
Mudriji od njega smislili su originalno rješenje kako ostati neprimjetan, upravo onako kao što joj je to Pratitelj rekao toga poslijepodneva dok su sjedili na stražnjoj palubi.
Baš ono što je očito često uspijeva ostati neprepoznatljivim, neprimjetnim – pomisli Rose. Ako nešto želiš sakriti, stavi to na najvidljivije mjesto. A koje je mjesto vidljivije od pozornice?
Na pozornici osvijetljenoj reflektorom, u uskim hlačama trapeznih nogavica i pripijenoj košulji posutoj svjetlucavim šljokicama, Rosein je Pratitelj uvijao bokovima mameći uzdahe i prije prve otpjevane note.
Savršeno je 'skinuo' Elvisa – morala je samoj sebi priznati Rose.
Bilo je to više od kostima i koreografije, više od kretnji, geste i mimike. Više i od senzualnog, toplog glasa koji je zvučao poput Elvisovog.
Više je Elvis od Elvisa.
I Rose se zapita – Kako mu to uspijeva?
I prije no što je prošaptala pitanje, znala je odgovor. Pratiteljevo pretjerano naglašavanje Elvisova izgleda, kretnji, glasa i interpretacije nije sadržavalo ni trunku ismijavanja ili kritike oponašanog. Njegova imitacija bila je mimeza, savršeno uvjerljiva krivotvorina, lišena podrugljivosti, uvjerljivija od originala. Pratitelj nije oponašao Elvisa, on ga je ponovno stvarao.
Iz svoje niše Rose je, osim pozornice, mogla vidjeti i lica dijela svojih suputnika i suputnica. Dok je gledala ta lica čiji se izraz preobražavao i umekšavao dok su slušali pjesmu, Rose s divljenjem ali i ljutnjom shvati – taj je lažni Elvis savršeni manipulator.
Savršeno uspijeva navesti slušatelje da mu povjeruju, da povjeruju u njegovu osjećajnost, da ne posumnjaju u njegovu iskrenost, da vlastita osjećanja pripišu njemu, bezosjećajnom.
I ja sam mu gotovo povjerovala.
A znala je i zašto. I upravo zato nije osjetila ljutnju već sažaljenje.
Manipulator je i sam izmanipuliran. Mijenjajući svoju ličnost izgubio je vlastitu bit, vlastitu ličnost, samo da bi laži dao privid istinitosti. Za Roseine suputnike on će biti vješt zabavljač, oni neće znati kako se on odlično zabavlja na njihov račun. No, ni on sam neće znati da je puko oruđe u rukama manipulatora većih od njega.
Da, lukaviji od njega doista su smislili originalno rješenje kako da stražara prikažu kao zabavljača. Već sutra stražar neće morati viriti iza zavjese kako bi me nadzirao. Moći će danju slobodno šetati brodskom palubom a uvečer me nadgledati s pozornice.
Rose sjede na svoju stolicu dok su svi ostali ustajali sa svojih kako bi pljeskom i ovacijama Elvisova oponašatelja pozvali na bis.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
