Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
30.09.2016., petak
Otok, kratka priča (2)
 Pretposljednja postaja, photo by rU Iako je izgledala mlađe od dobrog dijela svojih suputnika, Rose je bila najstariji putnik na brodu. Za mjesec i po Rose će proslaviti 67-i rođendan, svi ostali putnici bili su 65-godišnjaci. Svi su oni do datuma ukrcavanja na brod koji je plovio prema Otoku već puhnuli u 65 svijećica na rođendanskoj torti i upravo ta ih je činjenica i dovela na brod. Odredbom, koju je Parlament desetljeće prije toga donio jednoglasno, svaki je slavljenik na 65-ti rođendan kao rođendanski dar dobivao brodsku kartu. Besplatno putovanje na Otok. Uz kartu priložen i prospekt pun fotografija - niska obala s dugom šetnicom pod stablima, klupe pod zlatnim krošnjama, obronci u rumenim bojama jeseni ... Otok je jedinstveni klimatski fenomen – pisalo je u prospektu. Dnevna temperatura tijekom cijele godine blago varira između 20 i 25 stupnjeva celzijusa, noćna je tek 5 do 6 stupnjeva niža. Nema ljetnih ni zimskih ekstrema, proljeće se blago ' prelije' u jesen, jesen u proljeće ... Stabla procvjetaju, a kad vjetar raznese latice, lišće već počinje žutjeti ... A prije no što zadnji list otpadne, grane već počnu ponovo listati i pupati. ... I Rose je, prije dvije godine, na svoj 65-ti rođendan, u poštanskom sandučiću našla kovertu s prospektom i putnom kartom. Znala je da to može očekivati pa je 'rođendanski dar' dočekala spremna. Začudilo ju jedino to što je pošiljku našla u sandučiću, znala je da se takve pošiljke šalju preporučeno. Primatelj mora potpisom potvrditi primitak. No, ona je na istoj adresi živjela godinama, pošiljke je godinama donosio isti poštar koji bi, kad je ne bi zatekao kod kuće, preporučenu pošiljku gurnuo u sandučić i potpisao 'papir' umjesto nje da je poštedi odlaska do pošte.. Iako je do datuma ukrcavanja na brod ostalo još nekoliko tjedana, Rose je odmah počela pakirati putnu torbu. Iste je večeri sjela u putnički vlak. Putovala je cijelu noć a u svitanje je sišla na peron male željezničke stanice negdje 'bogu iza leđa'. Dan je provela na klupi u parku hraneći golubove mrvicama peciva koje je kupila u pekari na uglu. Ostale klupe bile su prazne, na njima tek pokoji opali žuti list. U predvečerje je nastavila put lokalnim autobusom. U danima koji su slijedili Rose je proputovala ' tisuću milja', baš kao u baladi koju je rado slušala. If you miss the train I'm on, you will know that I am gone You can hear the whistle blow a hundred miles, A hundred miles, a hundred miles, a hundred miles, a hundred miles, You can hear the whistle blow a hundred miles ... Prva joj je zamisao, kad je planirala putovanje, bila – otputovati u neko malo mjesto na kraju svijeta. Privlačila su je mala tiha mjesta u kojima ljudi žive bez žurbe i prometne buke. No, pošto je i sama odrasla u malom mjestu, znala je da tamo ne bi mogla ostati neprimjetna. U malom mjestu došljak je uočljiv. Ubrzo nakon useljenja došljak može očekivati da mu na vrata zakucaju susjedi s kolačem dobrodošlice i s pregrštima pitanja o tome odakle došljak dolazi, gdje je prije živio, čime se bavi ... Potom bi slijedili pozivi na kave, roštiljade, obiteljska slavlja... I nova pitanja, ljudi u malim mjestima vole o svojim susjedima saznati sve. Upravo stoga Rose je znala – mora odabrati veliki grad, unajmiti stan u neboderu. Tamo se može izgubiti u gradskoj vrevi kao mrav u mravinjaku. Tamo može čitav dan hodati ulicama a da ne sretne poznato lice.Tamo se može na hodniku mimoići sa susjedima bez pozdrava i prepoznavanja. Tamo je neće pronaći do datuma ukrcavanja na brod. (nastavak slijedi) |
- 09:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #
29.09.2016., četvrtak
Otok, kratka priča
 photo by rU Rose je sjedila na prednjoj palubi broda pogleda uprtog u pučinu. Tamo daleko, na obzoru, veliki bijeli 'vunasti' oblaci lijeno su tonuli u morsko plavetnilo. Sunce je grijalo jesenje nježno, bez vrele ljetnje strasti. Rose sklopi oči i prepusti se toplom nježnom dodiru sunčevih zraka. Prednja paluba luksuznog broda bila je prazna. Svi putnici, osim Rose, još uvijek su bili na stražnjoj palubi. Iako se obala s koje su krenuli već izgubila iz vida, još uvijek su joj svi bili okrenuti. Još uvijek su im pred očima lebdjela lica onih koji su ih ispratili, još uvijek su vidjeli ruke koje mašu, još uvijek su im u ušima zvonili glasovi koji izvikuju riječi oproštaja, još uvijek su im sjećanja poglede okretala unazad umjesto unaprijed. Rose osjeti dodir ruke na ramenu i otvori oči. Mlad muškarac u kratkim hlačama i 'havajskoj košulji' nasmiješi joj se i reče: Ne želimo nepotrebno privlačiti pozornost i uznemiravati ostale putnike. Sad ću vas osloboditi ... Iz džepa izvuče ključ i otključa lisice kojima je Roseino zapešće bilo vezano za naslon klupe. Bez lisica na rukama ja ću možda ostati neprimjetna – reče mu Rose. Priličnu pozornost privući ćete vi, jedini putnik četiri decenije mlađi od svih ostalih. Baš me zanima kako ćete objasniti svoju prisutnost? Ne brinite – nasmija se mladić. Mudriji od mene razradili su prihvatljivo objašnjenje. Pričekajte do večeri pa ćete vidjeti kakvo su originalno rješenje smislili. (nastavak slijedi) |
- 11:19 - Komentari (13) - Isprintaj - #
17.09.2016., subota
o jabuci ...
 |
- 10:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #
09.09.2016., petak
odjednom noći postadoše hladnije ...
 |
- 12:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #
07.09.2016., srijeda
doba nevinosti ...
 |
- 10:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #
05.09.2016., ponedjeljak
kiša ...
|
A Better Rain ...  |
- 12:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #
02.09.2016., petak
okus rastanka ...
 photo by rU Na jednom štandu osječke tržnice (koju esekeri odmila zovu - 'pija') piljarice uz cijenu voća uvijek stave i nekakav manjeviše duhovit natpis. Na tom su pijačnom štandu dinje 'slatke poput poljupca', lubenice su 'slađe od prve ljubavi', jabuke su 'zavodljivije od Evinih', jagode 'rumenije od djevojačkih obraza' ... Ljetu je kraj, dinje i lubenice su na izmaku, prvih jagoda već odavno nema. Bliži se vrijeme jesenjih kiša, prehlada, viroza i avitaminoza, vrijeme utješno toplih čajeva. Piljarice - poetese ovih su dana uz hrpu limuna istaknule natpis - 'kiseliji od prvog rastanka'. Zastadoh kraj tezge. Izvolite - ljubazno će piljarica. Danas neću pazariti, samo ću fotografirati - rekoh. I pomislih - prvi je možda kiseo. Isprva poput limunske esencije, a potom sve blaži, taman za limunadu. A što je s konačnim? Kakav je okus konačnog rastanka? No, takvog natpisa nije bilo na tezgi. |
- 09:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #
01.09.2016., četvrtak
zaustavljeni trenutak
 |
- 08:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
