Marketing
Otok, kratka priča (2)
Pretposljednja postaja, photo by rU
Iako je izgledala mlađe od dobrog dijela svojih suputnika, Rose je bila najstariji putnik na brodu.
Za mjesec i po Rose će proslaviti 67-i rođendan, svi ostali putnici bili su 65-godišnjaci. Svi su oni do datuma ukrcavanja na brod koji je plovio prema Otoku već puhnuli u 65 svijećica na rođendanskoj torti i upravo ta ih je činjenica i dovela na brod. Odredbom, koju je Parlament desetljeće prije toga donio jednoglasno, svaki je slavljenik na 65-ti rođendan kao rođendanski dar dobivao brodsku kartu. Besplatno putovanje na Otok. Uz kartu priložen i prospekt pun fotografija - niska obala s dugom šetnicom pod stablima, klupe pod zlatnim krošnjama, obronci u rumenim bojama jeseni ...
Otok je jedinstveni klimatski fenomen – pisalo je u prospektu.
Dnevna temperatura tijekom cijele godine blago varira između 20 i 25 stupnjeva celzijusa, noćna je tek 5 do 6 stupnjeva niža. Nema ljetnih ni zimskih ekstrema, proljeće se blago ' prelije' u jesen, jesen u proljeće ...
Stabla procvjetaju, a kad vjetar raznese latice, lišće već počinje žutjeti ...
A prije no što zadnji list otpadne, grane već počnu ponovo listati i pupati.
...
I Rose je, prije dvije godine, na svoj 65-ti rođendan, u poštanskom sandučiću našla kovertu s prospektom i putnom kartom.
Znala je da to može očekivati pa je 'rođendanski dar' dočekala spremna. Začudilo ju jedino to što je pošiljku našla u sandučiću, znala je da se takve pošiljke šalju preporučeno. Primatelj mora potpisom potvrditi primitak. No, ona je na istoj adresi živjela godinama, pošiljke je godinama donosio isti poštar koji bi, kad je ne bi zatekao kod kuće, preporučenu pošiljku gurnuo u sandučić i potpisao 'papir' umjesto nje da je poštedi odlaska do pošte..
Iako je do datuma ukrcavanja na brod ostalo još nekoliko tjedana, Rose je odmah počela pakirati putnu torbu. Iste je večeri sjela u putnički vlak. Putovala je cijelu noć a u svitanje je sišla na peron male željezničke stanice negdje 'bogu iza leđa'. Dan je provela na klupi u parku hraneći golubove mrvicama peciva koje je kupila u pekari na uglu. Ostale klupe bile su prazne, na njima tek pokoji opali žuti list.
U predvečerje je nastavila put lokalnim autobusom.
U danima koji su slijedili Rose je proputovala ' tisuću milja', baš kao u baladi koju je rado slušala.
If you miss the train I'm on, you will know that I am gone
You can hear the whistle blow a hundred miles,
A hundred miles, a hundred miles, a hundred miles, a hundred miles,
You can hear the whistle blow a hundred miles ...
Prva joj je zamisao, kad je planirala putovanje, bila – otputovati u neko malo mjesto na kraju svijeta.
Privlačila su je mala tiha mjesta u kojima ljudi žive bez žurbe i prometne buke. No, pošto je i sama odrasla u malom mjestu, znala je da tamo ne bi mogla ostati neprimjetna. U malom mjestu došljak je uočljiv. Ubrzo nakon useljenja došljak može očekivati da mu na vrata zakucaju susjedi s kolačem dobrodošlice i s pregrštima pitanja o tome odakle došljak dolazi, gdje je prije živio, čime se bavi ... Potom bi slijedili pozivi na kave, roštiljade, obiteljska slavlja... I nova pitanja, ljudi u malim mjestima vole o svojim susjedima saznati sve.
Upravo stoga Rose je znala – mora odabrati veliki grad, unajmiti stan u neboderu. Tamo se može izgubiti u gradskoj vrevi kao mrav u mravinjaku. Tamo može čitav dan hodati ulicama a da ne sretne poznato lice.Tamo se može na hodniku mimoići sa susjedima bez pozdrava i prepoznavanja.
Tamo je neće pronaći do datuma ukrcavanja na brod.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 30.09.2016. u 09:09 sati.