Marketing
Otok, kratka priča
photo by rU
Rose je sjedila na prednjoj palubi broda pogleda uprtog u pučinu. Tamo daleko, na obzoru, veliki bijeli 'vunasti' oblaci lijeno su tonuli u morsko plavetnilo. Sunce je grijalo jesenje nježno, bez vrele ljetnje strasti.
Rose sklopi oči i prepusti se toplom nježnom dodiru sunčevih zraka.
Prednja paluba luksuznog broda bila je prazna.
Svi putnici, osim Rose, još uvijek su bili na stražnjoj palubi. Iako se obala s koje su krenuli već izgubila iz vida, još uvijek su joj svi bili okrenuti. Još uvijek su im pred očima lebdjela lica onih koji su ih ispratili, još uvijek su vidjeli ruke koje mašu, još uvijek su im u ušima zvonili glasovi koji izvikuju riječi oproštaja, još uvijek su im sjećanja poglede okretala unazad umjesto unaprijed.
Rose osjeti dodir ruke na ramenu i otvori oči.
Mlad muškarac u kratkim hlačama i 'havajskoj košulji' nasmiješi joj se i reče:
Ne želimo nepotrebno privlačiti pozornost i uznemiravati ostale putnike.
Sad ću vas osloboditi ...
Iz džepa izvuče ključ i otključa lisice kojima je Roseino zapešće bilo vezano za naslon klupe.
Bez lisica na rukama ja ću možda ostati neprimjetna – reče mu Rose.
Priličnu pozornost privući ćete vi, jedini putnik četiri decenije mlađi od svih ostalih. Baš me zanima kako ćete objasniti svoju prisutnost?
Ne brinite – nasmija se mladić.
Mudriji od mene razradili su prihvatljivo objašnjenje.
Pričekajte do večeri pa ćete vidjeti kakvo su originalno rješenje smislili.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 29.09.2016. u 11:19 sati.