Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
30.03.2013., subota
sretan Uskrs!
 photo by rU kokotiček več kriči za vrati ... A prije no što kukurikne po treći put, još uvijek imamo šansu - povjerovati. Povjerovati bez dokaza, bez turanja prstiju u rane. Povjerovati u sebe i drugog čovjeka. Sići s raspela sumnji i tuga i veseliti se svitanju novog dana, dragi Smiljček moj. |
- 07:47 - Komentari (10) - Isprintaj - #
25.03.2013., ponedjeljak
latice i pahuljice
 photo by rU |
- 12:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #
20.03.2013., srijeda
proljeće je (opet) tu
 photo by rU |
- 10:11 - Komentari (7) - Isprintaj - #
18.03.2013., ponedjeljak
putnici i suputnici ...
|
... slučajni i namjerni ...  Solomon, Abraham (1824-1862) Oni s kojima ste na put krenuli i oni koje ste na putu sreli. Oni s kojima ćete putovati do cilja i oni koji će na nekoj usputnoj stanici sići. Oni koji će produžiti dalje kad vi s vlaka siđete. Oni koji će vam između dvije stanice ispričati svoju životnu priču i oni koji će šutjeti do kraja puta. Oni kojih ćete se sjećati i oni koje ćete zaboraviti. Oni s kojima ćete putovati ponovo i oni koje više nikada nećete sresti. Putovanje je život, kao što je, obratno, život putovanje- Jean Paul Autori slika u slideshowu: Abraham Solomon, Augustus Leopold, Camille Leopold Cabaullot, John Everet Millais, James Tissot, Piere Carrier Belleuse, Honoré Daumier, Arthur Batt |
- 09:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #
16.03.2013., subota
zadnje pahulje ...
|
no, tko zna ... |
- 08:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #
13.03.2013., srijeda
petlja
|
( autori slika - Albert Samuel Arker, Johan Georg Meyer, Charkes Moreau, Philip Mercier, Charlote Lawrenson, John Thomas Peele ...) Vrijeme nastanka tehnike pletenja nije točno poznato. Isto tako nije poznat ni put razvoja tehnike – možda se pletenje razvilo iz šivanja bodom petlje. Međutim, pletenje predstavlja postupak izrade cjeline kontinuiranim petljama iz dugačke niti pomoću dviju ili više igala bez ušica. Prvi alati za pletenje su nepoznati. Smatra se da se u početku plelo prstima, provlačenjem niti kroz petlju i stvaranjem jednostavne pletene mreže. Najstariji ostaci pletenja otkriveni su na Arapskom poluotoku, a datiraju iz 7. st. n. e. Pletiva su izuzetno složena, a uzorci su slični onima sa sagova i keramičkih pločica iz tog vremena. Očito je da je tehnika bila poznata već znatno ranije, što se može zaključiti po naročitoj dotjeranosti uzoraka. Pletenje je postalo poznatije sredinom 16 st., kad je osnovan prvi ceh u Parizu 1527. god. Nedugo iza toga osnovani su pletački cehovi u svim glavnim gradovima Evrope. Ti su cehovi udruživali pretežno muškarce, koji su bili tkalci i pletači, dok su se žene bavile uglavnom predenjem. Jedine žene kojima je bilo odobreno članstvo, bile su udovice, koje su nakon smrti muža preuzele posao. (s neta) Sjećam se prizora iz djetinjstva - moja mati s pletaćim iglama u rukama, predvečer uz kuhinjski prozor. Moja mati čarape krpa u zimsko veče. Moja mati sitan vezak veze jednog proljeća. Moja mati s klupkom vune u krilu. Mota nit u klupko, upravo je oporila staru vestu pa će od ostataka vune isplesti šal. Moja mati, sad već pognuta i sa srebrom u kosi, kačka čipkanu prostirku ... Sjećam se i svojih prvih lekcija štrikanja - grčevito ukočeni prsti, nit koja klizi s igala, mrsi se i zapliće. Sjećam se i svog prvog pletiva - jednostavnog 'klot frket' uzorka. Sjećam se i 'pobjeglih očica' i majčina smijeha kad bih se rasplakala. Ništa strašno, mala moja - rekla bi moja mama. Uzela bi mi iz ruke pletivo, podigla spuzle očice. No, ponekad bi samo povukla nit i na moju žalost oparala tih mojih mukotrpno ispletenih nekoliko centimetara. Pletenje je zabavno i vrijedno jer dugi niz petlji možeš raspetljati u jednom potezu - rekla bi mi. A onda od te niti možeš isplesti nešto novo, drugačije, bolje. Ja bih duboko uzdahnula, mati bi ponovno 'nataknula očice' na igle, isplela prvih par redova da mi bude lakše i rekla - A sad pokušaj opet. Te su prve lekcije iz pletenja ličile na onu pitalicu: Što radi Mara? Sjedi, šije i para. Na kraju sam ipak uspjela isplesti koliko toliko ravan šal, potom i prve čarape na četiri igle. Naučila sam plesti, no tek sam kasnije shvatila da je lekcija iz pletenja bila i životna lekcija. Ono što pleteš danima, petlju po petlju, može se rasplesti u jednom potezu. No, nit ostaje. A od nje se uvijek može isplesti nešto novo, bolje ... ili barem nešto drugčije. No i za to - treba imati petlju. P. S. Ako vam 'dođe do ruku', pročitajte The Subversive Stitch, Embroidery and the Making of the Feminine, Rozsike Parker. A ako vas put dovede do zagrebačke Moderne galerije, pogledajte 'slike u vezu' Marte Ehrlich. |
- 18:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #
11.03.2013., ponedjeljak
ožujak
|
|
- 12:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #
10.03.2013., nedjelja
bez žarne niti ...
 photo by rU Žarulje sa žarnom niti uskoro će nestati s polica naših trgovina. Toplu žućkastu svjetlost klasičnih sijalica zamijenit će hladna plava svjetlost štednih žarulja. Na popisu 'robe u nestajanju' žarulja sa žarnom niti pridružit će se gramofonskim pločama, kompjutorskim disketama, 'najlonskim' čarapama i 'žabicama' za čarape, mlincima za kavu, petrolejkama, koncima za krpanje čarapa ... Proizvodnja u modernom vremenu temelji se na 'planiranoj zastari'. Rok trajanja proizvoda namjerno se skraćuje. Rezervni dijelovi koštaju gotovo koliko i sam proizvod. Više se isplati baciti staro i kupiti novo. Stara izreka 'krpež kuću drži' i sama je zastarjela. Tko još danas štopa čarape? Prodavačica u tržnom centru pogledat će vas s nedoumicom ako je zapitate za 'štopvul'. Jer, konac za štopanje nestao je iz upotrebe baš kao što je i esekerski naziv nestao iz rječnika osječana. Od daljnjega znači - bez žarne niti. Život bez žara, u štedljivoj svjetlosti, bez gubitaka nastalih pregrijavanjem? Ponekad znam biti lakovjerna, no sad mi se čini da i proizvođači nude dugotrajuće štedne žarulje držeći u džepu figu planirane zastare. Te nove, dugotrajuće, trajat će kraće. Brzo će ih zamijeniti neke još 'novije'. S još jačom svjetlošću, s još manje žara. Običnih žarulja u mojoj kućnoj zalihi toliko je da će potrajati još koju godinu. Ni petrolejku nisam bacila, premda je sve teže pronaći trgovinu u kojoj možeš kupiti petrolej i stjenj. ... A žarulja sa žarnom niti instalirana 1901. godine u Vatrogasnoj stanici No. 6 u Livermore, California ....  ... još uvijek svijetli. |
- 09:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #
08.03.2013., petak
život nije ravna cesta
 Tamo, tamo da putujem, photo by rU Život nije pravocrtan. Više liči na 'long and winding road' iz poznate pjesme Beatlesa. U životnoj geometriji najkraća crta koja spaja dvije točke nije ravna crta. Dok crtamo krivulju svoje životne putanje ruku nam vode centripetalne i centrifugalne sile, silnice privlačnosti i odbojnosti. Životno putovanje je put a ne destinacija. Lonely road, čak i kad putujemo sa suputnicima. "I blizu tebe možda neko ide/ Baš istim putem", vidljiv il' maglom skriven. Do prvog skretanja ili do kraja puta, tko zna? Ako koračaju u šutnji, ako se povremeno ne uhvate za ruke, suputnici će znati jesu li na kraj puta stigli sami tek kad se magla na kraju puta raziđe. |
- 09:11 - Komentari (14) - Isprintaj - #
03.03.2013., nedjelja
Puhni, Vjetre ...
 photo by rU (na fotografiji je slika Johna Currina) ... Autobus je bio poluprazan i već je kretao kad netko zalupa na vrata, vozač ih otvori i pusti zakašnjelog putnika da uđe. Bio je to visok dugokosi mladić, s gitarom na ramenu. Opet se srećemo - reče mladić Pripovjedačici i ona se prisjeti da ga je vidjela u krugu slušatelja, dok je priču pripovijedala u jednom studentskom hostelu u kojem je odsjela proljetos. Baš mi je drago što vas vidim - nastavi mladić. Onog sam dana morao krenuti dalje, pa nisam vašu priču čuo do kraja ... Ako niste suviše umorni, možda biste mi sada ispričali kraj? Stalno me kopkalo to što nisam doznao kako se zvao onaj patuljak ... ... Prve su se pahulje snijega pretvorile u pravu mećavu u trenutku kad je autobus stigao na stanicu njezina grada. Bila je jako umorna pa se od stanice do kuće dovezla taksijem. Uljudni je taksist izišao iz taksija da joj otvori vrata, unatoč njezinoj nimalo elegantnoj pojavi, i ona mu na kraju vožnje dade bogatu napojnicu. Eto kako ne valja o nekomu donijeti sud na prvi pogled ... reče taksist. Da vam pravo kažem, kad sam vas pogledao, pomislio sam da nećete imati dovoljno para ni da mi platite vožnju ... Ušavši u predsoblje, ona upali malu svjetiljku a potom pritisne dugme velikog plinskog bojlera. Kuća će se začas ugrijati, a i voda će biti začas topla ... utješi samu sebe. Umorna, ne svlačeći kaput, sjede u stolicu za ljuljanje i sklopi oči. Ispod spuštenih trepavica proletješe joj prizori cesta i staza kojima je koračala od proljeća do zime i lica svih onih koji su je te godine slušali kako pripovijeda. Bila je to dobra godina ... pomisli. Godina puna priča i slušatelja. Pripovijedala sam im priče koje su meni, nekada davno, bile ispripovjedane, a za uzvrat sam dobila pregršt njihovih životnih priča ... iako im ja svoju životnu priču nisam ispričala. No, možda se jednom i odvažim ispričati je ... možda ... ... Prije no što je ušla u zagrijanu kupaonicu, otvori ulazna vrata i pogleda u vrt. Krupne su se pahulje rojile poput srebrnih pčela, snijeg je u bijeli ogrtač omatao vrt i cijeli svijet. Ona otkide jednu vlas svoje kose i podiže je prema svjetlu: Nekad je bila zlatna, kao u Matovilke, kao u mlinareve kćeri, kao u guščarice iz priče ... Na trenutak zadrži srebrnu vlas između palca i kažiprsta ... a potom je prepusti naletu vjetra. Dok stigne k tebi, Jedini, bit će opet zlatna ... prošapta.  photo by rU (na fotografiji je ilustracija bajke 'Guščarica', ilustrator Walter Crane) ... Rose je sjedila na vrtnoj klupici s knjigom u krilu. Nije čitala, listove knjige u njezinu krilu listao je proljetni vjetar Razgonio je bijele oblake, stresao pelud s brezinih resa, njihao travke, igrao se Roseinim skutima i plavim šalom kojim je bila ogrnuta, zavirivao u knjigu u Roseinim rukama. Rose je voljela vjetar, huk vjetra u olujnim ljetnim noćima, ples pahulja na vjetru, proljetni povjetarac u svojoj kosi. U danima utihe, kad se se zrak užari i zaustavi, kad sparina pritisne svijet poput kamena, Rose bi znala šapnuti: Puhni, Vjetriću ...I Vjetar bi se odazvao. Jedva primjetni lahor zanjihao bi zavjesu, Rose bi osjetila kako joj dodiruje užarene obraze. No, ponekad bi ga uzaludno dozivala. Utiha bi trajala danima. Rose bi tada u internetsku tražilicu ukucala - vjetar. Gledala bi fotografije valova, napetih jedara, zanjihanih grana. Vjetar u grivi konja, u kosi žena, vjetar na travnatim obroncima, grafike 'ruže vjetrova' ... Potom bi potražila personifikacije Vjetra na umjetničkim slikama. Bougerau, Krilati Zefir grli Floru. Pierre-Paul Prud'hon, usnula Psiha u naručju proljetnih vjetrića. Zlatne kose Boticelieve Primavere kojoj Zefir puše u lice. Aurora u Zefirovu zagrljaju, William Edward Frost... Rose je tog toplog martovskog dana sjedeći na vrtnoj klupici čitala esej 'Semantika vjetra' Leszeka Małczaka:Nestalnost i promjenljivost vjetra nazočna je u mnogim idiomatskim izrazima koji govore o jalovosti, nesvrhovitosti neke radnje (»govoriti, brbljati, lajati [riječi] u vjetar«; »tjerati vjetar kapom«; »hvatati vjetar rukama«; »jadati se u vjetru«, »šibati po vjetru«). Vjetar je sinonim nesigurnosti (»držati se zubima za vjetar«), simbolizira također praznoću, nestanak (»pun vjetra«). Praznoća se još pojavljuje u izrazu »izvaditi iz vjetra« - izmisliti. U odnosu na čovjeka obično označuje lakoumnu i promjenljivu osobu: vjetrogonja, vjetropir, vjetrenjak, »imati vjetar u glavi«. Kad se odnosi na ženu, ima posebno značenje koje rabi Mickiewicz u za Poljake prepoznatljivom citatu »Kobieto! puchu marny! ty wietrzna istoto« (u prijevodu Benešića »O, ženo! tašto perce! Od vjetra satkato!« gdje je sinonim ženine promjenljivosti, nestalnosti te lepršavosti. Kao da joj se ruga, Vjetar odnekud donese bijelo perce i spusti ga na list knjige. I Rose se sjeti stihova: Znam ja šta hoćeš, popodnevni vjetre! Ti rado bi s lica otpuhno mi sjenu. Al' ako je ona sa njime već srasla? Ne ide to, vjetre, u jednome trenu! (...) Pusti me, vjetre! s lišćem se igraj! Pa ipak, dragi, navrati se opet!  photo by rU - God of the Wind, nepoznati autor |
- 15:31 - Komentari (13) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
