Marketing
Puhni, Vjetre ...
photo by rU (na fotografiji je slika Johna Currina)
...
Autobus je bio poluprazan i već je kretao kad netko zalupa na vrata, vozač ih otvori i pusti zakašnjelog putnika da uđe. Bio je to visok dugokosi mladić, s gitarom na ramenu. Opet se srećemo - reče mladić Pripovjedačici i ona se prisjeti da ga je vidjela u krugu slušatelja, dok je priču pripovijedala u jednom studentskom hostelu u kojem je odsjela proljetos. Baš mi je drago što vas vidim - nastavi mladić. Onog sam dana morao krenuti dalje, pa nisam vašu priču čuo do kraja ... Ako niste suviše umorni, možda biste mi sada ispričali kraj?
Stalno me kopkalo to što nisam doznao kako se zvao onaj patuljak ...
...
Prve su se pahulje snijega pretvorile u pravu mećavu u trenutku kad je autobus stigao na stanicu njezina grada. Bila je jako umorna pa se od stanice do kuće dovezla taksijem. Uljudni je taksist izišao iz taksija da joj otvori vrata, unatoč njezinoj nimalo elegantnoj pojavi, i ona mu na kraju vožnje dade bogatu napojnicu. Eto kako ne valja o nekomu donijeti sud na prvi pogled ... reče taksist. Da vam pravo kažem, kad sam vas pogledao, pomislio sam da nećete imati dovoljno para ni da mi platite vožnju ...
Ušavši u predsoblje, ona upali malu svjetiljku a potom pritisne dugme velikog plinskog bojlera. Kuća će se začas ugrijati, a i voda će biti začas topla ... utješi samu sebe. Umorna, ne svlačeći kaput, sjede u stolicu za ljuljanje i sklopi oči. Ispod spuštenih trepavica proletješe joj prizori cesta i staza kojima je koračala od proljeća do zime i lica svih onih koji su je te godine slušali kako pripovijeda.
Bila je to dobra godina ... pomisli. Godina puna priča i slušatelja. Pripovijedala sam im priče koje su meni, nekada davno, bile ispripovjedane, a za uzvrat sam dobila pregršt njihovih životnih priča ... iako im ja svoju životnu priču nisam ispričala.
No, možda se jednom i odvažim ispričati je ... možda ...
...
Prije no što je ušla u zagrijanu kupaonicu, otvori ulazna vrata i pogleda u vrt. Krupne su se pahulje rojile poput srebrnih pčela, snijeg je u bijeli ogrtač omatao vrt i cijeli svijet. Ona otkide jednu vlas svoje kose i podiže je prema svjetlu: Nekad je bila zlatna, kao u Matovilke, kao u mlinareve kćeri, kao u guščarice iz priče ...
Na trenutak zadrži srebrnu vlas između palca i kažiprsta ... a potom je prepusti naletu vjetra.
Dok stigne k tebi, Jedini, bit će opet zlatna ... prošapta.
photo by rU (na fotografiji je ilustracija bajke 'Guščarica', ilustrator Walter Crane)
...
Rose je sjedila na vrtnoj klupici s knjigom u krilu. Nije čitala, listove knjige u njezinu krilu listao je proljetni vjetar Razgonio je bijele oblake, stresao pelud s brezinih resa, njihao travke, igrao se Roseinim skutima i plavim šalom kojim je bila ogrnuta, zavirivao u knjigu u Roseinim rukama.
Rose je voljela vjetar, huk vjetra u olujnim ljetnim noćima, ples pahulja na vjetru, proljetni povjetarac u svojoj kosi. U danima utihe, kad se se zrak užari i zaustavi, kad sparina pritisne svijet poput kamena, Rose bi znala šapnuti: Puhni, Vjetriću ...I Vjetar bi se odazvao. Jedva primjetni lahor zanjihao bi zavjesu, Rose bi osjetila kako joj dodiruje užarene obraze. No, ponekad bi ga uzaludno dozivala. Utiha bi trajala danima. Rose bi tada u internetsku tražilicu ukucala - vjetar. Gledala bi fotografije valova, napetih jedara, zanjihanih grana. Vjetar u grivi konja, u kosi žena, vjetar na travnatim obroncima, grafike 'ruže vjetrova' ... Potom bi potražila personifikacije Vjetra na umjetničkim slikama.
Bougerau, Krilati Zefir grli Floru.
Pierre-Paul Prud'hon, usnula Psiha u naručju proljetnih vjetrića.
Zlatne kose Boticelieve Primavere kojoj Zefir puše u lice.
Aurora u Zefirovu zagrljaju, William Edward Frost...
Rose je tog toplog martovskog dana sjedeći na vrtnoj klupici čitala esej 'Semantika vjetra' Leszeka Małczaka:Nestalnost i promjenljivost vjetra nazočna je u mnogim idiomatskim izrazima koji govore o jalovosti, nesvrhovitosti neke radnje (»govoriti, brbljati, lajati [riječi] u vjetar«; »tjerati vjetar kapom«; »hvatati vjetar rukama«; »jadati se u vjetru«, »šibati po vjetru«). Vjetar je sinonim nesigurnosti (»držati se zubima za vjetar«), simbolizira također praznoću, nestanak (»pun vjetra«). Praznoća se još pojavljuje u izrazu »izvaditi iz vjetra« - izmisliti. U odnosu na čovjeka obično označuje lakoumnu i promjenljivu osobu: vjetrogonja, vjetropir, vjetrenjak, »imati vjetar u glavi«. Kad se odnosi na ženu, ima posebno značenje koje rabi Mickiewicz u za Poljake prepoznatljivom citatu »Kobieto! puchu marny! ty wietrzna istoto« (u prijevodu Benešića »O, ženo! tašto perce! Od vjetra satkato!« gdje je sinonim ženine promjenljivosti, nestalnosti te lepršavosti.
Kao da joj se ruga, Vjetar odnekud donese bijelo perce i spusti ga na list knjige.
I Rose se sjeti stihova:
Znam ja šta hoćeš, popodnevni vjetre!
Ti rado bi s lica otpuhno mi sjenu.
Al' ako je ona sa njime već srasla?
Ne ide to, vjetre, u jednome trenu!
(...)
Pusti me, vjetre! s lišćem se igraj!
Pa ipak, dragi, navrati se opet!
photo by rU - God of the Wind, nepoznati autor
Post je objavljen 03.03.2013. u 15:31 sati.