Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
( autori slika - Albert Samuel Arker, Johan Georg Meyer, Charkes Moreau, Philip Mercier, Charlote Lawrenson, John Thomas Peele ...)
Vrijeme nastanka tehnike pletenja nije točno poznato. Isto tako nije poznat ni put razvoja tehnike – možda se pletenje razvilo iz šivanja bodom petlje. Međutim, pletenje predstavlja postupak izrade cjeline kontinuiranim petljama iz dugačke niti pomoću dviju ili više igala bez ušica. Prvi alati za pletenje su nepoznati. Smatra se da se u početku plelo prstima, provlačenjem niti kroz petlju i stvaranjem jednostavne pletene mreže. Najstariji ostaci pletenja otkriveni su na Arapskom poluotoku, a datiraju iz 7. st. n. e. Pletiva su izuzetno složena, a uzorci su slični onima sa sagova i keramičkih pločica iz tog vremena. Očito je da je tehnika bila poznata već znatno ranije, što se može zaključiti po naročitoj dotjeranosti uzoraka. Pletenje je postalo poznatije sredinom 16 st., kad je osnovan prvi ceh u Parizu 1527. god. Nedugo iza toga osnovani su pletački cehovi u svim glavnim gradovima Evrope. Ti su cehovi udruživali pretežno muškarce, koji su bili tkalci i pletači, dok su se žene bavile uglavnom predenjem. Jedine žene kojima je bilo odobreno članstvo, bile su udovice, koje su nakon smrti muža preuzele posao. (s neta)
Sjećam se prizora iz djetinjstva - moja mati s pletaćim iglama u rukama, predvečer uz kuhinjski prozor. Moja mati čarape krpa u zimsko veče. Moja mati sitan vezak veze jednog proljeća. Moja mati s klupkom vune u krilu. Mota nit u klupko, upravo je oporila staru vestu pa će od ostataka vune isplesti šal. Moja mati, sad već pognuta i sa srebrom u kosi, kačka čipkanu prostirku ...
Sjećam se i svojih prvih lekcija štrikanja - grčevito ukočeni prsti, nit koja klizi s igala, mrsi se i zapliće.
Sjećam se i svog prvog pletiva - jednostavnog 'klot frket' uzorka. Sjećam se i 'pobjeglih očica' i majčina smijeha kad bih se rasplakala.
Ništa strašno, mala moja - rekla bi moja mama.
Uzela bi mi iz ruke pletivo, podigla spuzle očice. No, ponekad bi samo povukla nit i na moju žalost oparala tih mojih mukotrpno ispletenih nekoliko centimetara. Pletenje je zabavno i vrijedno jer dugi niz petlji možeš raspetljati u jednom potezu - rekla bi mi. A onda od te niti možeš isplesti nešto novo, drugačije, bolje.
Ja bih duboko uzdahnula, mati bi ponovno 'nataknula očice' na igle, isplela prvih par redova da mi bude lakše i rekla - A sad pokušaj opet.
Te su prve lekcije iz pletenja ličile na onu pitalicu: Što radi Mara? Sjedi, šije i para. Na kraju sam ipak uspjela isplesti koliko toliko ravan šal, potom i prve čarape na četiri igle.
Naučila sam plesti, no tek sam kasnije shvatila da je lekcija iz pletenja bila i životna lekcija. Ono što pleteš danima, petlju po petlju, može se rasplesti u jednom potezu. No, nit ostaje. A od nje se uvijek može isplesti nešto novo, bolje ... ili barem nešto drugčije.
No i za to - treba imati petlju.
P. S. Ako vam 'dođe do ruku', pročitajte The Subversive Stitch, Embroidery and the Making of the Feminine, Rozsike Parker. A ako vas put dovede do zagrebačke Moderne galerije, pogledajte 'slike u vezu' Marte Ehrlich.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
