Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
photo by rU (na fotografiji je ilustracija priče Zlatokosa, ilustratorice Ruth Sanderson)
...
Pripovjedačica se nasmiješi iščekujućem pogledu zlatokose mlade trudnice, udahne duboko i započne pripovijedati:
Duga je kosa mlinareve kćeri bila nalik zlatnim nitima. Možda se upravo stoga njezin otac, seoski mlinar, u seoskoj krčmi naglas pohvalio kako ruke njegove drage kćeri mogu niti slame pretvoriti u zlato. Jezici seoskih zavidljivaca zakloparaše poput mlina i glas o djevojci koja može pretvoriti slamu u zlato dospije do Kraljevih ušiju.
Kralj pozva mlinara i naredi mu: Dovedi mi kćer!
Ako tvoja kći doista može slamu pretvoriti u zlato, oženit ću je - reče Kralj mlinaru.
Uzalud se stari mlinar kajao zbog svoje hvalisavosti, Kraljeva je želja bila zapovijed. Mlinar dovede kćer pred Kralja, no pohlepni Kralj nije vidio lijepe plave oči mlinareve kćeri, ni njezinu zlatnu kosu. Gledao je samo djevojčine vretenaste prste i zamišljao kako se pod njima slamčice pretvaraju u zlatne niti.
Pretvoriš li slamu u zlato oženit ću te, učinit ću te Kraljicom - reče Kralj zlatokosoj mlinarevoj kćeri.
No, ako ti to ne pođe za rukom, naredit ću krvniku da te pogubi.
Tada Kralj zaključa djevojku u najvišlju sobu najvišlje kule svoga dvorca i ode. Rok je bio tri dana i tri noći.
Mlinareva kćer sjede na hrpu slame i pomisli kako će za tri dana i tri noći morati umrijeti ... .
Pripovijedajući, uživala je u pogledu dječaka koji je priču slušao otvorenih ustiju i širom razrogačenih očiju. On priču sluša po prvi put - pomisli Pripovjedačica, sjećajući se kako je ona tu priču prvi puta čula od svoje bake.
Ilustracije Ruth Sanderson, u glazbenoj 'podlozi' - You raise me up, Secret Garden
Rose skide s češlja nekoliko vlati kose koje su nakon češljanja ostale na zubcima češlja. Srebrnih je sve više, zlatnih sve manje - pomisli.
Rose su u djetinjstvu zbog njezine zlatne kose često nazivali zlatokosom. Kao i većina svjetlokosih, i Rose je imala vlasi svilenkaste, nježne i tanke. Te su se Roseine kovrčaste vlati otimale iz pletenice i okruživale joj lice i glavu poput zlaćanog oblaka. Dok bi joj uveče pred spavanje mati češljala dugu kosu, Rose bi zamolila: Ispričaj mi priču! I mati bi, a još češće baka koja je sjedila na hoklici uz peć, počela pripovijedati.
Rose omota oko prsta vlasi kose koje je skinula s češlja a u mislima joj odjeknu bakin glas. Odavno nema moje zlatne Aurele - pomisli sa sjetom i misli joj se poput duge zlatne niti omotaše oko uspomena na djetinjstvo.
Sve su niti djetinjstva bile zlatne.
Ili je možda sjećanje slamu pretvorilo u zlato?
Rose nastavi prebirati po nitima uspomena. U Aurelinim je pričama bilo puno zlatnih niti. Guščaricima zlatna vlas nošena vjetrom, duga zlatna Matovilkina pletenica, Zlatokosa i tri medvjeda ...Roseina baka Aurela nije znala ni tkati ni presti ni vezti. Ruke su joj bile ogrubjele od drške glačala i ašova, prsti potamnjeli od vrtne zemlje, koža dlana smežurana od vode i izgrižena od ceđi. Baš zato baka nije ni tkala ni prela niti češljala Roseinu kosu. No, zlatne je niti priče tkala vješto kao da su joj prsti dugi i vretenasti poput prstiju vješte prelje. Kada bi se kolovrat bakine priče zavrtio, Rose bi poželjela da se zlatna nit pređe nikada ne prekine.
Spining tales ...
Rose se prisjeti naslova članka koji je nedavno pročitala. Priče uz vreteno i tkalački stan. Ženske priče koje su jedna drugoj pripovjedale prelje, tkalje i vezilje u dugim zimskim večerima.
Spinning Tales, Weaving Hope.
Pričaj priču, tkaj nadu - uzdahnu Rose, odloži češalj na natkasn i ugasi svjetiljku uz uzglavlje.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
