photo by rU (na fotografiji je ilustracija priče Zlatokosa, ilustratorice Ruth Sanderson)
...
Pripovjedačica se nasmiješi iščekujućem pogledu zlatokose mlade trudnice, udahne duboko i započne pripovijedati:
Duga je kosa mlinareve kćeri bila nalik zlatnim nitima. Možda se upravo stoga njezin otac, seoski mlinar, u seoskoj krčmi naglas pohvalio kako ruke njegove drage kćeri mogu niti slame pretvoriti u zlato. Jezici seoskih zavidljivaca zakloparaše poput mlina i glas o djevojci koja može pretvoriti slamu u zlato dospije do Kraljevih ušiju.
Kralj pozva mlinara i naredi mu: Dovedi mi kćer!
Ako tvoja kći doista može slamu pretvoriti u zlato, oženit ću je - reče Kralj mlinaru.
Uzalud se stari mlinar kajao zbog svoje hvalisavosti, Kraljeva je želja bila zapovijed. Mlinar dovede kćer pred Kralja, no pohlepni Kralj nije vidio lijepe plave oči mlinareve kćeri, ni njezinu zlatnu kosu. Gledao je samo djevojčine vretenaste prste i zamišljao kako se pod njima slamčice pretvaraju u zlatne niti.
Pretvoriš li slamu u zlato oženit ću te, učinit ću te Kraljicom - reče Kralj zlatokosoj mlinarevoj kćeri.
No, ako ti to ne pođe za rukom, naredit ću krvniku da te pogubi.
Tada Kralj zaključa djevojku u najvišlju sobu najvišlje kule svoga dvorca i ode. Rok je bio tri dana i tri noći.
Mlinareva kćer sjede na hrpu slame i pomisli kako će za tri dana i tri noći morati umrijeti ... .
Pripovijedajući, uživala je u pogledu dječaka koji je priču slušao otvorenih ustiju i širom razrogačenih očiju.
On priču sluša po prvi put - pomisli Pripovjedačica, sjećajući se kako je ona tu priču prvi puta čula od svoje bake.
Ilustracije Ruth Sanderson, u glazbenoj 'podlozi' - You raise me up, Secret Garden
Rose skide s češlja nekoliko vlati kose koje su nakon češljanja ostale na zubcima češlja.
Srebrnih je sve više, zlatnih sve manje - pomisli.
Rose su u djetinjstvu zbog njezine zlatne kose često nazivali zlatokosom. Kao i većina svjetlokosih, i Rose je imala vlasi svilenkaste, nježne i tanke. Te su se Roseine kovrčaste vlati otimale iz pletenice i okruživale joj lice i glavu poput zlaćanog oblaka. Dok bi joj uveče pred spavanje mati češljala dugu kosu, Rose bi zamolila: Ispričaj mi priču! I mati bi, a još češće baka koja je sjedila na hoklici uz peć, počela pripovijedati.
Rose omota oko prsta vlasi kose koje je skinula s češlja a u mislima joj odjeknu bakin glas. Odavno nema moje zlatne Aurele - pomisli sa sjetom i misli joj se poput duge zlatne niti omotaše oko uspomena na djetinjstvo.
Sve su niti djetinjstva bile zlatne.
Ili je možda sjećanje slamu pretvorilo u zlato?
Rose nastavi prebirati po nitima uspomena. U Aurelinim je pričama bilo puno zlatnih niti. Guščaricima zlatna vlas nošena vjetrom, duga zlatna Matovilkina pletenica, Zlatokosa i tri medvjeda ...Roseina baka Aurela nije znala ni tkati ni presti ni vezti. Ruke su joj bile ogrubjele od drške glačala i ašova, prsti potamnjeli od vrtne zemlje, koža dlana smežurana od vode i izgrižena od ceđi. Baš zato baka nije ni tkala ni prela niti češljala Roseinu kosu. No, zlatne je niti priče tkala vješto kao da su joj prsti dugi i vretenasti poput prstiju vješte prelje. Kada bi se kolovrat bakine priče zavrtio, Rose bi poželjela da se zlatna nit pređe nikada ne prekine.
Spining tales ...
Rose se prisjeti naslova članka koji je nedavno pročitala. Priče uz vreteno i tkalački stan. Ženske priče koje su jedna drugoj pripovjedale prelje, tkalje i vezilje u dugim zimskim večerima.
Spinning Tales, Weaving Hope.
Pričaj priču, tkaj nadu - uzdahnu Rose, odloži češalj na natkasn i ugasi svjetiljku uz uzglavlje.
Post je objavljen 26.02.2013. u 13:11 sati.