Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

30.01.2011., nedjelja

Sjenkina sjena (3), kratka priča

Photobucket
photo by rU

Tvoja je sjena svjetlost.
Što li je tek Tvoj sjaj?!


(Vesna Krmpotić)


Sjenkina sjena (3), kratka priča


Dok mu se Rose budila u naručju, Silvestar se prisjeti stihova:

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim
Kao da ću te izgubiti, sada, ovog časa
...

Za razliku od Rose, Silvestar baš i nije bio veliki ljubitelj poezije. Napamet je znao samo nekoliko redaka Jesenjina, jedinog pjesnika čije je pjesme volio. Stoga se sad čudio sam sebi - odakle izroniše ti stihovi za koje se ne sjeća da ih je pročitao a kamoli zapamtio?

I dok mu se Rose budila u naručju, dok je sjenka sna još uvijek treperila u njezinim očima, Silvestar prošapta: Kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa ...

Na pomisao da bi je mogao izgubiti Silvestra obuze strah. Nije više mogao ni zamisliti svoj život bez Rose. Bez Rose svijet bi postao siv, bez Roseina osmijeha sve bi prekrila tamna sjena ...

I Tvoja sjena za mene je svjetlost ... reče Silvestar i grčevito stežući Rose u naručju priljubi svoje usne uz njezine.

Roseine se usne rastvoriše, uzvratiše poljubac i Silvestrov strah nestade. Sjena u Roseinu pogledu izblijedi, rasplinu se, u njezinu plavom pogledu zablista osmijeh.

Krv brže prostruji Silvestrovim žilama. Shvati - Rose je po prvi put u njegovu naručju potpuno budna. Sad je znao da mu je konačno otvorila vrata. U svoju javu i u svoje snove ...


(kraj priče)

za one koji nisu pratili priču:







- 11:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #

23.01.2011., nedjelja

intermezzo ....

Photobucket

Prelude to A Kiss, photo by rU

Preludij (Njem. Präludium or Vorspiel; Lat. praeludium; Fr. Prélude; It. Preludio) je kratak glazbeni komad, koji može služiti kao predigra.
Iako preludij može egzistirati sam za sebe češće je uvod duljem glazbenom djelu.

Intermezzo (Italian, plural: intermezzi) je kompozicija koja se uklapa između glazbenih i dramatskih cjelina većeg glazbenog djela.

(wikipedia)

Poljubac je dodir usnama kao gesta naklonosti, bezličan pozdrav, izraz poštovanja ili najintenzivniji ljubavni trenutak. Znanost koja proučava ljubljenje naziva se filematologija, a međunarodni dan ljubljenja je 5. veljače. Jedine životinje koje se ljube u usta su čimpanze, orangutani i mačke.

(odnekale s Neta)

...

dodatak:









- 08:51 - Komentari (18) - Isprintaj - #

14.01.2011., petak

Sjenkina sjena (2), kratka priča

Photobucket
photo by rU




Sjenkina sjena (2), kratka priča

Stani! viknu Sjena Rosei u uho.
Stani dok ne bude prekasno ...

Zar ne vidiš da će te ta hladna Svjetlost spržiti?


No Rose ili nije čula ili nije željela čuti Sjenin glas, produžila je sve brže koračati u zagrljaj toj blještavoj hladnoj Svjetlosti ....

...

Sna se Rose sutradan prisjećala kao kroz maglu.

Budeći se u Silvestrovu naručju, još uvijek je osjećala žarenje one hladne svjetlosti u koju je u snu zakoračila. Iza spuštenih očnih kapaka proletješe joj nepovezani fragmenti sna - vrelina nečijeg daha, užareni pogled koji je prožima, zasljepljujuća svjetlost koja ju lišava sjene i pretvara u sjenku. Rose je u snu vidjela sebe ispruženih ruku, otvorenih dlanova. Duša joj je ležala u dlanovima, gola i ranjiva, do dna se otkrivajući svjetlećem Oku . Nije poželjela ništa mu sakriti, potpuno je razotkrila sve, čak i ona tamna mjesta vlastite duše kojih se sramila. Dok je pogled Oka lutao predjelima njezine duše, Rose osjeti radost kakvu nikad prije nije iskusila. Učini joj se da taj Pogled zrači toplinom koja iscjeljuje sve tuge, prihvaća sve njezine mane i slabosti, raduje se njezinim radostima, hrabri je i potiče. Roseina se duša otvori tom pogledu radosno, poput cvijeta koji se rascvjetava na suncu.

A tada, kad je Roseina duša bila najranjivija, toplina Pogleda odjednom se, bez najave, bez nagovještaja, pa i bez slutnje, preobrati u mraz. Opržene mrazom, latice duše pokušaše se zatvoriti, no Rose je još uvijek pružala dlanove spržene mrazom, ne vjerujući da je topline nestalo ...

Rose poželi nestati, potonuti u tamu. I doista, tonula je u tamu sve dublje, kao u bunar bez dna, krug svjetlosti visoko gore nad njezinom glavom postajao je sve manji, sve udaljeniji a tama sve gušća. Rose s očajanjem pomisli da će tako padati sve do prestanka vremena ...

...

Otvorivši oči Rose susrete Silvestrov zabrinuti pogled.

Što si to noćas sanjala? upita je Silvestar.
Smijala si se i jecala u snu ...

Zašto me nisi probudio? reče Rose.

Poželio sam probuditi te ... odgovori Silvestar.
No, dok si se u snu smiješila zapitah se - s kojim pravom da te budim iz sna koji je možda ljepši od stvarnosti? Zapitah se - želiš li da te probudim?

A potom, kad si u snu počela jecati, pobojah se probuditi te, sjetivši se onog vjerovanja prema kojem mjesečara ne valja naglo prenuti iz sna. Iako si mi ležala u naručju, učinilo mi se da u snu koračaš sve dalje i dalje od mene, da koračaš po ivici ponora ... Viknem li, past ćeš, pomislio sam ...

I zato sam te stegnuo u naručje, ljubio ti zažarene obraze, grijao ti hladne dlanove ... Jedino što sam mogao učiniti bilo je čekati da mi te jutro vrati, nadati se kako se želiš probuditi uz mene ...

Jedino što sam mogao je - biti uz tebe dok se budiš ....


(nastavak slijedi)

za one kojima se ne čita priča:







- 10:18 - Komentari (19) - Isprintaj - #

09.01.2011., nedjelja

vranina sjena ...

Photobucket
photo by rU




Hush, little baby, don't say a word.
Papa's gonna buy you a mockingbird

And if that mockingbird won't sing,
Papa's gonna buy you a diamond ring

And if that diamond ring turns brass,
Papa's gonna buy you a looking glass

And if that looking glass gets broke,
Papa's gonna buy you a billy goat

And if that billy goat won't pull,
Papa's gonna buy you a cart and bull

And if that cart and bull fall down,
You'll still be the sweetest little baby in town ...


...

update: utorak, 11. 01. 2011.
Photobucket
photo by rU



Sjenkina sjena (1), kratka priča

Svatko od nas ima sjenu a što je ona manje prisutna u našem svjesnom životu, to je tamnija i gušća.

(Karl Jung)



Konačno se i moja nesanica umorila ... pomisli Rose tonući u san.

Pošto je čitav život patila od nesanice, san je za Rose predstavljao dragocjenost. I upravo stoga Rose je pročitala gotovo sve što joj je, o snovima napisano, stiglo do ruku - od znanstvenih studija o fiziologiji sna do tumačenja snova u sanjaricama. Dobro je poznavala 'stepenice' kojima kroči spavač, krećući se kroz san. No, Rose je najviše zanimao onaj dio sna koji se naziva 'sporovalno spavanje', dio spavanja poznat i pod nazivom 'Rem faza'. U toj se fazi sna spavač pretvara u snivača, snivajući vizualno složene snove čija zbivanja doživljava kao realnost unatoč nerealnim elementima koji ih ispunjaju.

Tijekom godina Rose je spavala sve manje a sanjala sve više. Tu je činjenicu smatrala pravednom 'kompenzacijom' za sve manju količinu budnog sanjarenja.

Stareći sve manje sanjarimo, a i 'pravog' noćnog sna nam je sve manje potrebno ... rekla je jednom Rose Onome koji joj je drag kad joj je on, zabrinut zbog njezinih nesanica, savjetovao odlazak liječniku.

Radije ne bih ... odgovorila mu je.
Liječnik će me 'nakljukati' sredstvima za spavanje koja će me lišiti snova.
A meni je draže spavati manje, a sanjati više
...

Sada je, tonući u san, Rose poželjela jedan od onih 'lucidnih snova' kakve je u posljednjih godinu dana snivala sve češće. Lucidnim snovima nazivaju se oni u kojima snivač osim zbivanja sna vidi i sebe, kao da je istodobno i promatrač i akter vlastita sna. Iako je u literaturi našla defiiciju po kojoj su lucidni oni snovi nad kojima snivač ima kontrolu, Rose toj definiciji nije vjerovala. Ne uspjevamo kontrolirati ni vlastitu javu, a kako bismo onda tek snove ... pomislila je tik prije no što je zakoračila u san.

Za razliku od sumornog dana, san u koji je Rose te noći stupila blistao je od Svjetlosti. No, to nije ni mjesečina a nije ni sunčeva svjetlost ... prošapta Rose sama sebi na uho. U snu je to bilo moguće jer Rose je u snu slijedila samu sebe, poput sjene. Ta je čudesna Svjetlost bila blještava no hladna, tako hladna da se Roseina sjena stresla od studeni.

Da sjene imaju zube, sad bi mi zubi cvokotali od hladnoće
... pomisli Roseina sjena.

No, kad je Sjena zavirila Rosei u lice, začudila se.
Roseino je lice bilo rumeno i zažareno od topline a sitne biserne kapljice znoja caklile su joj se na nausnici. Plave su Roseine oči blistatale, grudi su joj se pod tankom svilenom spavaćicom burno uzdizale u dubokim udasima dok je koračala ususret Svjetlosti, ne osjećajući inje koje joj se stvaralo na kosi i trepavicama, ne videći kako joj se vrući dah pretvara u ledene kristaliće ...

Stani! viknu Sjena Rosei u uho.
Stani dok ne bude prekasno ...

Zar ne vidiš da će te ta hladna Svjetlost spržiti?


No Rose ili nije čula ili nije željela čuti Sjenin glas, produžila je sve brže koračati u zagrljaj toj blještavoj hladnoj Svjetlosti ....

(nastavak slijedi)





- 19:13 - Komentari (23) - Isprintaj - #

05.01.2011., srijeda

Take My Breath Away ...

Photobucket
photo by rU

update, 6. siječnja 2011.


Baka Aurela uvijek je govorila kako 1. januara, odmah nakon ponoći, treba otvoriti prozor: Pustiti Staru da iziđe, Novu da uđe ... Uvijek sam se držala bakina običaja, no nikad nisam ni jednu Staru, ma kako loša bila, pustila bez sjenke žaljenja.

Ove novogodišnje noći zaspah koju minutu prije ponoći i probudih se nekoliko minuta pošto je ponoć odzvonila. Vani, iza zatvorenog prozora, praštao je vatromet, čitav je okolni svijet ušao u novu godinu, a u mojoj sobi još uvijek je bila ona stara. Krenuh prema prozoru, spremna otvoriti ga i izgovoriti riječi kojima već cijelu deceniju ispraćam protekle godine: Hvala ti, Stara godino, hvala na svemu, dobrom i lošem ... Hvala za svaki neponovljivi trenutak koji si mi poklonila ... Na trenutak zastadoh (nikad nisam znala reći zbogom) i prizvah trenutke vrijedne sjećanja iz te stare, sad već protekle godine, 2010-e. Nije to bila neka naročito blistava godina, no i u njoj je bilo barem nekoliko 'Take My Breath Away' trenutaka ...

Upravo je završila ne samo jedna godina nego i jedno desetljeće ... pomislih.
Uz to, novo desetljeće počinje 'jedanaesticom', a to je oduvijek bio moj 'sretan broj ...

Otvorih, dakle, prozor, spremna pustiti 2011-u da uđe.
No, možda stoga što sam propustila pravi trenutak, umjesto 2011-e, na moje zaprepaštenje, u moju sobu nahrupi 2009-a ...

Uzalud sam joj govorila: Iššššššššš!
Uzalud sam je uvjeravala kako vrijeme, kao ni rijeka, ne teče unatrag.
Uzalud sam, i sebe i nju uvjeravala da bih je, da sam mogla, i prvi put najradije preskočila, pa iz 2008-e uskočila u 2010-u, ili kako bih se, ako se već moram vratiti, radije vratila u 2005-u, ako već mogu birati ...

No, 2009-a se oglušila o sva moja uvjeravanja ...


Zgrozih se - morat ću je proživjeti još jednom, znajući svake večeri što me čeka sljedećeg jutra ... Sve će mi radosti koje u njoj proživjeh biti začinjene tugama koje su slijedile, sve će tuge otupjeti spoznajom da su i tuge prolazne, a ne samo radosti ... Pomislih kako će sve odluke i svi izbori, i oni dobri i oni loši, izgubiti čar nepredvidljivih posljedica … Neponovljivi će trenutci radosti i tuga ponavljanjem izgubiti oštrinu i sjaj ... uzdahnuh sa žaljenjem.

Zadrhtah od straha: A što ako se ta ista 2009-a godina, kad joj vrijeme istekne, ponovo vrati? Što ako na posljednji otkucaj sata u novogodišnjoj noći kroz prozor ponovo uđe ona? Što ako u njoj ostanem zauvijek zarobljena? A kad shvatih da me ta pomisao u jednakoj mjeri i odbija i privlači, obli me hladan znoj.

...

Tada me iz misli trgne zvonjava telefona.
Podigoh slušalicu i začuh Tvoj glas kako mi govori: Sretna ti nova, 2011-a, Mila Moja ...
Glas ti je bio tih, jedva čujan, ne zbog udaljenosti u prostoru nego zbog vremenske udaljenosti. Ti si zvao iz tek rođene 2011-e, a ja sam još uvijek bila zarobljena u 2009-oj. Jedva razabirući riječi Tvoje novogodišnje čestitke, pokušah ovlažiti suha usta kako bih Ti mogla uzvratiti dobrim željama … Činilo mi se da neću moći izgovoriti ni riječi, no ipak, uz nadljudski napor izrekoh: Sretna Ti 2011-a, Mili Moj …

U tom trenutku 2009-a problijedi i ustukne, pretvori se u maglicu i podruku s 2010-om nestade kroz otvoreni prozor a ja se nađoh u nekom čudnom zaustavljenom trenutku. I, dok je Tvoj glas odjekivao u telefonskoj slušalici, začuh Vrijeme kako mi zavodnički šapuće: Imaš priliku koja se rijetkima ukazuje ... Biraj godinu, desetljeće, stoljeće .... ili samo jedan trenutak po tvojoj želji ... i ja ću učiniti da traje vječno ...

Da, bijah u iskušenju, Mili Moj ... iako Ti to nikad neću priznati ... kao što ti neću reći ni da je zvuk tvoga glasa prevagnuo ... Bijah u iskušenju, no iskušenje je trajalo samo trenutak, ma kako se taj trenutak činio beskrajnim. Pogledah Vremenu u oči i odmahnuh glavom.

Eh, vi smrtnici ... reče Vrijeme.
Nikad vas neću razumjeti ...



Tvoj je glas još uvijek treperio u mojem uhu, Mili Moj, a 2011-a se, pomalo uvrijeđeno, ušuljala u moju sobu, taman na vrijeme da čuje kako mi govoriš: Na zvuk tvoga glasa još uvijek ostajem bez daha ... baš kao i onda kad sam ti prvi put glas čuo ... baš kao i onda kad si mi prvi put rekla - da ...


...

za one kojima su sličice draže od riječi:




... zavirite i k nama:

Družba mokrih šapica







- 08:34 - Komentari (16) - Isprintaj - #

01.01.2011., subota

koje je boje žudnja?

Photobucket
photo by rU









- 23:59 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            




tempus fugit!
carpe diem.




2006 - 2018. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket












moj_dragi_Lucky

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.






Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.




Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta




.

Rusalkina zbirka žaba i riba