Marketing
Take My Breath Away ...
photo by rU
update, 6. siječnja 2011.
Baka Aurela uvijek je govorila kako 1. januara, odmah nakon ponoći, treba otvoriti prozor: Pustiti Staru da iziđe, Novu da uđe ... Uvijek sam se držala bakina običaja, no nikad nisam ni jednu Staru, ma kako loša bila, pustila bez sjenke žaljenja.
Ove novogodišnje noći zaspah koju minutu prije ponoći i probudih se nekoliko minuta pošto je ponoć odzvonila. Vani, iza zatvorenog prozora, praštao je vatromet, čitav je okolni svijet ušao u novu godinu, a u mojoj sobi još uvijek je bila ona stara. Krenuh prema prozoru, spremna otvoriti ga i izgovoriti riječi kojima već cijelu deceniju ispraćam protekle godine: Hvala ti, Stara godino, hvala na svemu, dobrom i lošem ... Hvala za svaki neponovljivi trenutak koji si mi poklonila ... Na trenutak zastadoh (nikad nisam znala reći zbogom) i prizvah trenutke vrijedne sjećanja iz te stare, sad već protekle godine, 2010-e. Nije to bila neka naročito blistava godina, no i u njoj je bilo barem nekoliko 'Take My Breath Away' trenutaka ...
Upravo je završila ne samo jedna godina nego i jedno desetljeće ... pomislih.
Uz to, novo desetljeće počinje 'jedanaesticom', a to je oduvijek bio moj 'sretan broj ...
Otvorih, dakle, prozor, spremna pustiti 2011-u da uđe.
No, možda stoga što sam propustila pravi trenutak, umjesto 2011-e, na moje zaprepaštenje, u moju sobu nahrupi 2009-a ...
Uzalud sam joj govorila: Iššššššššš!
Uzalud sam je uvjeravala kako vrijeme, kao ni rijeka, ne teče unatrag.
Uzalud sam, i sebe i nju uvjeravala da bih je, da sam mogla, i prvi put najradije preskočila, pa iz 2008-e uskočila u 2010-u, ili kako bih se, ako se već moram vratiti, radije vratila u 2005-u, ako već mogu birati ...
No, 2009-a se oglušila o sva moja uvjeravanja ...
Zgrozih se - morat ću je proživjeti još jednom, znajući svake večeri što me čeka sljedećeg jutra ... Sve će mi radosti koje u njoj proživjeh biti začinjene tugama koje su slijedile, sve će tuge otupjeti spoznajom da su i tuge prolazne, a ne samo radosti ... Pomislih kako će sve odluke i svi izbori, i oni dobri i oni loši, izgubiti čar nepredvidljivih posljedica … Neponovljivi će trenutci radosti i tuga ponavljanjem izgubiti oštrinu i sjaj ... uzdahnuh sa žaljenjem.
Zadrhtah od straha: A što ako se ta ista 2009-a godina, kad joj vrijeme istekne, ponovo vrati? Što ako na posljednji otkucaj sata u novogodišnjoj noći kroz prozor ponovo uđe ona? Što ako u njoj ostanem zauvijek zarobljena? A kad shvatih da me ta pomisao u jednakoj mjeri i odbija i privlači, obli me hladan znoj.
...
Tada me iz misli trgne zvonjava telefona.
Podigoh slušalicu i začuh Tvoj glas kako mi govori: Sretna ti nova, 2011-a, Mila Moja ...
Glas ti je bio tih, jedva čujan, ne zbog udaljenosti u prostoru nego zbog vremenske udaljenosti. Ti si zvao iz tek rođene 2011-e, a ja sam još uvijek bila zarobljena u 2009-oj. Jedva razabirući riječi Tvoje novogodišnje čestitke, pokušah ovlažiti suha usta kako bih Ti mogla uzvratiti dobrim željama … Činilo mi se da neću moći izgovoriti ni riječi, no ipak, uz nadljudski napor izrekoh: Sretna Ti 2011-a, Mili Moj …
U tom trenutku 2009-a problijedi i ustukne, pretvori se u maglicu i podruku s 2010-om nestade kroz otvoreni prozor a ja se nađoh u nekom čudnom zaustavljenom trenutku. I, dok je Tvoj glas odjekivao u telefonskoj slušalici, začuh Vrijeme kako mi zavodnički šapuće: Imaš priliku koja se rijetkima ukazuje ... Biraj godinu, desetljeće, stoljeće .... ili samo jedan trenutak po tvojoj želji ... i ja ću učiniti da traje vječno ...
Da, bijah u iskušenju, Mili Moj ... iako Ti to nikad neću priznati ... kao što ti neću reći ni da je zvuk tvoga glasa prevagnuo ... Bijah u iskušenju, no iskušenje je trajalo samo trenutak, ma kako se taj trenutak činio beskrajnim. Pogledah Vremenu u oči i odmahnuh glavom.
Eh, vi smrtnici ... reče Vrijeme.
Nikad vas neću razumjeti ...
…
Tvoj je glas još uvijek treperio u mojem uhu, Mili Moj, a 2011-a se, pomalo uvrijeđeno, ušuljala u moju sobu, taman na vrijeme da čuje kako mi govoriš: Na zvuk tvoga glasa još uvijek ostajem bez daha ... baš kao i onda kad sam ti prvi put glas čuo ... baš kao i onda kad si mi prvi put rekla - da ...
...
za one kojima su sličice draže od riječi:
... zavirite i k nama:
Družba mokrih šapica
Post je objavljen 05.01.2011. u 08:34 sati.