Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

30.11.2010., utorak

bluepill ... and redpill

Photobucket
photo by rU

U svijetu bez iluzija čovjek je stranac.
( Albert Camus)

Termin redpill (crvena pilula) i njegov opozit bluepill (plava pilula) termini su iz pop culture koji su postali prihvaćena metafora za izbor između blaženstva iluzije i prihvaćanja bolnih istina realnosti.

(wikipedia)


Ne, na sličici nije ’ona’ plava pilulica na koju će neki možda pomisliti, nego moja večernja doza ketonala koja mi pomaže suočiti se s napadom ishialgije koji me spustio u horizontalu.

Ne više od 3 dnevno ... upozorila me moja doktorica.
A ja sam od jutros već popila i drugu, i ne dočekavši podne. I, dok se blijedi dan kojem nije uspjelo ni svanuti lijeno vuče prema večeri, iluzija da danas boli manje nego jučer sve je bljeđa.

Dva tjedna strogog mirovanja, a onda kretanje ... rekla je moja doktorica. No, meni je dojadilo mirovanje. Kad se spusti mrak navući ću debelu trenerku i izaći u šetnju.


Dosta sam se bolu sklanjala, radije ću mu poći ususret.

...

dodatak: fragmenti jednog dana





...

mačji marifetluci






- 16:24 - Komentari (11) - Isprintaj - #

29.11.2010., ponedjeljak

a taste of desire ...

Photobucket
photo by rU




Some say the world will end in fire,
Some say in ice.
From what I've tasted of desire
I hold with those who favor fire
.

(Robert Frost)










- 00:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #

28.11.2010., nedjelja

Listen ....

... To The Radio


Photobucket




I guess as a lover I have a ways to go
when someone wants you they should jast say it's so
But you'll understand if you'll take my hand
then we can dance real slow.
To something on the radio.

Listen to the radio

listen to the radio.
Let's spend the night together

baby don't go

they sing it on the radio.
The words I'd say
don't seem to sound as real

the songs they play

that's how I really feel.


...

družba mokrih šapica ...





- 07:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.11.2010., petak

...

Još se ne poznajemo,
jer se još nismo usudili zajedno šutjeti.


(Maurice Maeterlinck)











- 21:33 - Komentari (9) - Isprintaj - #

25.11.2010., četvrtak

from Major ...

... to Minor ...

Photobucket
photo by rU








- 12:01 - Komentari (13) - Isprintaj - #

24.11.2010., srijeda

dvaput je dvaput ...

Photobucketphoto by rU



... a jedino Ti tajno mjesto znaš ...

ključ nije
ispod otirača
...












- 08:28 - Komentari (7) - Isprintaj - #

22.11.2010., ponedjeljak

jezero u čunu ...

Photobucket
photo by rU



kad jezero ishlapi
u srcu čuna


ipak


ostane par kapi ...


...

Ona: Čun u jezeru. Prizor, savršeno lijep, no ipak običan.
No, pogledaj ovo jezero u čunu na sličici što je snimih na jučerašnjem izletu ... Ne znam zašto, al ' to je prizor koji moje žedno srce jače dira i od mora dubokog i od jezera plavog ...


On: Eh, mila moja dušo pjesnička ...
Ja bih, k'o skeptični prozaik, rekao - to je tek stari čun, na dnu nekog isušenog jezera nasukan ...

No, jutros, dok kapljice kiše tiho lupkaju o prozor a ti mi ležiš u naručju ... Jutros ću reći - Da, mila, to je sretan čun, jezera pun ...

... a još uvijek žedan, kao ja Tebe
...

...

dodatak: s izleta u Šaševe ...







- 06:38 - Komentari (18) - Isprintaj - #

20.11.2010., subota

The Taming of the Shrew

Photobucket
photo by rU

Uzaludan trud, moj Petruccio ...

Ma koliko nastojala, izravnati se ne da ... ni kosa ...
... ni narav ...

...

update: rođendansko slavlje ...



Konačno smo se uspjeli okupiti i proslaviti Jelenin i moj rođendan.
A u rođendanskom slavlju najviše je uživala Petra.








- 11:38 - Komentari (12) - Isprintaj - #

18.11.2010., četvrtak

doors ...

and windows ...


Photobucket
photo by rU



Kad Sreća zatvori vrata, otvori prozor ...

(autor nepoznat)

...

Jučer nisam rođendan slavila.
Radila sam, a posao mi baš i nije išao od ruke.
Uz to mi je i gospa Migrena došla u čestitanje, kiša je sipila, tramvaji su kasnili, s breze su zadnji zlatni listovi opali ...

Mobitel mi se ispraznio a disk računala 'prepunio', no ionako sam cijeli dan uglavnom presipavala iz šupljeg u prazno. A glavobolja me stalno podsjećala na onaj vic u kojem na pitanje - Kako praznina može boljeti? netko odgovara:

Zar te nikad nije boljela glava?

Uvečer sam kasno zaspala uz upaljen televizor s 'daljincem' pod uzglavljem. Noću sam se vjerojatno u snu okretala i prevrtala i tako pritiskala dugmiće na daljincu pa su mi u san napreskokce uskakali fragmenti različitih tv kanala. No, uglavnom se sjećam prizora tajfuna, zemljotresa, poplava i uragana. Na sreću, predjutro sam nabasala na neku tv postaju s 'narodnjacima' s koje je treštalo: Ja sam zmija, zmija, a ti žaba, žaba ... pa se probudih.



A onda mi je jutros i mr Mamurluk sa zakašnjenjem došao rođendan čestitati, iako sam sinoć pila samo čaj od kamilice ...

Hvala bogu što rođendan
nije svaki dan ...


Photobucket
13-esta vrata, photo by
rU

Tko kuca, otvorit će mu se ... piše u Dobroj Knjizi.
No, ja se, poput nevjernoga Tome pitam:

Vrijedi li kucati na zaključana vrata?








- 10:17 - Komentari (23) - Isprintaj - #

17.11.2010., srijeda

Birthday Wish

Photobucket
photo by rU

Evo što će 'Birthday Girl' danas poželjeti sama sebi:

I hope the days come easy and the moments pass slow
And each road leads you where you want to go
And if you're faced with the choice and you have to choose
I hope you choose the one that means the most to you

And if one door opens to another door closed
I hope you keep on walkin' 'til you find the window











- 02:11 - Komentari (21) - Isprintaj - #

16.11.2010., utorak

The last Rose of Summer, the end of short story ...

Photobucket
photo by rU



Ja se umi vodicom, medenom rosicom,
vilinom ljepoticom, dragim kamenom, žarkim sunašcem,
ko me vidi nek se čudi, ko ne vidi nek se muči,
baš kao žena na porodu, ko djevojka na pohodu,
cijelom svijetu slatka, draga, mila i lijepa bila,
a najviše svom dragom
...(ime momka).

(ljubavna bajalica)


Posljednja ruža ljeta, kraj kratke priče

Da, plače baš onako kako se i smije, poput djeteta ... opet je pomislio Silvestar.

A Rose je i plakala i smijala se istodobno.
U suznim joj je očima iskrio osmijeh i Silvestar pomisli: Nalik je proljetnom jutru u kojem se sunce osmjehuje kroz kišni oblak!

Vani nije bilo ni tračka sunca, lijevala je kiša. Bio je to novembarski pljusak, nimalo nalik jesenjoj kiši kakva priliči sredini novembra. Rose je stajala na otvorenim vratima gledajući u vrt zastrt kišom. Silvestar je, promočen do kože, ašovom kopao rupu u vrtnoj gredici. Sadnica ružina grma čekala je da bude posađena, a Silvestar nije mogao čekati.

Do sada sam ruže samo brao ... rekao je Rosei, čestitajući joj rođendan.
Dosad sam samo brao i mirisao ... a sad je vrijeme da konačno jednu i posadim ... I, ne časeći ni časa, izišao je u Rosein vrt i po najjačem pljusku započeo sa sadnjom.

Ulazi unutra, Nevoljo Moja ... smijala se i ljutila Rose.
Već si mokar k'o miš ...

Hoću da nešto moje kod tebe pusti korijen ...
smijao se Silvestar ne odustajući.

Rose izjuri van na kišu.
Dok im se kiša slijevala niz tijela ni jedno od njih nije osjećalo novembarsku hladnoću. Rose se privi uz Silvestra i prinese usnama njegov dlan u koji se zabo ružin trn ...

I never promised you a rose garden ... prošapta Silvestru na uho.

A ja nikad nisam poželio da budeš bez trnja, moja Ružice ...

...

Te noći, dok su Silvestar i Rose spavali zagrljeni pod ružama oslikanim pokrivačem, u Roseinu se vrtu dogodilo čudo.

Na trnovitoj grančici netom posađene ruže otvorio se cvijet.
Ruža. Prva i posljednja istodobno, ruža kakve mogu cvjetati samo u

snu
bajci

i začaranom vrtu
.

(kraj priče)


Ružice, za one koji nisu čitali priču:

Photobucket




I beg your pardon I never promised you a rose garden
Along with the sunshine there's gotta be a little rain sometime
When you take you gotta give so live and let live and let go oh oh oh oh
I beg your pardon I never promised you a rose garden

I could promise you things like big diamond rings
But you don't find roses growin' on stalks of clover
So you better think it over
Well, if sweet talking you could make it come true
I would give you the world right now on a silver platter
But what would it matter
So smile for a while and let's be jolly love shouldn't be so melancholy
Come along and share the good times while we can ....






- 12:11 - Komentari (12) - Isprintaj - #

14.11.2010., nedjelja

The last Rose of Summer (16), short story ...

Photobucket
photo by rU



volim Te.
koliko?
k'o nebo visoko, k'o more duboko.

volim Te.
koliko?
toliko da dobro je što ne znaš koliko.

volim Te.
koliko?
toliko da nikad ne pitam:
koliko?




Posljednja ruža ljeta (16), kratka priča

Suze.
Luči ih oko svih sisavaca, pa i ljudsko oko. No, za razliku od od životinjskog oka koje suze poznaje samo kao lubrikant koji čuva oko od isušivanja, ljudsko oko plače i takozvanim 'emotivnim suzama' koje nisu samo puki podmaz ili reakcija na iritaciju. Emotivne ljudske suze poteku kad vlasnik oka nije emocionalno 'ravan', kad ga prožmu snažne, nesavladive emocije. Štoviše, istraživanja pokazuju kako ni sve emocionalne suze nisu istog kemijskog sastava - ''sretne suze'' sastoje samo od soli i vode dok ''tužne suze'' sadrže kemikalije i enzime kakvi se mogu naći u tumorima, čirevima i u tijelu dok je bolesno ...



...

Dok joj se dušnik grčio, Rose se pokuša nasmijati.
Uspijem li ... pomisli ... moj će smijeh odagnati grč sa Silvestrova lica.
I, kad je već pomislila - uspjet će joj, ona koju Silvestar u zajedničkih pet godina nikada nije vidio zaplakati, brizne u glasan plač ...

...

Plače baš onako kako se i smije, poput djeteta ... pomisli Silvestar dok su se suze kotrljale niz Roseine obraze kao kapljice kiše niz ružine latice.

Silvestar je, poput svih muškaraca, zazirao od suza. Prizor rasplakanog muškarca smatrao je zazornim i pomalo gadljivim. Ženske i dječje suze bile su nešto posve drugo, pred rasplakanom ženom ili djetetom Silvestar bi se uvijek osjetio krivim i bez krivice. Po prirodi svoje profesije znao je da su najčešći uzroci toga plača upravo muškarci - očevi, sinovi, braća, muževi ili ljubavnici. Silvestar nije imao visoko mišljenje o spolu kojem je pripadao. Svi su muškarci kerovi ... rekao je jednom prilikom Rosei. A ni sebe ne izuzimam iz te konstatacije ...

Silvestar nije zaplakao od djetinjstva. Nije pustio suzu čak mi kad mu je kao trinaestgodišnjaku umro otac. Već tada se smatrao muškarcem, a muškarci dakako ne plaču. Oči su mu ostale suhe i na očevom sprovodu, dok su materine suze kapljale na vijenac ruža na očevu lijesu.

Život nije mazio Silvestra, njegov životni put nije bio posut ružinim laticama. Teški studentski dani u kojima je više gladovao nego bio sit, noći nad knjigom kako ne bi izgubio pravo na stipendiju, prljava konkurencija na poslu koja ga ipak nije spriječila da postane 'fordovac' i doktorira u Americi. Tek kad je konačno ostvario blistavu karijeru u profesiji koju je izabrao, na njegovoj su se životnoj stazi konačno pojavile i ružine latice. A kad je njegov život ušao u jesen dogodilo se ono čemu se više nije nadao - poput ruže za njega je procvala Rose i njegovu jesen pretvorila u proljeće ...

Da, plače baš onako kako se i smije, poput djeteta ... pomisli Silvestar gledajući suze koje nisu prestajale teći niz Roseine blijede obraze zadržavajući se na konturi gornje usnice.

Stegnuo ju je u zagrljaj a ona mu sakri lice u njedra i posegnu mu u džep tražeći maramicu. Silvestar obuhvati dlanom Roseino lice, podiže joj bradu i usnama obrisa suze s njezinih usana, obraza i trepavica.

Popio sam svakakvih kapljica tijekom života ... pomisli.
Napio se jeftinih kiseliša i bućkuriša ali i najskupljih vina ...

A ipak , ni najbolje mi vino ne bješe tako slatko, tako opojno kao te Roseine suze
...

(nastavak slijedi)


za one koji ne prate priču:



Portet iz slideshowa djelo je osječke slikarice Helle Reymann, iz 20-ih godina prošlog stoljeća. Dio je nasljeđa moje bake Aurela koja je portret kupila u slikaričinu ateljeu.






- 17:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.11.2010., subota

The last Rose of Summer (15), short story ...

Photobucket
photo by rU



Dosta je samo biti
Jedno uz drugo se sviti
U moru zelene boje
Tek rosa ... suze su tvoje
To ljubav iz oka ti zrači
Ej mala ... daj ne plači ... ne plači


(Dragan Gortan)



Posljednja ruža ljeta (15), kratka priča

Rose posegne za olovkom i dok joj je Silvestar virio preko ramena na papiriću ispiše jednu jedinu riječ, presavi papirić 'načetvero' i sakri ga pod jastuk.

...

Silvestar posegnu pod jastuk i izvuče ceduljicu.
Pročita napisanu riječ u hipu i podiže pogled. Pogledi im se susretoše i Rose se zapita: Što li se sve ogleda u tome pogledu?

Ne rekavši ni riječ, Silvestar ponovo spusti pogled na ceduljicu. Čitao je, ponovo i ponovo, tu jednu jedinu riječ, kao da se ne radi o jednoj jedinoj riječi nego o čitavom romanu. Da ne bi zaplakala, Rose se glasno nasmija.

Ne, nemoj ...
Nemoj se smijati ...

Molim te, Rose, ne smij se ...

Jer, nastaviš li se smijati, pomislit ću - ono što si napisala samo je šala ...


Usne su mu se grčile i glas mu puče, odjednom, usred rečenice. U pet godina koliko su bili zajedno, Rose nikada nije vidjela da je Silvestar u toj mjeri izgubio vlast nad sobom. Suzdržan i samoironičan, on bi najčešće sve pretvarao u šalu na vlastiti račun. Nazvao bi sam sebe starim jarcem ili magarcem, narugao bi se vlastitom uspjehu, umanjio bi svaku pohvalu na svoj račun. Rose bi se zbog takvih šala često naljutila pa bi ga počela razuvjeravati a on bi se tada nasmijao i rekao joj: Zar ne vidiš, mila moja - to ja samo 'fishing for compliments' ....

Silvestar nikada nije koristio 'velike riječi' i često se znao podrugnuti ljudskoj sklonosti prema patetici: Samo mali ljudi svaku drugu riječ započinju velikim slovom ... Istina, Pravda, Poštenje, Vjera, Ljubav, Vječnost ... kao da sami sebe uvjeravaju u vlastitu veličinu ...

No, ne slušaj mene, mila ...
odmah bi dodao smijući se.
Ja sam samo jedan stari zagrižljivac ...

...

Riječ koju je Rose napisala na ceduljicu nije bila jedna od onih riječi koje se obično započinju velikim slovom. A ipak, dok ju je pisala, Rose se na trenutak zapitala neće li se Silvestar, pročitavši je, nasmijati njoj koja je tu riječ napisala ...

Sada, dok je gledala Silvestra na rubu suza, Rose se pokuša nasmijati.
Silvestar je volio njezin smijeh. Nitko se ne smije poput tebe ... znao bi joj reći. Nikada nisam sreo ni jednu odraslu osobu koja se zna smijati tako punog srca, tako dječje bezazleno, tako vedro kao ti ...

Dok joj se dušnik grčio, Rose se pokuša nasmijati.
Uspijem li ... pomisli ... moj će smijeh odagnati grč sa Silvestrova lica.

I, kad je već pomislila - uspjet će joj, ona koju Silvestar u zajedničkih pet godina nikada nije vidio zaplakati, brizne u glasan plač ...

(nastavak slijedi)

za one koji ne prate priču:








- 14:11 - Komentari (19) - Isprintaj - #

09.11.2010., utorak

The last Rose of Summer (14), short story ...

Photobucket
photo by rU



Posljednja ruža ljeta (14), kratka priča

Take one fresh and tender kiss
Add one stolen night of bliss
...


...

JA sam vikao dozivajući te ...
... a ti si promukla od moje vike ...


Rose se nasmija i kažiprstom dotaknu Silvestrove usne.
Nijemi krik iz sna ostavio ju je bez glasa. Mogla je samo šaptati, a i šapat je predstavljao napor i izazivao neugodan grč dušnika i jednjaka. Jedino je Rosein smijeh ostao nedirnut, zvonak.

Rose se zvonko nasmija snuždenom izrazu Silvestrova lica. Ti govori, a ja ću ti pisati ceduljice ... prošapta Silvestru na uho.

Silvestru se ozari lice: Ceduljice za uzglavlje?

Rose posegne za olovkom i dok joj je Silvestar virio preko ramena ona na papiriću ispiše jednu jedinu riječ, presavi papirić 'načetvero' i sakri ga pod jastuk.

(nastavak slijedi)


za one koji ne prate priču:








- 10:10 - Komentari (30) - Isprintaj - #

06.11.2010., subota

The last Rose of Summer (13), short story ...

Photobucket
photo by rU




Sleep apnea: Apnea je prestanak disanja u snu koji može trajati 10, 20 ili 30 sekundi, nakon čega čovjek počne grčevito hvatati zrak. Taj se ciklus može ponavljati cijele noći, a da spavač toga nije ni svjestan, ali se ujutro budi suhih usta, s glavoboljom i mamurlukom.
(s Neta)


Posljednja ruža ljeta (13), kratka priča

Da bismo nekoga dolično voljeli, treba ga tako voljeti kao da će sutra umrijeti. (arapska poslovica)

Rose bi poželjela zauvijek ostatiti tu, u Silvestrovu snu, osluškujući sve brže otkucaje svoga i Silvestrova srca, poželjela bi ostati zauvijek tu, dok se oko njih bezšumno sklapaju baršunaste, tamnocrvene latice posljednje ruže iz začaranog vrta ...

...

Rose .... Rose ...
Rose!
Roooooose!



Rose je čula Silvestrovo dozivanje no nije joj uspijevalo odazvati mu se.
A Silvestar je dozivao sve glasnije i glasnije, sve dok mu glas nije 'pukao' i pretvorio se u šapat. Ipak, nije prestao dozivati je, stezati je u zagrljaj, ljubiti joj oči i usne, pokušavajući je probuditi ...

Rose je osjećala njegove poljupce i dodire, čula je njegovo sve očajnije dozivanje. Željela je odazvati mu se, smiriti njegov strah, nasmijati se tom njegovom bezrazložnom strahu zajedno s njim ... Željela je uzvratiti poljupce, poljubiti te usne koje je dozivaju, zagrliti te ruke koje su je u strahu stezale ...

Bila je potpuno budna, gledala je Silvestrovo uplašeno lice kroz očne kapke koji su, nekim čudom, postali prozirni. Gledala je to lice na kojem je strah ocrtao godine i poželjela je te godine izbrisati poljupcima. Bila je potpuno budna, vladala je vlastitom svješću no tijelo je nije slušalo.

Rose ... kamo si to otišla?
Rose, vrati se ... vrati se ....

... ili povedi i mene sa sobom ...


Rose pokuša podići ruku, upne svu snagu ne bi li položila prste na Silvestrove usne, ne bi li mu rekla da nikamo ne ide, da ne želi nikamo otići.

Tu sam, Ljubljeni, ne idem nikamo, nikamo bez Tebe ... vikala je ne shvaćajući da joj iz grla izlazi samo nijemi krik ...

...

(nastavak slijedi)



za one koji ne prate priču:






- 12:28 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          




tempus fugit!
carpe diem.




2006 - 2018. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket












moj_dragi_Lucky

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.






Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.




Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta




.

Rusalkina zbirka žaba i riba