Marketing
The last Rose of Summer, the end of short story ...
photo by rU
Ja se umi vodicom, medenom rosicom,
vilinom ljepoticom, dragim kamenom, žarkim sunašcem,
ko me vidi nek se čudi, ko ne vidi nek se muči,
baš kao žena na porodu, ko djevojka na pohodu,
cijelom svijetu slatka, draga, mila i lijepa bila,
a najviše svom dragom...(ime momka).
(ljubavna bajalica)
Posljednja ruža ljeta, kraj kratke priče
Da, plače baš onako kako se i smije, poput djeteta ... opet je pomislio Silvestar.
A Rose je i plakala i smijala se istodobno.
U suznim joj je očima iskrio osmijeh i Silvestar pomisli: Nalik je proljetnom jutru u kojem se sunce osmjehuje kroz kišni oblak!
Vani nije bilo ni tračka sunca, lijevala je kiša. Bio je to novembarski pljusak, nimalo nalik jesenjoj kiši kakva priliči sredini novembra. Rose je stajala na otvorenim vratima gledajući u vrt zastrt kišom. Silvestar je, promočen do kože, ašovom kopao rupu u vrtnoj gredici. Sadnica ružina grma čekala je da bude posađena, a Silvestar nije mogao čekati.
Do sada sam ruže samo brao ... rekao je Rosei, čestitajući joj rođendan.
Dosad sam samo brao i mirisao ... a sad je vrijeme da konačno jednu i posadim ... I, ne časeći ni časa, izišao je u Rosein vrt i po najjačem pljusku započeo sa sadnjom.
Ulazi unutra, Nevoljo Moja ... smijala se i ljutila Rose.
Već si mokar k'o miš ...
Hoću da nešto moje kod tebe pusti korijen ... smijao se Silvestar ne odustajući.
Rose izjuri van na kišu.
Dok im se kiša slijevala niz tijela ni jedno od njih nije osjećalo novembarsku hladnoću. Rose se privi uz Silvestra i prinese usnama njegov dlan u koji se zabo ružin trn ...
I never promised you a rose garden ... prošapta Silvestru na uho.
A ja nikad nisam poželio da budeš bez trnja, moja Ružice ...
...
Te noći, dok su Silvestar i Rose spavali zagrljeni pod ružama oslikanim pokrivačem, u Roseinu se vrtu dogodilo čudo.
Na trnovitoj grančici netom posađene ruže otvorio se cvijet.
Ruža. Prva i posljednja istodobno, ruža kakve mogu cvjetati samo u
snu
bajci
i začaranom vrtu.
(kraj priče)
Ružice, za one koji nisu čitali priču:
I beg your pardon I never promised you a rose garden
Along with the sunshine there's gotta be a little rain sometime
When you take you gotta give so live and let live and let go oh oh oh oh
I beg your pardon I never promised you a rose garden
I could promise you things like big diamond rings
But you don't find roses growin' on stalks of clover
So you better think it over
Well, if sweet talking you could make it come true
I would give you the world right now on a silver platter
But what would it matter
So smile for a while and let's be jolly love shouldn't be so melancholy
Come along and share the good times while we can ....
Post je objavljen 16.11.2010. u 12:11 sati.