Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Draža mi je opasna sloboda, nego mirno i sigurno ropstvo.
(Jean-Jacques Rousseau)
Ukleta kuća (9) kratka priča
U kolo kad poželiš, draga moja Rose, a iz kola ...
... kad te puste ...
U danima koji su uslijedili Rosemary se često prisjećala tih riječi koje je prve večeri izgovorio njezin Domaćin. I, iako se njezin Domaćin grčevito trsio da joj boravak u svojoj kući učini što ugodnijim, ona je tu prekrasnu kuću doživljavala kao tamnicu, a svoga Domaćina kao svog tamničara.
...
Nakon prve besane noći Rosemary je predjutro na trenutak zaspala a kad se probudila na stoliću kraj kreveta dočekao ju je topao doručak.
Ustavši iz postelje, ona doručak ni ne dodirnu. Potražila je svoju odjeću, no njezine odjeće, a ni plave svilene haljine koju je sinoć nosila, nije bilo. Rosemary otvori odškrinuta vrata velikog ormara i vidje - ormar je prepun odjeće. Fino rublje, haljine, suknje i bluze, hlače i ogrtači ... Bilo je tu ženske odjeće za sva godišnja doba, brižljivo odabrane, sve savršeno prilagođeno Rosemarynu stasu, no suviše skupo i luksuzno za njezin ukus. Ni na jednom odjevnom predmetu nije bilo ni konfekcijskog broja ni oznake proizvođača i Rosemary već na prvi pogled shvati - ne radi se o konfekciji nego o ručno šivenoj odjeći, djelu nekog darovitog kreatora.
Ona vršcima prstiju dodirnu rukav kratke bundice od nerca i zapita se: Zar će me ovdje zatvorenu držati do prvog snijega?
Toga dana njezin se Tamničar nije pojavljivao.
Neke nevidljive ruke sklonile su nedirnuti doručak i u podne servirale ručak u maloj blagovaonici. Iste te nevidljive ruke napunile su vaze ružama i na mali stoliću uz prozor složile nekoliko knjiga, kao da pozivaju Rosemary na čitanje. No, njoj nije bilo do čitanja, a pošto su i glavna vrata i vrata prema vrtu bila zaključana, ona krene u razgledanje kuće. Sobe okrenute prema vrtu bile su otključane, no ne i one okrenute prema ulici. Moj tamničar je oprezan ... pomisli Rosemary. Dobro se pobrinuo da vrata krletke budu čvrsto zatvorena ...
Iako su sobe bile prepune prekrasnog stilskog namještaja, umjetničkih slika, porculanskih figura, statua od mramora, ebanovine, alabastera i slonovače, Rosemary se nije mogla usredotočiti na razgledanje. Odjednom je osjetila malaksalost pa je odlučila leći. Kad se vratila u spavaću sobu na uzglavlju je ležalo pisamce:
Draga Rose, oprostite svome domaćinu što Vas ostavlja samu. Iako mi ništa ne bi bilo draže od Vašeg društva, morao sam hitno otputovati radi neodložnog posla. Vraćam se za tri dana, a Vi za to vrijeme razgledajte kuću i vrt ... i ne brinite, i kuća i vrt savršeno su sigurni.
Ukoliko imate nekih posebnih želja, zapišite ih u knjigu koja stoji u holu i sve će vam želje biti ispunjene ...
...
Z.
P. S. Ah, nek' se sunčevo kolo zavrti što brže ... jer ja više ne mogu zamisliti ni jedan dan bez Tebe, Rose ...
Rekla sam ti da se ne zovem Rose ... prošapće Rosemary gužvajući pismo i ljuteći se na samu sebe. Naime, shvatila je da je svoga Tamničara u mislima oslovila s prisnim Ti.
Kolo za samo dva plesača ... pomislila ona ...
Zatvoreno i simetrično, licem okrenuto prema unutra, leđima prema vanjskome svijetu ... Kolo u kojem kolovođa određuje tempo i trajanje plesa ...
No, čekaj, Kolovođo, prije ili kasnije napravit ćeš krivi korak, a tada ...
(nastavak slijedi)
update: obiteljsko druženje
... kod mladoženjinih roditelja ...
Bilo je izuzetno ugodno. Mladoženjini roditelji imaju brojnu braću i sestre, a tu su bila i njihova djeca i djeca njihove djece. Meni, koja sam odrasla u maloj obitelji, bilo je pomalo teško snaći se. Toliko novih imena, glasova, lica, pogleda ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta