Marketing
Hounted House (9), short story
photo by rU
Draža mi je opasna sloboda, nego mirno i sigurno ropstvo.
(Jean-Jacques Rousseau)
Ukleta kuća (9) kratka priča
U kolo kad poželiš, draga moja Rose, a iz kola ...
... kad te puste ...
U danima koji su uslijedili Rosemary se često prisjećala tih riječi koje je prve večeri izgovorio njezin Domaćin. I, iako se njezin Domaćin grčevito trsio da joj boravak u svojoj kući učini što ugodnijim, ona je tu prekrasnu kuću doživljavala kao tamnicu, a svoga Domaćina kao svog tamničara.
...
Nakon prve besane noći Rosemary je predjutro na trenutak zaspala a kad se probudila na stoliću kraj kreveta dočekao ju je topao doručak.
Ustavši iz postelje, ona doručak ni ne dodirnu. Potražila je svoju odjeću, no njezine odjeće, a ni plave svilene haljine koju je sinoć nosila, nije bilo. Rosemary otvori odškrinuta vrata velikog ormara i vidje - ormar je prepun odjeće. Fino rublje, haljine, suknje i bluze, hlače i ogrtači ... Bilo je tu ženske odjeće za sva godišnja doba, brižljivo odabrane, sve savršeno prilagođeno Rosemarynu stasu, no suviše skupo i luksuzno za njezin ukus. Ni na jednom odjevnom predmetu nije bilo ni konfekcijskog broja ni oznake proizvođača i Rosemary već na prvi pogled shvati - ne radi se o konfekciji nego o ručno šivenoj odjeći, djelu nekog darovitog kreatora.
Ona vršcima prstiju dodirnu rukav kratke bundice od nerca i zapita se: Zar će me ovdje zatvorenu držati do prvog snijega?
Toga dana njezin se Tamničar nije pojavljivao.
Neke nevidljive ruke sklonile su nedirnuti doručak i u podne servirale ručak u maloj blagovaonici. Iste te nevidljive ruke napunile su vaze ružama i na mali stoliću uz prozor složile nekoliko knjiga, kao da pozivaju Rosemary na čitanje. No, njoj nije bilo do čitanja, a pošto su i glavna vrata i vrata prema vrtu bila zaključana, ona krene u razgledanje kuće. Sobe okrenute prema vrtu bile su otključane, no ne i one okrenute prema ulici.
Moj tamničar je oprezan ... pomisli Rosemary.
Dobro se pobrinuo da vrata krletke budu čvrsto zatvorena ...
Iako su sobe bile prepune prekrasnog stilskog namještaja, umjetničkih slika, porculanskih figura, statua od mramora, ebanovine, alabastera i slonovače, Rosemary se nije mogla usredotočiti na razgledanje. Odjednom je osjetila malaksalost pa je odlučila leći. Kad se vratila u spavaću sobu na uzglavlju je ležalo pisamce:
Draga Rose, oprostite svome domaćinu što Vas ostavlja samu. Iako mi ništa ne bi bilo draže od Vašeg društva, morao sam hitno otputovati radi neodložnog posla. Vraćam se za tri dana, a Vi za to vrijeme razgledajte kuću i vrt ... i ne brinite, i kuća i vrt savršeno su sigurni.
Ukoliko imate nekih posebnih želja, zapišite ih u knjigu koja stoji u holu i sve će vam želje biti ispunjene ...
...
Z.
P. S. Ah, nek' se sunčevo kolo zavrti što brže ... jer ja više ne mogu zamisliti ni jedan dan bez Tebe, Rose ...
Rekla sam ti da se ne zovem Rose ... prošapće Rosemary gužvajući pismo i ljuteći se na samu sebe. Naime, shvatila je da je svoga Tamničara u mislima oslovila s prisnim Ti.
Kolo za samo dva plesača ... pomislila ona ...
Zatvoreno i simetrično, licem okrenuto prema unutra, leđima prema vanjskome svijetu ... Kolo u kojem kolovođa određuje tempo i trajanje plesa ...
No, čekaj, Kolovođo, prije ili kasnije napravit ćeš krivi korak, a tada ...
(nastavak slijedi)
update: obiteljsko druženje
... kod mladoženjinih roditelja ...
Bilo je izuzetno ugodno. Mladoženjini roditelji imaju brojnu braću i sestre, a tu su bila i njihova djeca i djeca njihove djece. Meni, koja sam odrasla u maloj obitelji, bilo je pomalo teško snaći se. Toliko novih imena, glasova, lica, pogleda ...
Post je objavljen 23.08.2010. u 15:21 sati.