Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Kao što svaki vlasnik mačke zna - nitko ne posjeduje mačku.
(Ellen Perry Berkeley)
Ukleta kuća (6) kratka priča
Večera će biti poslužena u ponoć, u plavom salonu.
Bit ću presretan, Rose, ako mi učiniš čast i budeš moja gošća.
Odjeća koja te čeka nije dostojna Tvoje ljepote, no molim Te da mi učiniš zadovoljstvo i ipak je odjeneš.
Z.
Rosemary je još nekoliko puta pročitala pismo. No, već pri prvom čitanju intuicija ju je upozorila da ne povjeruje uljudnom i zamolbenom tonu kojim je pismo bilo napisano. Ona, koja nije podnosila da joj itko zapovjeda, u zamolbi je 'pročitala' zapovjed, u uljudnosti prepoznala prijetnju.
Pisac pisma je krivo procijenio Rosemary. No, u tome nije bio ni prvi, ni jedini. Rosemaryni poznanici, prijatelji, pa čak i neki članovi njezine obitelji smatrali su je tihom, dragom no nedovoljno 'prodornom'. Rosemary bi najčešće izbjegla sukob, rijetko bi insistirala na svojim željema i potrebama, rijetko bi odbila bilo čiju molbu. Ipak, čak i oni koji je nisu dobro poznavali, povremeno bi naslutili - u tihoj Rosemary tinjaju neke zapretene vatre, njezina se prividna utiha svaki čas može pretvoriti u oluju.
No, Rosemary je već u djetinjstvu shvatila da ta njezina unutarnja vatra može nekoga opeći, da se te unutarnje oluje mogu pretvoriti u pravu kataklizmu. I stoga je već zarana naučila kontrolirati svoju naglu i bujnu narav. Dakako, vrijeme joj je pokazalo - opekotine kojih je željela poštedjeti druge uvijek na kraju obilježe nju. Shvatila je - 'jahati oluju' nije nimalo lako, no ipak do sada je u tome uvijek uspijevala, doduše ne uz malu cijenu.
Pozvana sam ... pa ću se i odazvati ... prošapta Rosemary. No, domaćine, upitaj se - tko dolazi na večeru ...
...
Haljina joj je savršeno pristajala, kao da je za nju krojena. Rosemary bi i sama izabrala upravo tu boju, boju svojih očiju. No, taj kroj haljine nikad ne bi bio njezin izbor. Rosemary je najradije nosila odjeću za broj veću, nikada ne bi obukla haljinu bez rukava niti tako duboko izrezanu ...
Pogledala se u ogledalo i pomislila: Možda biserna ogrlica malo skrije preduboki dekolte. No, kad je ogrlicu stavila, shvatila je da je učinak upravo suprotan. Ogrlica je tijesno prijanjala uz vrat ... i unatoč tome što je bila nanizana od savršenih bisera bijelog mutnog sjaja, Rosemary pomisli: Podsjeća na pseću ogrlicu ...
Fali joj samo povodac ...
Rosemaryna narav bila je mačja, a ne pseća. A čak i oni koji mačke ne poznaju dobro, znaju kako mačku, za razliku od psa, nije lako voditi na povodcu.
Na toaletnom stoliću uz ogledalo stajala je fina četka za kosu srebrne drške i Rosemary provuče nekoliko poteza četkom kroz svoju kovrčavu plavu kosu. Nečija je ruka na toaletnom stoliću ostavila i toaletni kovčežić. Kada je kovčežić otvorila Rosemary ugleda bogat izbor kozmetike, one za njegu ali i one dekorativne. Izabere plavo sjenilo i nanese tanak sloj na očne kapke, maskarom diskretno naglasi trepavice. Svi su ruževi bili karminski crveni i Rosemary frknu nosom. Ona je rijetko koristila ruž za usne, a kada bi to učinila izabrala bi neku blijedoružičastu nijansu.
Malo ruža dobro bi mi došlo, blijeda sam k'o krpa ... pomisli Rosemary. No, kad je nanijela crveni ruž na usne, usta su joj na blijedom licu naličila na ranu i Rosemary ruž obrisa. Nagne se prema ogledalu. Blijedo lice, beskrvne usne, oči naglašene šminkom ...
Izgledaš poput neke sablasti ... reče Rosemary svom odrazu u ogledalu. No, nije li upravo to savršeno prigodno za večeru u kući duhova ...
Kad je pogledala na sat, vidje da je do ponoći ostalo jedanaest minuta i upita se kako će stići do plavoga salona ako vrata spavaće sobe u kojoj je bila zatočena ostanu zaključana.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
