Marketing
Hounted House (6), short story
photo by Ru
Kao što svaki vlasnik mačke zna - nitko ne posjeduje mačku.
(Ellen Perry Berkeley)
Ukleta kuća (6) kratka priča
Večera će biti poslužena u ponoć, u plavom salonu.
Bit ću presretan, Rose, ako mi učiniš čast i budeš moja gošća.
Odjeća koja te čeka nije dostojna Tvoje ljepote, no molim Te da mi učiniš zadovoljstvo i ipak je odjeneš.
Z.
Rosemary je još nekoliko puta pročitala pismo. No, već pri prvom čitanju intuicija ju je upozorila da ne povjeruje uljudnom i zamolbenom tonu kojim je pismo bilo napisano. Ona, koja nije podnosila da joj itko zapovjeda, u zamolbi je 'pročitala' zapovjed, u uljudnosti prepoznala prijetnju.
Pisac pisma je krivo procijenio Rosemary. No, u tome nije bio ni prvi, ni jedini. Rosemaryni poznanici, prijatelji, pa čak i neki članovi njezine obitelji smatrali su je tihom, dragom no nedovoljno 'prodornom'. Rosemary bi najčešće izbjegla sukob, rijetko bi insistirala na svojim željema i potrebama, rijetko bi odbila bilo čiju molbu. Ipak, čak i oni koji je nisu dobro poznavali, povremeno bi naslutili - u tihoj Rosemary tinjaju neke zapretene vatre, njezina se prividna utiha svaki čas može pretvoriti u oluju.
No, Rosemary je već u djetinjstvu shvatila da ta njezina unutarnja vatra može nekoga opeći, da se te unutarnje oluje mogu pretvoriti u pravu kataklizmu. I stoga je već zarana naučila kontrolirati svoju naglu i bujnu narav. Dakako, vrijeme joj je pokazalo - opekotine kojih je željela poštedjeti druge uvijek na kraju obilježe nju. Shvatila je - 'jahati oluju' nije nimalo lako, no ipak do sada je u tome uvijek uspijevala, doduše ne uz malu cijenu.
Pozvana sam ... pa ću se i odazvati ... prošapta Rosemary.
No, domaćine, upitaj se - tko dolazi na večeru ...
...
Haljina joj je savršeno pristajala, kao da je za nju krojena. Rosemary bi i sama izabrala upravo tu boju, boju svojih očiju. No, taj kroj haljine nikad ne bi bio njezin izbor. Rosemary je najradije nosila odjeću za broj veću, nikada ne bi obukla haljinu bez rukava niti tako duboko izrezanu ...
Pogledala se u ogledalo i pomislila: Možda biserna ogrlica malo skrije preduboki dekolte. No, kad je ogrlicu stavila, shvatila je da je učinak upravo suprotan. Ogrlica je tijesno prijanjala uz vrat ... i unatoč tome što je bila nanizana od savršenih bisera bijelog mutnog sjaja, Rosemary pomisli: Podsjeća na pseću ogrlicu ...
Fali joj samo povodac ...
Rosemaryna narav bila je mačja, a ne pseća. A čak i oni koji mačke ne poznaju dobro, znaju kako mačku, za razliku od psa, nije lako voditi na povodcu.
Na toaletnom stoliću uz ogledalo stajala je fina četka za kosu srebrne drške i Rosemary provuče nekoliko poteza četkom kroz svoju kovrčavu plavu kosu. Nečija je ruka na toaletnom stoliću ostavila i toaletni kovčežić. Kada je kovčežić otvorila Rosemary ugleda bogat izbor kozmetike, one za njegu ali i one dekorativne. Izabere plavo sjenilo i nanese tanak sloj na očne kapke, maskarom diskretno naglasi trepavice. Svi su ruževi bili karminski crveni i Rosemary frknu nosom. Ona je rijetko koristila ruž za usne, a kada bi to učinila izabrala bi neku blijedoružičastu nijansu.
Malo ruža dobro bi mi došlo, blijeda sam k'o krpa ... pomisli Rosemary. No, kad je nanijela crveni ruž na usne, usta su joj na blijedom licu naličila na ranu i Rosemary ruž obrisa. Nagne se prema ogledalu. Blijedo lice, beskrvne usne, oči naglašene šminkom ...
Izgledaš poput neke sablasti ... reče Rosemary svom odrazu u ogledalu.
No, nije li upravo to savršeno prigodno za večeru u kući duhova ...
Kad je pogledala na sat, vidje da je do ponoći ostalo jedanaest minuta i upita se kako će stići do plavoga salona ako vrata spavaće sobe u kojoj je bila zatočena ostanu zaključana.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 19.08.2010. u 17:11 sati.