Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
kad pokriju nas jednom, Jedini,
jedne zime,
snjegovi neki što još nisu pali,
kad obalu dunavsku prekriju pahulje,
ružine latice i šaš,
u vjetru ćemo šuštati, ja i Ti,
u laticama ruža mirisat' ćemo vječno,
ljubeći se strasno
k'o u pjesnikovu sonetu,
u pogledu ljubavnika nekih
što ponovo se sretnu
i ljube se opet ...
... k'o prvi i zadnji put ...
...
Moraš mi obećati ... rekla je, kad ju je ljubio prvi put. Bez obećanja, bez zakletvi, bez zaricanja, ne želim to ... Nikakvih forever and ever ...
Od ponedjeljka do ponedjeljka, bez iščekivanja, bez opraštanja ...
...
Pročitao je ceduljicu s uzglavlja, prvu od brojnih koje mu je napisala. Zaplamsao je poput plamena, čitajući te plamene ljubavne riječi, Njemu namijenjene. A onda, dok ju je ljubio, Ona uze ceduljicu ... i, dok se još nije ni snašao, bilo je prekasno. Plamen svijeće progutao je riječ po riječ, redak po redak.
Zaustio je da upita zašto, no Ona ga je preduhitrila: Ovako će plamsati zauvijek ...
...
Kad joj je prvi put donio crvene ruže, Ona se nasmiješila, privila buket na grudi, poljubila laticu po laticu ...
A zatim je otkinula, laticu po laticu, i latice posula po uzglavlju. Ovako neće uvenuti, nikad ... rekla je.
...
Pili su, do jutra, iz iste čaše. Čaša je bila kristalna, na visokoj tankoj nožici, crveno vino u njoj blistalo je i iskrilo se, poput ljubavnog napitka.
Predjutro, Ona čašu je razbila, namjerno. Zadnji se nepopijeni gutljaj vina razlio poput krvi, sićušan komadić stakla razrezao joj je jagodicu kažiprsta, a On je jezikom pokupio kapljice krvi.
Zaustio je da je upita je li je boljelo, je l' joj žao razbijene čaše, je l' joj žao prolivenog vina, no ona mu je kažiprst položila na usne i rekla: Ne mari, Jedini ...
Od sada ću piti samo s Tvojih usana ...
...
Dok su šetali obalom rijeke, poljubio ju je u dlan ... a zatim joj na dlan spustio mali svjetlucavi predmet. Zatvorila je šaku, prinijela je usnama, sklopila oči, zadrhtala. A zatim je zamahnula rukom, mali je predmet poletio, zaiskrio na suncu i nestao među valovima. Tako ću uvijek znati gdje je ...
...
Ljubili su se na mjesečini, na obali velike moćne rijeke. Ljubili su se cijele noći a pred jutro On joj je zaspao u naručju, s glavom na njezinim grudima. Svitalo je, On se promeškoljio, a Ona se iskrala i sišla do vode. Zagazila je u riječnu maticu, a Dunav ju je pomilovao, poput ljubavnika.
Tada do nje dopliva zlatna ribica i prošapta joj: Reci mi sve svoje želje ...
Ne, mila ... odgovori Ona. Ako ih izreknem, mogle bi se ispuniti ...a kad se sve želje ispune, ljudsko se srce isprazni ...
...
Pažljivo gazeći u vlastite stope u pjesku, vratila se k Njemu.
Još uvijek je spavao, s glavom na korijenju stare vrbe koja se nadvijala nad rijeku. Nadvila se nad Njega i šapnula mu: Želim Te ...
Nasmiješio se, otvorio oči i rekao joj: I ja želim Tebe, uvijek iznova ...
Poslije, kad mu je ležala u zagrljaju, shvatila je kako postoje i želje čije ispunjenje srce ne ostavlja praznim, kako postoje i obećanja koja se kazuju srcem, a ne usnama ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta