Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
I Rose i Morpheus znali su da se bliži kraj njihova puta, znali su da je dno Thartarusa svakim korakom sve bliže i ta im je spoznaja otežavala korake.
Morpheus će se konačno morati suočiti sa posljedicama svoga čina, sa žrtvama svoje bahatosti i ravnodušnosti. Bog Snova vjekovima se poigravao smrtnicima šaljući im snove o sreći, o neprolaznim ljubavima, velikim uspjesima i pobjedama, o bogatstvu i slavi ... a potom bi se smijao kada bi smrtnici povjerovali u njihovo ispunjenje. Vjekovima je Morpheus ulazio smrtnicima u snove, zavirivao u najtananije, najtajnije i najtamnije dijelove njihovih svijesti, siguran kako je otkrio sve njihove tajne. Smrtnici mu postadoše dosadni, poput bezbroj puta pročitane knjige.
A tada je ušao u Rosein san ... i sve se promijenilo.
Kad je sreo i zavolio Rose, Morpheus je shvatio da o smrtnicima ne zna ništa, da ne zna ništa o ljubavi, da ne zna ništa ni o sebi samome. Ljubav, koju obično nazivaju slijepom, otvorila je oči Bogu Snova: Ja sam taj koji je vjekovima spavao budan ...
Tek me je Rose naučila sanjati, zaviriti u vlastito srce ... i ljubiti ...
Zaljubivši se, Bog Snova se osjetio krhkim poput smrtnika.
Odjednom, Smrt više nije bila nešto što se događa beznačajnim smrtnicima koji tako dosadno liče jedni na druge, Thanatos više nije bio moćni stric kojem nećak zavidi na moći, vrijeme više nije bilo monotona vječnost ... Morpheus je počeo osjećati neumitnost vremena, vrijeme je i za njega počelo teći nezaustavljivo i nepovratno poput rijeke. Svaki trenutak s Rose postao mu je dragocjen, svaki jedinstven i neponovljiv. Morpheus, koji bi ranije s lakoćom odbacio sjećanje na smrtnika kojim bi se poigrao, sada je počeo dragocjene trenutke sjećanja nizati u nizku uspomena.
Jednom, kad se približi neumitan trenutak rastanka, biti će to jedino što će mi ostati od Rose, pomislio je gledajući njezino lice blijedo od umora. Srce mu se stegnu kad mu se osmjehnula. Stisnuo joj je ruku i pokušao joj odgovoriti osmjehom. Zastadoše na trenutak, Rose mu je prislonila lice na grudi, a on ju je obgrlio. Stajali su tako, priljubljeni jedno uz drugo, šuteći. Bijahu preumorni za razgovor. Nakon par trenutaka nastaviše se spuštati niz strminu.
I dok mu je Rose koračala uz bok, Morpheus je pomislio kako je, zahvaljujući njoj, počeo poštovati smrtnike koje je do tada prezirao:
U svojoj krhkosti smrtnici su jači od bogova.Usuđuju su se ljubiti, iako znaju da će ih Smrt razdvojiti od ljubljenih ... Usuđuju se iznova sanjati, unatoč snovima koji se rijetko ostvaruju ... Usuđuju se griješiti, priznati greške, griješiti i pokušavati iznova, ljubiti iznova ...
Usuđuju se probuditi svakog jutra, znajući da bi im moglo biti posljednje... morao je priznati s divljenjem.
Spuštajući se prema dnu Hada, Bog Snova je poželio postati smrtnikom, poželio je sanjati i buditi se, bolovati i ozdravljati, plakati i smijati se ... starjeti i umrijeti ...
postoji li, pod svodom nebeskim,
trenutak pravi,
trenutak za susretanje i rastajanje,
trenutak za buđenje i snivanje,
za bolest i ozdravljenje,
za radost i tugovanje?
postoji li vrijeme pravo za osmijehe
i suze
za bunt i mirenje s onim što život ti dade
i uze?
vrijeme pogodno za grijeh
i kajanje
za kasno lijeganje i rano ustajanje ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
