Marketing
rose: there is a Time ...
photo by flickr
(prethodni nastavak)
I Rose i Morpheus znali su da se bliži kraj njihova puta, znali su da je dno Thartarusa svakim korakom sve bliže i ta im je spoznaja otežavala korake.
Morpheus će se konačno morati suočiti sa posljedicama svoga čina, sa žrtvama svoje bahatosti i ravnodušnosti. Bog Snova vjekovima se poigravao smrtnicima šaljući im snove o sreći, o neprolaznim ljubavima, velikim uspjesima i pobjedama, o bogatstvu i slavi ... a potom bi se smijao kada bi smrtnici povjerovali u njihovo ispunjenje. Vjekovima je Morpheus ulazio smrtnicima u snove, zavirivao u najtananije, najtajnije i najtamnije dijelove njihovih svijesti, siguran kako je otkrio sve njihove tajne. Smrtnici mu postadoše dosadni, poput bezbroj puta pročitane knjige.
A tada je ušao u Rosein san ... i sve se promijenilo.
Kad je sreo i zavolio Rose, Morpheus je shvatio da o smrtnicima ne zna ništa, da ne zna ništa o ljubavi, da ne zna ništa ni o sebi samome. Ljubav, koju obično nazivaju slijepom, otvorila je oči Bogu Snova:
Ja sam taj koji je vjekovima spavao budan ...
Tek me je Rose naučila sanjati, zaviriti u vlastito srce ... i ljubiti ...
Zaljubivši se, Bog Snova se osjetio krhkim poput smrtnika.
Odjednom, Smrt više nije bila nešto što se događa beznačajnim smrtnicima koji tako dosadno liče jedni na druge, Thanatos više nije bio moćni stric kojem nećak zavidi na moći, vrijeme više nije bilo monotona vječnost ... Morpheus je počeo osjećati neumitnost vremena, vrijeme je i za njega počelo teći nezaustavljivo i nepovratno poput rijeke. Svaki trenutak s Rose postao mu je dragocjen, svaki jedinstven i neponovljiv. Morpheus, koji bi ranije s lakoćom odbacio sjećanje na smrtnika kojim bi se poigrao, sada je počeo dragocjene trenutke sjećanja nizati u nizku uspomena.
Jednom, kad se približi neumitan trenutak rastanka, biti će to jedino što će mi ostati od Rose, pomislio je gledajući njezino lice blijedo od umora. Srce mu se stegnu kad mu se osmjehnula. Stisnuo joj je ruku i pokušao joj odgovoriti osmjehom. Zastadoše na trenutak, Rose mu je prislonila lice na grudi, a on ju je obgrlio. Stajali su tako, priljubljeni jedno uz drugo, šuteći. Bijahu preumorni za razgovor. Nakon par trenutaka nastaviše se spuštati niz strminu.
I dok mu je Rose koračala uz bok, Morpheus je pomislio kako je, zahvaljujući njoj, počeo poštovati smrtnike koje je do tada prezirao:
U svojoj krhkosti smrtnici su jači od bogova. Usuđuju su se ljubiti, iako znaju da će ih Smrt razdvojiti od ljubljenih ... Usuđuju se iznova sanjati, unatoč snovima koji se rijetko ostvaruju ... Usuđuju se griješiti, priznati greške, griješiti i pokušavati iznova, ljubiti iznova ...
Usuđuju se probuditi svakog jutra, znajući da bi im moglo biti posljednje... morao je priznati s divljenjem.
Spuštajući se prema dnu Hada, Bog Snova je poželio postati smrtnikom, poželio je sanjati i buditi se, bolovati i ozdravljati, plakati i smijati se ... starjeti i umrijeti ...
... s Rose.
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
(nastavak slijedi)
There is a Season ... for Everything ...
postoji li, pod svodom nebeskim,
trenutak pravi,
trenutak za susretanje i rastajanje,
trenutak za buđenje i snivanje,
za bolest i ozdravljenje,
za radost i tugovanje?
postoji li vrijeme pravo za osmijehe
i suze
za bunt i mirenje s onim što život ti dade
i uze?
vrijeme pogodno za grijeh
i kajanje
za kasno lijeganje i rano ustajanje ...
... za rađanje i za
umiranje ...
Post je objavljen 14.12.2008. u 23:59 sati.