Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Potrčala je do svojeg računala. Otvorila svoj blog.
I počela tipkati poziv Morpheusu.
...
Morpheus!
Bio joj je očajnički potreban. Jer, Thanatos joj je upravo pokazao.
Što bi joj mogao uraditi.
Što joj želi uraditi.
Što će joj uraditi.
Kad je konačno uhvati.
Uhvaćena još nije bila.
No, već je bila u mreži.
Poput bijele leptirice, u mreži crnog pauka, Thanatosa.
Bile su jake niti te mreže.
Rose se otimala i bacakala u gustoj mreži vremena koje joj izmiče. U mreži smrti.
Crni ju je pauk promatrao, sjedeći na rubu mreže, uživajući u njezinom paničnom otimanju. Svakog časa neman će se po tankoj crnoj niti, polako i neminovno, do nje spustiti.
Pogledati je crnim mrakom koji stanuje iza njegovih tisuću očiju ... pogledati je svojim smrtonosnim pogledom. Tama će je progutati.
Uzalud je čekala da puhne vjetar, snažan, olujni. Da rastrga mrežu ... i oslobodi je.
Uzalud je čekala da doleti plavi vilin konjic, da je iz mreže iščupa i ponese ... prema modrom nebu, tamo iznad duge.
Tako se bojim, Morpheuse ... tako se očajno bojim ...otipkala je Rose na stranici svojega bloga. Tako te trebam, Morpheuse ... tako te očajnički trebam ...
Riječi Roseine upravo otipkane poruke jedan su se trenutak crnile na sivoplavoj podlozi njezine stranice ... a onda su se kontrasti crnog i plavosivog počeli gubiti. Oštri obrisi slova rastapali su se i nestajali.
Rose je odmahnula glavom.
Suze koje su joj ispunile oči, otele su se ispod očnih kapaka i prolile po tipkovnici njezina računala.
Ne, nisu to bile suze.
Nisu suze zamaglile i otopile njezinu poruku. Neka je nepoznata sila poruku upravo izbrisala. Riječi su nestale.
Kao riječi ispisane na pijesku, riječi koje je izbrisao val, ili odnio vjetar.
Rose je glasno zajecala.
Ponovo je i ponovo kucala po tipkovnici računala, udarajući sve jače po tipkama. Mislila je kako će joj nokti pući a iz jagodica prstiju poteći krv. Netom napisana slova gubila su se i otapala. Kao da ih je brisala neka crna ruka, kao da su ih gutala neka gladna zubata usta.
Rose je prestala udarati po tipkama. Spustila je glavu na tipkovnicu.
Sve se oko nje zamračilo ... i nestalo. Dugo je trajao taj mrak.
A onda je Rose podigla glavu.
Pred očima joj se plavila stranica njezina bloga.
Nakon posljednjeg posta, napisanog prije nekoliko dana, nizali su se komentari prijatelja.
Nek' ti dobar vjetar puhne u jedra! MorskiVuk.
Draga R., poslije kiše dolazi sunce.Krijesnica
Ma hajde, R., pusti te crne misli, zapleši u ludom ritmu! LudaGljiva
Strpljivo sam čekala tvoj post. EbašHoću
R, kad ćeš već jednom zaviriti u moju kutijicu? GorskiKristal
Radije poslušaj dobru glazbu ... Ellu, Sarah Vaughan ili Dinah Washington ... Crazy
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
