Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
25.12.2006., ponedjeljak
Roseina druga želja, nastavak
|
(prethodni nastavak) Nakon leta kroz tamu, u Morpheusovom naručju, Rose je opet bila u njegovoj spilji. Vatra je tinjala na ognjištu a tanko pramenje bijelog dima dizalo se prema otvoru na stropu. Rose je veliki šal, kojim je bila omotana, spustila s glave na ramena, i sjela na rub Morpheusova kreveta. On je sjeo do nje i obgrlio joj ramena. Rose ... prošaptao je Morpheus ... oprosti mi zbog onoga što ćeš vidjeti. Na niskom stoliću, kraj kreveta, stajala je slika, prekrivena crnom maramom. Morpheus je drhtavom rukom podigao crnu svilu i - otkrio sliku. Bila je to ista ona slika s makovima na slici i okviru, koju je Rose kupila prije više od godinu dana, od staroga antikvara, u jednom europskom gradu u kojem se održavao skup na kojem je Rose sudjelovala. Ista ona slika koju je naslikao slikar, narkoman i samoubojica. Sedma, izgubljena i pronađena, slika iz ciklusa Makove glavice. Rose je već više puta imala priliku vidjeti kako ta slika oživljava, kako se makovi izrezbareni na okviru slike žare i uvijaju, kako se unutar slike pojavljuju novi predmeti. Rose je već jednom proletjela kroz okvir te čudesne slike, kad je prvi puta kretala Morpheusu u posjet. Rose je znala - slika će i sada ponovo oživjeti. I zaista, cvjetovi makova na okviru slike pocrvenjeli su i pokrenuli se, nicale su nove stabljike, otvarali se novi pupovi, s rascjetlih su cvjetova opadale latice, bubrile su makove glavice. I slika se počela mijenjati. Vaza s makovima prevrnula se i razbila, a cvjetovi se rasuli po čipkanom podlošku. Čipka je pozelenjela, preobrazila se u vlati trave, rasuti su makovi pustili korijenje i počeli bujati, zaklanjajući vidik. A onda su se stabljike maka razmaknule, otkrivajući zadivljujući prizor. Na visokom tronu, u ogromnoj dvorani popločanoj crnim mramorom, sjedio je Somnus, a do njega Nyx. Vrhovni bog sna i njegova družica, kraljica noći, dijelili su tron i vlast. Kraljevske su im odore bile od crne svile i baršuna, protkane srebrnim nitima. Na Somnusovoj je prosjedoj kosi blistala srebrna kruna, dijamantima optočena, a vranu je kraljičinu kosu krasila biserna tijara, no biseri u toj tijari bijahu crni. Na vratu joj je bila srebrna ogrlica, složena prepleta, s velikim crnim biserom koji se isticao na alabasterski bijeloj puti njezinih, dubokim dekolteom otrivenih grudiju. Somnus je s dosadom gledao pred sebe, a Nyx je gledala u Somnusa, s obožavanjem i posjednički. Pred svojim božanskim roditeljima klečali su sinovi, plod njihove incestuozne veze. U položaju prvenstva, bliže tronu kraljevskih roditelja, oslonjen na jedno koljeno i pognute glave, klečao je Morpheus, a iza njega njegova braća Phobetor, Icelus i Phantasos. Zlobni i zavidni pogledi braće zabadali su se u Morpheusova leđa. Phobetor, Icelus i Phantasos, Somnusovi i Nyxini trojci, bili su toliko nalik jedan drugomu da su izgledali poput iste osobe - iste crte lica, isti pakosni pogled, isto udvoričko držanje. I odjeća im je bila jednaka, uske crne hlače, crne košulje bogatih nabranih rukava, prsluci srebrom protkani, pleća pokrivena dugim crnim plaštevima. Phobetor je na dugom srebrnom lancu nosio veliki žuti topaz, Icelus plavi safir a Phantasos mutni opal na čijem su dnu iskrile dugine boje. I Morpheus je bio odjeven poput braće, nosio je isti takav lanac od srebra, no njegov je privjesak bio od velikog, savršeno prozirnog gorskog kristala. Božanski oče... započeo je Phobetor ... utječemo se tvojoj pravdi. Poštujući tvoju vrhunsku vlast i ne sumnjajući u tvoj očinski i vladarski autoritet, mi, tvoji drugorođeni sinovi – protestiramo... ... oštro protestiramo i zahtjevamo, uz dužno poštovanje, predragi oče i kralju ... nastavio je Icelus, glasom koji je zvučao poput Phobetorova. ... da kazniš Morpheusa, našega brata, tvojeg sina prvijenca, kojem si dodijelio starješinstvo nad nama, njegovom mlađom braćom, i koji je počinio izdaju prema Tebi .... pridružio se i Phantasos. Glasovi sve trojice zvučali su poput jednoga, pa bi slušatelj povjerovao kako je sve to izrekla ista osoba. Razbacujete se poštovanjem i sinovskom ljubavlju ... zagrmio je Somnus ... a usuđujete se zahtijevati! Nyxs je položila ruku na rame svome kraljevskom suprugu i šapnula mu nešto na uho, usnama senzualno milujući njegovu ušnu školjku.. No, čujmo onda... rekao je Somnus ... još jednu pritužbu protiv Morpheusa. I, nek' pritužba ovoga puta bude osnovana, inače će se moj bijes sručiti na vaša glave, a ne na glavu optuženoga. Čujmo! Pogledi Icelusa i Phantasosa okrenuli su se Phobetoru. On je ustao, poklonio se ocu i koraknuo naprijed, prema tronu. Sada je stajao pokraj starijeg brata Morpheusa, koji je još uvijek klečao, gledajući u pod. Phobetor je kažipstom upro u Morpheusa i počeo siktati optužbe protiv njega. Tvoj favorizirani prvijenac, predragi oče i božanski kralju, nevrijedan je položaja koji si mu tako milostivo dodijelio. Njega si, nevrijednog, uzdigao nad nama, braćom. On ima moć oblikovati snove smrtnika, moć koju si mu ti prepustio. A mi, drugorođena braća, mi koji smo tvoji odani sinovi, veličanstveni kralju, iako smo i mi prinčevi, mi smo samo sluge Morpheusove. On bira, on odlučuje ... on određuje ... on vlada snovima. On sebe vladarem snova i naziva. Bezpravno i drsko, poštovani oče, jer ta vlast nije njegova, već tvoja. Bez tebe, božanski Somnuse, ni jedan smrtnik ne može usnuti. Tek kada ti, svojom vrhovnom moći, sklopiš ljudske vjeđe, tek tada smrtnici mogu sanjati ... Somnus je ljutito prekinuo sina: Dosta laskanja, Phobetore! Reci konačno za što optužuješ Morpheusa, mojeg prvenca. Ili ... ti to osporavaš moju odluku o njegovu prvenstvu? Tvoje su božanske odluke, moćni kralju, mudre i neupitne. A mi, tvoji drugorođeni sinovi, nikada se ne bismo usudili u njih sumnjati. Naša sinovska ljubav , naša odanost prema tebi, dragi oče, nikada nam to ne bi dopustila ... nastavio je Phobetor slatkim glasom. Glas ti je sladak poput meda, brate Phobetore ... oglasio se i Morpheus ... no ipak je pun mržnje i otrova. Od kada se to optuženi usuđuje progovoriti, prije no što mu je sudac dao riječ? rekla je Nyx. Nije li i ta drskost Morpheusova dokaz, ljubljeni mužu i kralju, kako on uopće ne poštuje tvoj očinski i kraljevski autoritet? Svi ste vi medenih riječi ... svi puni «ljubavi i poštovanja» ... a svi se za mojom vlašću otimate ... svi za mojim žezlom posižete ... Pa eto ga ... nek' ga zgrabi najbrži , najjači, najpodmukliji ... Somnus je teško srebrno žezlo, ukrađeno dijamantima i biserjem, ljutito tresnuo o pod. Dok su braća i mati zaprepašteno gledali, Morpheus je skočio, podigao žezlo i - pružio ga ocu. Potom se vratio na svoje mjesto i ponovo kleknuo, šuteći. Da su pogledi njegove braće bili bodeži, Morpheus bi ležao u krvi na hladnom crnom mramoru svečane dvorane. Nyx je ponovo položila ruku na Somnusovu mišicu i rekla: Ja ću iznijeti optužbu protiv Morpheusa. Bit će mi to neizrecivo teško, jer Morpheus je i moj, a ne samo tvoj sin prvijenac. ... Zahvaljujući budnosti i odanosti tvojim mlađih sinova, zahvaljujući Phobetoru, Icelusu i Phantasosu, saznala sam za Morphusovo nesinovsko i izdajničko ponašanje. Iako si mu Ti, božanski supruže i kralju, priznao prvenstvo i prepustio mu, prerano i unatoč mojim upozorenjima i savjetima, dio svoje vlasti ... on se urotio protiv tebe! Zaokupljen svojim vladarskim dužnostima, kralju, ti nisi primijetio kako se Morpheus udaljio i otuđio. Zar se nisi zapitao, gdje to naš prvijenac svoje vrijeme provodi? Dosađuješ mi, kraljice, gubim strpljenje ... Somnus je ponovo prasnuo u bijes. Reci već jednom, jasno i bez uvijanja, u čemu je to Morpheusov prijestup? Njegov je prijestup tako velik da liči izdaji! viknula je Nyx. Morpheus je blijed, grizući usnice do krvi, sa zaprepaštenjem i tugom gledao majku, no ona je nastavila s optužbama. Sin tvoj, Morpheus, tvoj prvijenac i prijestolonasljednik, priklonio se tvojem bratu, Thanatosu. I sam znaš kako tvoj brat Thanatos tvrdi kako je njegova vlast veća od tvoje, Somnuse. I sam znaš kako te Thanatos podcjenjuje ... kako ti se ruga. Nyx je, iznoseći optužbe protiv Morphusa, nastavljala milovati i gladiti Somnusovu ruku koju je držala među svojim blijedim, mekim dlanovima. Morpheus se polakomio za Thanatosovom naklonošću, zadivljen njegovom moći. Povjerovao je svojem stricu kako je tvoja moć, Somnuse, ništavna. Iz snova koje im ti šalješ, Somnuse, ljudi se bude, otimaju se tvojoj vlasti, dok ponovo ne zaspu. Iz sna koji im Thanatos pošalje, nitko se još nije probudio. Morpheus podcjenjuje tebe, svoga oca i kralja. Njemu prvenstvo koje si mu podario ništa ne znači. Morpheus bi radije bio Thanatosov nasljednik ... Thantosov sin. A ti, Somnuse, znaš Thanatosovu tajnu želju. On je bog smrti, pa je neplodan ... on nema sina ... nema nasljednika ... pa je za tvojim sinom posegnuo, Somnuse. Somnusovo se lice izobličilo od bijesa. Skočio je s prijestolja i zgrabio Morpheusa za prsa. Jesu li istinite te optužbe, Morpheuse? Za izdaju te optužuju! I to ne bilo tko, već tvoja mati i tvoja braća. Za braću i njihove optužbe ne marim ... odgovorio je Morpheus. No, mogu li svoju mater nazvati lažljivicom? Morpheus je s bolom pogled svratio prema majci, prema Nyx. No, u pogledu koji mu je uzvratila nije bilo ljubavi niti smilovanja. Pa onda ... neka bude ... rekao je Morpheus gledajući oca prkosno. Neka optužba bude istinita! Somnus je naglim trzajem otrgnuo ogrlicu s gorskim kristalom s Morpheusova vrata. Neću Thanatosu priuštiti zadovoljstvo da mi preotme nasljednika. Ti i dalje ostaješ moj nasljednik. Jer, komu bih drugome nasljedstvo mogao ostaviti? Nyx, tvoja mati, iako božica, samo je žena. A braća tvoja ... to nisu moji sinovi... iako su iz mojih bedara potekli. Gadim se njihove lakomosti i vlastohlepnosti, u njihove dobre namjere ne vjerujem. Somnus je prezirnim pogledom preletio preko lica svojih mlađih sinova, iskrivljenih u bijesu. Ostaješ mojim nasljednikom, Morpheuse, no zbog izdaje koju si počinio, više te ne smatram sinom. Uskraćujem ti svoju očinsku ljubav! Protjerujem te iz svojega kraljevstva! Živjet ćeš sam, usamljen ... u izgnanstvu. I dalje ćeš, pod mojim budnim nadzorom, obavljati dužnost koju sam ti povjerio, no, nećeš se pojavljivati na mome dvoru, pred očevim licem. Samuj i vjekovima razmišljaj o ocu o kojeg si se ogriješio! I zapamti, bogovi mogu živjeti vječno. Čekat ćeš cijelu vječnost na mjesto na mojem tronu, jer ja još uvijek ne pomišljam otići u ništavilo. Odlazi i neka te moje oči više nikada ne ugledaju! Nyx, mati Morpheusova i trojica njegove braće, lica izobličenih mržnjom, sve su promatrali šutke, bojeći se Somnusova gnjeva. Morpheus braću nije niti pogledao, prišao je svojoj božanskoj materi, zagledao joj se u lice i tiho rekao: Što sam ti skrivio, majčice? Uvijek sam osjećao da u tebi nema ljubavi za mene, no mržnji se tvojoj ipak nisam nadao! Odlazi mi s očiju, ti nesretni provorođeni sine, ti što si mi ljubav Somnusovu ukrao... šaputala je Nyx tako tiho da ju je samo Morpheus mogao čuti. Dok tebe nisam, na svoju nesreću, rodila, ja sam bila na prvom mjestu u srcu Somnusa, mog božanskog oca i supruga. Za tvoju braću on ne mari ... pa mi ti bezvrijedni stvorovi, koje sam, kao i tebe, protiv svoje volje na svijet donijela, ne otimaju ljubav Somnusovu. Odlazi! Nek te Somnusove oči više nikada ne pogledaju ... A ja sam od tebe pogled okrenula u onom prokletom času kad si iz mojeg tijela izišao ... kad si mi mladost i ljepotu uništio... kad si se između mene i Somnusa ispriječio ... Odlazi, zauvijek! Cijeli se prizor zacrvenio, kao krvlju preliven. Crvenilo se potom ponovno uobličilo u cvjetove maka, a slika je - opet mirovala. (nastavak slijedi) Dijamant |
- 23:59 - Komentari (10) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
