Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
22.11.2006., srijeda
29. Rose u perzefoninu snu, nastavak
|
(prethodni nastavak) Djevojčica se stubištem popela do otškrinutih vrata kroz koje je dopirao tračak svjetlosti. Bojažljivo ih je i polako otvorila. Velika kuhinja bila je besprijekorno čista. Bakreno posuđe obješeno na kuhinjskoj polici blistalo je. Crno bijele podne pločice hladno su se sjajile, bez ijedne mrlje. Kuhinjski je stol bio pokriven linoleumom. Za stolom je sjedila žena srednjih godina. I ona je bila sva uglačana. Kosa zategnuta na potiljku. Plave oči hladnoga pogleda. Kao isprane. Tanke stisnute usnice. Djevojčica je ušla u kuhiju spuštena pogleda i ostala stajati kraj vrata, naslonjena na zid. Koliko sam ti puta rekla da se na zid ne naslanjaš. Glupa prljavice! prosiktala je žena. Nadam se, da si se ovaj puta naučila pameti. Već ću ja tebe odučiti od tih tvojim prljavština, makar te morala slomiti. Mama ..mamice ... prošaputala je djevočica. Pritrčala je ženi i zagnjurila joj glavu u krilo. No, ona ju je odgurnula. Na pokoru si mi dana, ti nesretnice. Gubi mi se s očiju! Danas nema večere za tebe. I dobro razmisli, dok budeš ribala kupaonicu, šlampavice jedna. Nemoj misliti da možeš brljati, kao obično. Sve ću prekontrolirati. Ako nađem samo jednu mrljicu ... Djevojčica je, očiju punih suza, otvorila pretinac kuhinjskoga ormarića. I s velikom spužvom i bocom detergenta uputila se put kupaonice. I kupaonica je blistala u savršenoj čistoći. No, djevojčica je ispod umivaonika izvukla veliko vedro, napunila ga vrućom vodom i detergentom. Umočila je spužvu u vedro i počela ribati pod. Suze su joj tekle niz obraze. Kapale su na pod i miješale se s mjehurićima vruće sapunice. Djevojčicine su ruke bile crvene, kratkih noktiju, do krvi izgriženih. Crvene su bile i masnice duž njezinih potkoljenica. I haljinica je bila crvena. ... Haljina je opet crvena. Visoko zadignuta. Podignute su i duge, vitke, lijepo oblikovane noge. No, masnice na bedrima nisu crvene već modre. Nove su modre, a stare već pozelenjele, mjestimično i požutjele. Vitke su noge na ramenima vitkog i snažnog mladog muškarca. A on upire i grubo prodire. U mlado meso djevojke sa zadignutom crvenom haljinom. Mrdni malo, što ležiš tu ... k'o crknuta riba! kaže ljutito i grubo. ... Opet crvena haljina. Zadignuta iznad koljena. Crne mrežaste čarape i crvene cipele visokih potpetica. Noga preko noge. U rukama rokovnik i olovka. Monoton glas koji diktira poslovno pismo. Sve duže stanke u diktiranju. A glas je sve bliži, sve zadahtaniji. Sad već šapće nešto u uho. Muška ruka, kratkih zdepastih prstiju, s pečatnjakom na prstenjaku. Manikirana,s dugim noktom na malom prstu. Puže po koljenu noge u crnim mrežastim čarapama. Mili polako, poput ružnog debelog kukca, duž bedra, pod skut crvene haljine .... ... Mala crvena torbica na dugom remenu. Preko ramena. Kratka, rastvorena bundica od umjetnoga krzna. Čipkasti grudnjak. Crvene tange. Vitke noge šetaju gore dolje, duž ceste. A palac se povremeno diže uvis, kad god cestom naiđe automobil. ... Crveni ruž. Nov namaz na punim napućenim usnama. Platinasto oblajhana kosa. Ljepuškasto lice u ogledalu. No, oči ne gledaju u vlastiti odraz u ogledalu, već u dno sobe što se u ogledalu odražava. Krevet sa zgužvanim plahtama. Na rubu kreveta sjedi stariji muškarac. Otvara debelu novčarku, vadi snop novčanica i odlaže ga na noćni ormarić kraj kreveta. No, kurvice, nisi se baš naročito potrudila ... no, pogodba je pogodba. ... Soba s crvenim tapetama. Krevet s crnim satenskim plahtama. Svjetlost noćne lampe crvenkasto svijetli. Upaljeni televizor, no bez zvuka. Na ekranu scena neke meksičke sapunice. Prsti dugih, crveno lakiranih noktiju, listaju listove crveno ukoričene knjige. Namazane usne poluglasno sriču tekst: U bijelom plaštu s por... pur...nom postavom ... hodom konjanika ... u rano jutro četrnaestog dana proljetnog mjeseca ... nis ... nisana ... nisana? ... u natkritu ko-lo- na- du ... kolonadu ...između dva krila dvorca Heroda velikog ... ušao je proku ... proku ... proku... Knjiga crvenih korica leti zrakom i udara o zid. Korice pucaju, listovi se raspadaju. Platinasto obojana glava zagnjuruje se u jastuk. Jecaji, gorki jecaji. Ništa ne razumijem ... kao da je na kineskom... A rekla sam Rose ... da ću pročitati ... a sad ništa ne razumijem... ... Plavičasti se mirišljavi dim diže kroz zrak. Zrak natopljen slatkastim mirisima pačulija i sandala. Tiha glazba. Na niskom stoliću, niz bočica s eteričnim uljima. Na masažnom stolu, potrbuške leži muškarac srednjih godina. Tijelo njegovano, depilirano. Debeo zlatan lanac, skinut s vrata i odložen na rub stola. Ženske ruke klize, kružnim pokretima, od trtice prema ramenima. Po nauljenoj koži, potamnjenoj kvarcanjem. Muškarac se okreće na leđa, otkrivajući mali pivski trbuh i nadignuti ud. ... Ruke crveno nalakiranih noktiju, podignute, dlanovima oslonjene na zid. Noge raširene. Napeta i obla mala zadnjica. Pogledu izložena. Uvija se kružnim pokretima. Koljena se savijaju u čučanj, a ruke klize nadolje, po zidu. Platinasta kosa šiba lijevo desno. Karlica miješa kružnim pokretima, uz zvukove disko glazbe i prigušeni šum kamere. To ... to ... a sad malo više raširi noge ... i uštini se za bradavice. Pleši pleši ... samo za mene ... samo za moje oči ... ... Upaljeni ekran računala. Cvjetasta stranica perzefonina bloga. Iza posta o depilaciji dug niz komentara. Na stotine. Radi bih te ... Dobro vrtiš ... Gorjet ćeš u paklu kurvo, griješnice ... Kolko naplaćuješ pušenje? Radiš li utroje ... muž i ja bismo te rado sreli ... ugovorimo sastanak... .... Perzefona, blijeda, sjedi pred ogledalom i zuri u vlastito lice. S gađenjem nadlanicom razmazuje debeli sloj krvavocrvenog ruža s usana ... preko blijedih, ispijenih obraza. Perzefonina ruka posiže za čašom punom alkohola ... perzefonino grlo se miče u gutljajima ... nokti s oguljenim crvenim lakom ... i šaka puna tableta što se opet diže prema ustima... Rose je gledala sve te prizore. Iz perzefonina sna, iz perzefonine jave. Obuzimala ju je sve dublja tuga. Morpheus je cijelo vrijeme stajao iza nje. Držeći joj ruku na ramenu i šuteći. Rose je s nelagodom osjećala kako mu se prsti grče, a disanje postaje ubrzanije na neke prizore iz perzefonina sna. Rose nije osjećala nikako uzbuđenje pred tim prizorima. Samo duboku tugu. Zbog perzefone. Zbog Morpheusa. Zbog sebe. Perzefona je tražila ljubav. Mislila je kako je može kupiti i prodati. Perzefona je dahtala i uvijala karlicom, ali nije ništa osjećala. Perzefona nije razumjela knjigu koju je čitala. Perzefona je zaista povjerovala kako je prljavica, kurvica, glupača ... i kako će gorjeti u paklu ... A Morpheus? Rekao je Rose kako je ona njegov san. A ipak se grčio i ubrzano disao na prizore perzefonina uvijanja i dahtanja ... a potom i zlostavljanja i ponižavanja. Rose se prisjetila prizora iz svojih snova. Razvratnih crteža usnulih djevojaka. U snu obljubljivanih. Prilike s crnom kukuljicom, na tim slikama. Gdje je tu bio Morpheus? Je li on bio na slici? Je su li te slike bile - za njega naslikane? A ona? Ona je mogla Morpheusu oprostiti zlo njoj učinjeno. No može li ... smije li, Morpheusu oprostiti - zlo koje je on učinio drugima? (nastavak slijedi) |
- 23:59 - Komentari (13) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
