Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Strastven i bolan pogled pod spojenim obrvama što liče na krila tamne noćne leptirice.
To je bilo otprilike sve što sam o njoj znala.
Propustila sam pogledati film o njoj kada je nedavno bio aktualan.
Vidjela sam tek nekoliko njezinih autoportreta.
Armin ju je spomenuo u komentaru.
To me potaklo da saznam više, i otkrijem što se iza njezina pogleda krije.
Frida Kahlo rođena je u Mexico Cityu 1907, kao treća kćer Guillerma i Matilde Kahlo. Otac joj je bio fotograf mađarsko židovskog podrijetla, rođen u Njemačkoj, a mati dijelom Španjolka dijelom Indijanka. Mati joj je bila katolkinja a otac ateist.
Fridu u 6. godini pogađa polio koji je ostavlja hromom. Ipak odrasta živahna poput dječaka, kao omiljena kći svojega oca. Od 1921. školuje se u National Preparatory School, najprestižnijoj edukacijskoj instituciji u Meksiku, koja je u to vrijeme tek počela primati i djevojke.
Upoznaje Diega Riveru, slikara, poznatog po muralima i portretima revolucionara (Lenjin, Trocki...) i njegovu ženu. Postaje velika obožavateljica njegovih slika. Između Fride i Diega razvija se neobičan odnos u kojem ona njega grubo zadirkuje, izbjegavajući ljubomoru njegove žene Lupe Marin.
Diego Rivera
Kasnije će Frida reći: 'Pretrpjela sam dvije velike nesreće u životu. Prva je bila kad me oborio autobus ... a druga je bila - Diego."
No čini se kako se Frida "nesreći" po imenu Diego predavala potpuno i strastno. U skladu sa svojom prirodom.
Jednoga popodneva 17. septembra 1925, vozeći se autobusom, stradala je u strašnoj prometnoj nesreći. Bilo joj je tek 18. godina. Bila je teško ozlijeđena. Višetruki lomovi, ozljeda kralježnice, abdominalne rane, strašne posjekotine ...
Osamnaestogodišnja Frida
Provela je više mjeseci u gipsu, nepokretna. Mati joj je nabavila mali štafelaj, kako bi prekratila vrijeme slikajući. Vezana za krevet, Frida je, koristeći ogledalo, počela slikati autoportrete.
Frida je napisala: "Ja nisam bolesna. Ja sam slomljena.
No sretna sam dok god mogu slikati."
Od povreda se oporavila tek djelomično. Tada ponovo sreće Diega Riveru, koji se u međuvremenu razveo i upravo vratio iz Sovjetskog saveza. 21. augusta 1929 udaje se za njega. Uz ljubav, ona s njime dijeli i njegovu revolucionarnu filozofiju.
Teške ozljede od kojih se Frida nije nikad oporavila izazvale su spontani pobačaj. To je bila tema njezine potresne slike nastale 1932.
Frida i Diego aktivno su sudjelovali u meksičkoj revoluciji i boravili u Rusiji. Tamo je, navodno, Frida imala kratku aferu s Trockim kojemu je posvetila i jedan od svojih autoportreta.
Među zavjesama, 1937.
I Diego je imao brojne afere s drugim ženama. Frida i Diego strasno su se voljeli. No, oboje su u velikoj žeđi za životom, imali bezbroj drugih veza. Frida i veza s ženama. No, tu je njezinu nevjeru, strašno ljubomorni Diego lakše podnosio.
Frida nije bila osoba koja se skriva, pa tako nije skrivala ni svoje veze.
Frida i Diego razvode se 1939., no nastavljaju se i dalje javno pojavljivati zajedno. Ona pada u alkoholizam, kasnije i u drogu. Zdravstveno joj se stanje rapidno pogoršava, no ipak u tom razdoblju nastaje veliki broj vrijednih slika.
Na slici Dvije Fride, prikazuje svoju bolest srca i krvožilnog sustava.
Unatoč krhkosti i bolesti Frida slika i murale. Sama sićušna, uspjeva se izboriti s gigantskim formatima.
Ponovo se vraća Diegu, teško bolesna. Tada žive u San Diegu gdje i on slika mural. 8. decembra 1940. ponovo se vjenčavaju.
Slike govore o njihovu odnosu.
Diego i Frida, 1944.
Diego i ja, 1949.
Ljubav grli svemir, 1949.
Diego i Frida, 1944.
U ovom razdoblju Frida postaje slavna. Izlaže u Bostonu, Philadelphii, Meksiku ...
Jedan je kritičar, nakon njezine izložbe u Meksiku, njezinoj domovini, 1953. napisao:
Nemoguće je razdvojiti život i rad izuzetne osobe. Njezine slike su njezina biografija.
Frida nije cijenila svoje slike, čak se i nije smatrala slikarom.
Na pomenutu su je izložbu dovezla bolnička kola, te je na izložbi bila na nosilima.
Ona je cijeloga života trpjela bol. Podnijela je 35 operacija, među kojima i brojne operacije kralježnice. Dugo je, ponekad mjesecima, boravila po bolnicama, vezana za krevet. Morala je neprestano nositi kruti korzet koji je podržavao njezinu teško ozlijeđenu kralježnicu.
Gangrena joj je zahvatila desnu nogu koja joj je amputirana do koljena. Frida uči hodati s protezom, pa čak sudjeluje u komunističkim demonstracijama, protiv zbacivanja ljevičarskog Gvatemalskog predsjednika Jacoba Arbenza. Tu se Frida zadnji puta pojavljuje u javnosti, u julu 1954.
Ubrzo potom umire u snu, vjerojatno od embolije, iako se sumnjalo i na suicid.
Njezin je posljednji dnevnički zapis glasio: Nadam se da je kraj radostan - i nadam se da se nikada neću vratiti. Frida
Slomljena kičma, 1944.
Patnja, ljubav, strast, stvaralaštvo i veliki talent.
Sve je to vidljivo iz njezinih slika.
Te je slike mogla naslikati samo žena s takvim pogledom.
Strastvenih i tužnih očiju, pod obrvama nalik na krila tamne leptirice.
S tamnim maškom na nausnici.
Život je okrutno ranjavao Fridu, no ona je unatoč tomu stvarala i ljubila.Strastno.
Još Fridinih slika
Kritičari su njezine slike smatrali kombinacijom realizma, simbolizma i surealizma.
Nakon jedne izložbe u Parizu, divljenja kritike i pohvala Picasa i Kandinskog,
Frida je rekla: Oni misle kako sam ja surealist, no nisam. Nikad nisam slikala snove. Slikala sam samo vlastitu realnost.
Frida je, nesumnjivo, bila velika slikarica.
I žena.
Je li bila - lijepa žena?
Meni se crte njezina lica čine lijepima. Tako čiste i oštre, no ipak ženstvene.
A crne joj srasle obrve odaju strastvenu prirodu.
Sigurna sam kako Frida nije bila - mlaka. Ni u slikarstvu ni u ljubavi.
Tijelo joj je bilo izobličeno bolešću i ozljedama i trajnim bolom, tijekom čitavog života.
A ona je ipak tako ženstvena da se čini utjelovljenjem ženstva.
Snažnog, samosvojnog, strastvenog i ranjivog.
U njoj ima i nježnosti i toliko sposobnosti - ljubiti.
I toliko snage u tome krhkom i ranjenom tijelu.
Je li, dakle, Frida bila lijepa?
Njezina ljepota nije bila obična.
Mislim da je Frida bila prekrasna u svojoj snazi, strastvenosti, ženstvenosti, darovitosti i ranjivosti.
I Frida je to, unatoč svemu znala. Jer nikada nije "razdvojila" svoje srasle obrve, niti epilirala mašak s nausnice. I uvijek se oblačila atraktivno, u odjeću neobičnu, nalik na meksičku narodnu nošnju. Bila je ekstrovertna.
Nigdje i nikada nije bila osoba koja ostaje neprimjetnom, niti svojom pojavom, niti duhom koji je iz nje zračio. Niti je bila osoba koja ostaje postrani. Ona je uvijek plivala maticom života, kroz brzace. I uživala, vjerujem, unatoč bolu. Jer Frida je voljela životnu vrevu. Organizirala zabave na kojima je pjevala i zbijala grube šale s gostima koje je pozivala.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
