Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
11.11.2006., subota
Rose i Lucifer
|
(prethodni nastavak) Stavila je u crnu kožu ukoričenu bilježnicu na stol, nagnula se nad nju. I – otvorila je. Namjeravala je sada, odmorna, sabrana i ohrabrena, ponovo pročitati Morpheusovu poruku. Sadržaja poruke samo se nejasno sjećala. Jer pročitala ju je nakon one strašne noći. Nakon Morpheusove obmane. Nakon što se modrooki Morpheus pretvorio u zvijer. Sjećala se Morpheusova bijesa u poruci. Zbog njezina otpora. Tvrdnje kako mu je bila u rukama, kako ju je mogao uzeti, kao što kroz vječnost uzima ono što poželi. Koga god poželi. U snu, a možda i na javi? Rose se sjećala i prijetnje. Kako će je Morpheus čekati ... i dočekati. Dočekati da mu ona sama, svjesna i budna dođe. Namjeravala je pozorno pročitati svaku riječ, tekst i podtekst njegove poruke. Riješila je kako neće dozvoliti da se Morpheusovo proročanstvo ispuni. Znala je da mora nešto poduzeti ... no – što? I zato je otvorila Morpheusovu u crnu kožu ukoričenu bilježnicu. Sada nije bilo niti srebrne olovke niti ruže koja bi označavala stranicu s porukom. Rose je listala ... i listala. No, svi su listovi u bilježnici – bili prazni. Samo žućkasti papir, potamnio po rubovima. Nigdje ni slova ... ni crtice. Morpheusova je poruka – nestala. Je li uopće postojala, je li uopće ikada bila napisana? I pročitana? Na trenutak je Rose pomislila kako je sve to bio samo ružan san, samo noćna mora. No, ogrebotine na njezinim leđima svjedočile su suprotno. Roze je znala kako Morpheusovu poruku mora ponovo pročitati. I s nepogrješivom je sigurnošću znala gdje je može pročitati. Na svojem blogu! Tamo gdje su ležale sve dosadašnje Morpheusove poruke. Na blogu na koji nije ulazila tjednima. Odlučila je otići na svoj blog. No, prije toga je otišla u kuhinju, po još jednu šalicu čaja. Te je večeri pila šipkov čaj. Crvenkasti je šipkov čaj tako lijepo mirisao i tako se lijepo slagao s Roseinom crvenom šalicom. Mačak Lucifer iskočio je iz svoje košare i mijaučući potrčao prema Rose kad je ušla u kuhinju. Izvio se u luk, a rep oblikovao u upitnik. I upitno gledao u Rose svojim velikim zelenim očima. Tako ju je gledao i onog kišnog dana kad se pojavio na njezinim vratima, prije nekoliko mjeseci. No, tada je bio skeletozno mršav, prljav, s velikom otvorenom ranom na vratu. Rose je iznijela zdjelicu mlijeka i nekoliko kriški mortadele koja se zatekla u njezinom hladnjaku. Odavno nije vidjela nekoga da tako halapljivo jede. Crni je, ranjeni, prljavi i mršavi mačak navalio na jelo. Rose je stajala na otvorenim vratima i promatrala ga kako jede. Pomislila je kako sirota životinja ima lošeg, nemarnog gospodara ... ili ga možda uopće i nema? Možda je mačak skitnica, lutalica, beskućnik? Dok je Rose gledala i razmišljala, mačak je progutao mortadelu, mlijeko nije niti pogledao ... i šugnuo je kroz otvorena vrata unutra u kuću, očešavši se o Roseinu nogu. Rose je voljela životinje. Poznavala ih je i družila se s njima, od djetinjstva. Sada je imala samo akvarij. Veliki, pun zlatnih ribica i lijepog vodenog bilja. Bili su to ljubimci koji su odgovarali njezinu načinu života. Čestim putovanjima. Pa nisu predstavljali opterećenje za njezinu obitelj koja bi, dok je Rose na putu, i tako obilazila njezinu kuću. Pa bi tada nahranili i zlatne ribice. Pas ili mačka predstavljali bi preveliku obvezu za Rose koja se kući s posla često vraćala tek uvečer i koja je često bila na putu. No, mačak je ušao u Roseinu kuću. Ona je krenula za njim, podigla ga na ruke i iznijela van. Najeo si se, sad idi, rekla mu je. No mačak nije imao namjeru otići. Sjeo je na prag. Rose je zatvorila vrata. I stajala iza zatvorenih vrata u iskušenju da ih otvori i vidi je li mačak još tu. No, brzo se uvjerila da jeste. Jer začula je mijaukanje. Tiho, žalosno ... nalik na plač. Rose je otišla iz predsoblja u sobu kako ne bi više slušala to mijaukanje. Mislila je kako mora odoliti iskušenju da udomi tu mačju skitnicu. No, mijaukanje se opet čulo, glasnije. Rose je shvatila kako mačak točno zna gdje se ona sada nalazi. Jer, skočio je na prozor. I sada je tu mijaukao ... sve glasnije ... i sve žalosnije. Rose je odolijevala skoro sat vremena. A tada je – popustila. Mačak se uselio. Rose je od sestre zatražila adresu veterinara koji se brinuo o jazavčaru Hektoru, ljubimcu sestrine obitelji. Mačak je bio cijepljen, očišćen od parazita, rana na vratu izliječena je antibioticima. Mačkov apetit zabavljao je Rose i djevojčice, njezine nećakinje koje su se u njega odmah zaljubile. I obećale kako će se o njemu brinuti, kad god Rose bude na putu. Mačak je nadoknađivao sve propuštene obroke. Zdjelicu s wiskas keksima ili sadržajem mačje konzerve ispraznio bi za tren oka. Udebljao se, rana na vratu je zarasla, dlaka mu je postala sjajna. Crna, bez ijedne svijetle dlačice. Tek tada se moglo vidjeti koliko je mačak velik. Starija Roseina nećakinja uzela ga je u naručje i stala na vagu. Računica je pokazala da crni mačak ima – 12 kilograma! Novi ljubimac, dakako, nije mogao ostati bez imena. A Helena i Anja, Roseine nećakinje, odlučile su biti mu kume. I tako je mačak dobio ime – Lucifer. Nomen est omen. Nažalost, izreka se pokazala točnom. Luciferova narav bila je prilično teška. Mačja, u najgorem smislu. Lucifer je provodio svoju volju. Sjedio na stolu ili u sudoperu. Ostavljao ogrebotine na zavjesama i foteljama. Rose je između kuhinje i dnevne sobe dala napraviti vrata. Okvir s metalnom mrežom. Tako je Luciferu ograničila kretanje. Morao je biti u kuhinji. Tek kad bi se Rose vratila kući, Lucifera bi pustila da se kreće po cijelom stanu, uz njezin nadzor. Lucifer je bio strastven i vješt lovac. Pa je začas napravio pomor među ptičicama koje su svraćale u Rosein vrt. Ljeti slijetale na lijepu pojilicu a zimi na kućice, obješene na zidu, koje bi Rose punila zrnjem. Rose se zgrozila kad je jednog jutra na otiraču pred ulazom zatekla tri šumske ptičice. Zadavljene, napola očerupane. I Lucifera kako kraj ulova ponosno sjedi, gledajući u nju velikim zelenim očima ... očekujući pohvalu. Lucifer je tada dobio – ogrlicu sa zvoncem. Koje je upozoravalo ptičice, a onemogućavalo Lucifera u lovu. Lucifer je danima protestirao, pokušavao ogrlicu skinuti, hodao za Rose mijaučući kao da je uvjerava da mu ogrlicu ona skine. No, Rose se pokazala odlučnom i neumoljivom. Lucifer se na kraju – pomirio. I s ogrlicom i sa zvoncem. Pa je sada to zvonce zazvonilo kad je Lucifer potrčao prema Rose koja je ušla u kuhinju namjeravajući natočiti još jednu šalicu šipkova čaja. To je i uradila. Spustila je šalicu na pisaći stol, pored tipkovnice računala. Zapalila je cigaretu.Uključila računalo. Kuhinjska su vrata ostala otvorena pa je Lucifer došetao za njom. Prišao je crvenoj fotelji u kojoj je Rose sjedila pred ekranom računala. Skočio je Rose u krilo i tu se sklupčao. Bio je dobrodošao. Jer Rose je trebala dodir nekog živog stvorenja dok se spremala ući na svoj blog. I – ponovo pročitati Morpheusovu poruku. (nastavak slijedi) |
- 23:59 - Komentari (32) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
