Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

06.10.2006., petak

Blog horor, nastavak peti



(nastavak, četvrti)

Pošto je dugo sjedila i zurila u ekran svojega računala, Rose je konačno ustala.
Riješena da na sve – stavi točku.
Zaboravi blog i blogiranje.
I zlokobne poruke.
I zlokobnog posjetitelja.

No, prije toga će skuhati večeru. Jer danima nije pojela nešto toplo. Večera će ujedno biti i ručak. Današnji i sutrašnji.
Rose je živjela sama. Pa je kao i većina ljudi koji žive sami, rijetko kuhala.
Rose nije voljela jesti vani. Po restoranima. Barem ne u svojem gradu. Jer tamo se nudila uglavnom loša i skupa hrana.
A Rose je bila – sladokusac. Voljela je dobar zalogaj. I poput vrhunskoga degustatora savršeno je dobro razlikovala izvrsno pripremljeno jelo od osrednjeg.
Rose je svoj gastronomski ukus mogla zahvaliti svojoj baki. Koja je bila rođena kuharica. I potomak vrhunskoga kuhara. Bakin je otac, Rosein pradjed, imao slavni restoran u Kijevu. Dok je Kijev bio dio Carske Rusije. Njegova ga je kćer, Roseina baka, trebala naslijediti. Ali, dogodila se nekakva nesretna ljubavna priča, razbaštinjenje ... Roseina je baka napustila oca, domovinu ... i za velikom ljubavi, koja je nesretno završila ... doselila u naše krajeve.

Rose je dakle, zahvaljujući baki, bila pravi znalac. Kada se radilo o hrani. U kojoj je uživala. I koju je već u djetinjstvu, uz baku, naučila izvrsno pripremati.
Ali ... u vrijeme puberteta, Rose je doživjela tipičnu fazu – debljanja. Zaokružila se poput buhtlice. Grudi su joj odjednom nabujale. Bokovi se zaokružili. Pupak utonuo.

Dobronamjerno zadirkivanje okoline i činjenica da Rose, tada još Ruža, odjednom nije mogla zakopčati omiljenu haljinu na prsima – nagnala ju je na odluku.
Kako nikada neće biti debela. Kao njezina baka, vrhunska kuharica, poznavateljica ljekovitih trava i vješta pripovjedačica.
Kao njezina majka, koja je ulazila u preuranjenu menopauzu izazvanu histerektomijom. Majci su joj upravo odstranili maternicu na kojoj se pojavila izraslina. I jajnike, opreza radi. Jer neki su ginekolozi u to vrijeme smatrali kako ženski reproduktivni organi postaju suvišni, kad se ženina reproduktivna funkcija izvrši. Roseina se mati, nakon uspješne operacije, oporavljajući se - naglo udebljala.

I tako je Rose izabrala život stalnoga uskraćivanja.
Priroda ju je obdarila, iako bi Rose rekla – kaznila, oblom građom i dobrim apetitom. I Rose je bila obla, iako ne i debela. No, držanje tih oblina pod kontrolom značilo je - stalan oprez. I vješto taktiziranje. I visoku razinu samokontrole.

Rose je, kad je počela živjeti samostalno, izabrala makrobiotiku. Meso zamijenila seitanom i tofuom. Jela pretežno povrće i voće. Uzgajala klice alfa alfe. Potpuno prestala jesti kolače.
Povremeno bi, uz kasniju grižnju savjesti, podlijegala iskušenju sladoleda. Pa je i sladoled prestala jesti.
Osim u rijetkim prilikama u kojima bi izgubila kontrolu nad sobom. Pa bi pojela ... proždrla ... ogromnu porciju sladoleda. A zatim je u kupaonici, pustivši vodu u vodokoltliću kako bi prigušila zvukove - namjerno povratila.

Rose je svoje obroke namjerno činila neukusnima. Kako bi s lakoćom mogla prestati jesti. Čim utoli prvu glad. No, nije izbjegla povremene napadaje gladi. Koja je bila dublja od gladi za hranom.

Tako je Rose i ove večeri posegnula za svojim uobičajenim receptom. Korijenasto povrće, uredno izrezano na štapiće. Skuhano u zepter posudi. Na malo vode. Bez masnoće. Bez soli.
Rose će sve to, kad bude skuhano, a dente, poškropiti s malo djevičanskoga maslinova ulja i tamarija.
Izgrabit će na tanjur neveliku porciju. Posuti je sjeckanim peršunovim listom ili koprom.
I završiti s jelom, ostavljajući na tanjuru zadnjih nekoliko zalogaja.
Tako je bilo i ove večeri.

Kad je završila s jelom, Rose je ostake s tanjura istresla u najlonsku vrećicu. U kojoj su već bili ostatci od guljenja povrća. Učinivši to, Rose je krenula sve baciti u kantu za otpatke. Pri tomu je planirala još nešto.

Baciti u smeće i tako skloniti s vida i onu ružu. Koju je zatekla na svome uzglavlju.

No, kad je prišla krevetu, nije za to imala snage.

Cvijet ruže bio je prekrasan. Alabasterski bijel. S jedva primjetnom sjenkom rumenila na rubu poluotvorenih latica. I dugom drškom. I savršeno raspoređenim i jarko zelenim listovima.

Rose nije imala srca.
Baciti tako prekrasnu ružu.
Bez obzira na sve.

Pa ju je stavila u usku jednostavnu vazu.
Na mali sekretair u svojoj spavaćoj sobi. Između dva srebrna svjećnjaka. Sekretair je bio od trešnjeva drveta, mutnoga sjaja.
Crna vaza s bijelom ružom. Sjaj srebrnih svjećnjaka. Bila je to – lijepa slika.

Rose je oprala posuđe od večere. Ostatak skuhanoga povrća spremila u hladnjak.
Odabrala i pripremila odjeću za sutrašnji dan. Na klupici u predsoblju složila ručnu torbicu, aktovku i notebook. Provjerila jesu li cipele savršeno uglancane.

Potom se otuširala i legla.
Pokušala je čitati.
Prvo najnoviji članak iz stručnog časopisa.
Potom upravo kupljeni razvikani bestseler.

Kad joj ništa od toga nije pošlo za rukom, počela je listati zadnji broj časopisa Floral.
Urednik časopisa bio je ljubitelj ruža. (I sam ih je uzgajao.)
Pa su različite sorte ruža imale svoje mjesto u svakome broju.
Štoviše, postojala je stalna rubrika pod ne baš naročito originalnim naslovom: Ruža, kraljica cvijeća.
A Rose bi čitanje novoga broja Florala započinjala upravo tom rubrikom.

Kad je rasklopila časopis na uobičajenoj «ružinoj» stranici, Rose je ugledala fotografiju. Nove sorte ruža. Koja je upravo dobila nagradu na velikoj svjetskoj izložbi svijeća.
Nagrađena je ruža bila bijela, s rumenim rubom latica.
I zvala se Bijeli san.

Ruža je pogled s fotografije svrnula na vazu s ružom. Na sekretairu od trešnjeva drveta.
Pupoljak Bijelog sna ljeskao se u polumraku. Između dva srebrna svjećnjaka.
Rose je gotovo mogla vidjeti kako se iz njega nježno isparava miris. Sladak i opojan. A ipak tako svjež.

Rose je duboko udahnula. I osjetila se sva prožeta. Tim mirisom.
Sklopila je oči.
I neprimjetno, nježno – utonula u san.


(nastavak slijedi)

- 23:59 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          




tempus fugit!
carpe diem.




2006 - 2018. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket












moj_dragi_Lucky

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.






Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.




Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta




.

Rusalkina zbirka žaba i riba