Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

05.10.2006., četvrtak

Blog horor, nastavak četvrti


(nastavak, treći)


Ruža. Blogerica se zvala – Ruža.
Nije voljela svoje ime, pa se često znala našaliti kako joj je ime – kravlje. Svaka druga krava u štali zove se Ruža ... ili Rumenka ... rekla bi. Tada bi je uvjeravali kako je u krivu: Ruža je baš lijepo ime, a ruža – krasan cvijet.

Ruža sebe nije smatrala krasnom.
Što se izgleda tiče, bila je prosječna. Pravilnih crta, plavih očiju i kose. Kosu je dugo nosila – dugu. Povezanu i ukroćenu na potiljku. Tek bi se koja kovrča povremeno otela kontroli. Uz uho ... ili na dnu vrata. To bi polaskalo Ružinu izgledu. Ali, ne zadugo. Jer čim bi Ruža to primijetila, nestašnu bi kovrčicu odmah sputala. Ruža bi svoju dugu kosu raspustila tek pred spavanje. Tad bi je dugo češljala, pred ogledalom. Sto poteza četkom. Ta joj je navika ostala još iz vremena kada joj je dugu kosu češljala njezina majka.

Češljajući se uvečer pred ogledalom, Ruža bi načas zaustavila žustre poteze četke u srebrnom okviru. Četka je bila bakina, zatim majčina, a sada je pripadala Ruži.
Zaista se zagledala u vlastiti odraz. Naravno da je vidjela kako ju raspuštena duga kosa uljepšava. No, nikada se ne bi raspuštene kose pojavila u javnosti. Nije čak ni lijegala raspuštene kose. Kada bi kosa bila dobro iščetkana, Ruža bi je isplela u debelu labavu pletenicu i povezala vrpcom na kraju.

A onda je Ruža, kao iz nekog hira, kosu kratko ošišala.
Prirodno kovrčava, njena je kosa šišanjem postala kovrčavija. Sve je postalo – mnogo jednostavnije. Kosu bi oprala, istrljala je ručnikom. Pustila da se prirodno osuši. Nagnula bi glavu prema dolje, prsnula malo «učvršćivača», protrljala – i frizura je bila tu. A večernjih sto poteza četkom uradila bi u trenu.
Ružino odustajanje od duge kose imalo je i «filozofsku» podlogu. Ona je, naime, smatrala kako ženi nakon 30-ete više ne priliči duga kosa. A 30-eta je već bila iza nje.
Odrezanu pletenicu, plavu i tešku, Ruža je s obje strane zavezala vrpcama. Zamotala je u svileni papir. I - spremila na dno ladice.

Okolina je primijetila promjenu na Ruži. Jer Ruža uglavnom nije bila sklona - promjenama. Barem ne onim naglim i izrazitim.
Pošto je svoju lijepu dugu kosu Ruža godinama skrivala kroćenjem i uplitanjem, šišanje "na kratko" izazvalo je - neočekivan efekat. Kosa je pobjegla kroćenju i pokazala svoj puni sjaj.
Jer uz oči, krupne i izrazito plave, kosa je bila jedan od "aduta" Ružine ljepote. U koju Ruža nije vjerovala.

Okolina je, dakako, morala primijetiti promjenu na Ruži. I komentirati je. Pa se krug Ružinih poznanika i suradnika kao i maleni krug ne baš bliskih prijatelja jednoglasno složio: S Ružom se - nešto događa. Naravno, kad žena nešto mijenja u svojem izgledu ... mora biti da je zaljubljena. Ili, barem zainteresirana. Za nekoga. No, Ruža nije bila. A svoje su pretpostavke suradnici, pa čak i prijatelji, zadržali za sebe. Ili razmijenili među sobom. Jer Ruža je bila suzdržana. Pred njom se to nikada ne bi usudili komentirati.

Pred Ružom obično nitko ne bi izrekao prostu riječ. Ili bi se, ako bi to učinio, osjetio potrebu - ispričati Ruži. Iako bi u društvu bilo i drugih žena. Pred Ružom se obično ne bi pričali ni prosti vicevi. A bili su u krivu. Jer Ruža je imala smisla za humor. Pa bi se sigurno nasmijala vicu. Pa i lascivnome. Dakako, ukoliko bi bio duhovit. A ne samo - vulgaran.

Ruža baš nije voljela svoje ime. Koje je iz šale nekada nazivala "kravljim". Iako nije bila snob, smatrala ga je nekako – prostim. Jednostavnim. Pre jednostavnim, za nju.
Jedino što joj se kod njezina imena sviđalo – bio je inicijal.
R – vizualno i grafički lijepo. Vitičasto i razigrano.
Pa se u privatnim pismima i porukama potpisivala upravo tako – R!

Jedan ju je gimnazijski kolega, vjerojatno pomalo u nju zaljubljen, nazvao – Rose.
Rose - Rouz!
Prvo se malo ljutila i protestirala: Amerikanizacija domaćih imena je tako snobovska.

Ali to – Rose – vremenom se «stopilo» s Ružom.
Postala je Rose. I ostala – Rose.
Jedva da je još netko znao kako je Rose ustvari Ruža.
I Ruža je o sebi počela misliti kao o – Rose.

Iako ime Ruža, a ni sebe samu nije smatrala krasnima, pa čak niti lijepima, ruže je voljela.
Ruže svih boja i oblika.
Najdraže su joj bile one bijele. S malo rumenila po rubovima latica.
Ponekad bi, na putu kući, s posla, sama sebi kupila jednu ružu. Najčešće bijelu, s rumenim rubom latica.

Upravo je takvu ružu Ruža, to jest Rose, našla na svojem uzglavlju, kada se te večeri vratila kući.

Od pisanja posta o snovima ... i prve Morpheusove poruke na njezinu blogu prošla su gotovo dva mjeseca.
Nakon posljednje poruke ...

Budi – budna!
Čekaj!
Morpheus

... Rose je nije napisala niti jedan novi post.

Na svoj je blog "ulazila" jednom tjedno. Subotom.
Gotovo ritualno.
I uvijek bi zaticala - nove poruke. Ili, bolje rečeno, istu onu staru poruku:

Budi – budna!
Čekaj!


... ponavljanu iz dana u dan.

Rose je jedne subote napravila "eksperiment". Pokušala je Morpheusove poruke - isprintati.
No, iako se glava printera micala, kao da nešto ispisuje, na kraju je iz štampača izišao samo prazan list papira. Koji je Rose spremila. Pohranila u mapu. I odložila na komodu.

A tada je Rose, vrativši se jedne večeri kući,na uzglavlju našla - ružu.

Ključ njezina stana imala je samo njezina sestra. I sestrina obitelj.
Pa je Rose trezveno pomislila kako je netko od njih, možda upravo njezina sestra, svratio. I ostavio joj ružu na uzglavlju. No, kojim povodom? Do njezina rođendana bila su još gotovo dva mjeseca. Drugih se povoda nije mogla sjetiti.

Nazvala je sestru. Dakako, ne na mobitel. Jer sestrin je mobitel, uglavnom bio isključen. Pa se Rose ljutila ... ili smijala, ovisno o raspoloženju i hitnosti poruke koju je željela uputiti sestri.
Ponekad bi joj na sekreterici ostavila šaljivu rugalicu: Hej, uključi ponekad svoj mobitel... sestrice, znaš li čemu služe – mobiteli ... ili: da bi radio, preporučljivo je da mobitel – bude uključen...
No, sada je već bilo prilično kasno. Pa je sestru mogla očekivati – kod kuće. Kliknula je na tastaturu svojega stacionarnog, bežičnog telefona. Sestrin je broj bio «umemoriran» pod 1.

Rose se začudila sama sebi. Jer sestru nije izravno pitala – o ruži.
Je li netko od vas svraćao k meni, dok me nije bilo?
Ne, Rose. Danas smo svi u punom pogonu. Ali trebali bismo se konačno vidjeti. Nema te k nama već dugo ...


Uslijedila je duga stanka.
Rose, jesi li još tu?
Rose, jesi li ti – dobro?


Jesam. Sve je u redu. Samo me muči migrena. Sad ću pod topao tuš. I leći ću ranije.
Čujemo se sutra. Pa ćemo se dogovoriti. Vi – k meni? Ili ... ja – k vama?


Vezu je po završetku razgovora prekinula njezina sestra.
A Rose je i dalje stajala sa slušalicom prislonjenom uz uho.

Rosein je krevet bio pod prozorom. Ali, miholjsko je ljeto već prošlo. I Rose je uključila radijatore. Prozor uz krevet nije bio otvoren. Čak niti pritvoren. Barem ne dok Rose nije kod kuće.
Pa kako je onda ruža dospjela na njezino uzglavlje?

Luda joj se pomisao zavrtjela.
Rose je prišla računalu. Koje više nije ni gasila.
Na ekranu je titrao screesaver sa slikom ruža. Omiljenih Roseinih ruža.
Bijelih, s rumenom sjenkom po rubu latica. U posljednje je vrijeme Rose stalno bila online. Pa je samo kliknula na adresu svojega bloga.

Davno napisani post, onaj o snovima još je bio tu.
S mnoštvom komentara.
Po jedan komentar na dan.
Uvijek isti: Budi – budna!
Pa potom: Budi – budna! Čekaj!
Uvijek s istim potpisom – Morpheus.

No, današnji je Morpheusov komentar bio duži. Za jednu riječ.
Glasio je:
Budi - budna, Rose! Čekaj!


Rose je osjetila srce u podgrlcu. Puls joj je naglo skočio i damarao u sljepoočnicama. Spustila se na stolicu kraj računala.
I dugo piljila u poruku:

Budi - budna, Rose! Čekaj!

Kako je mogao znati da se ona zove – Rose?
Jer - Rose je za blogerski pseudonim izabrala sasvim drugo ime. Počinjalo je doduše također njezinim omiljenim - R.
Ali nije zvučalo – ni slično Rose.

Zašto da - bude budna?
I -što da čeka?

(nastavak slijedi)



- 23:59 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          




tempus fugit!
carpe diem.




2006 - 2018. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket












moj_dragi_Lucky

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.






Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.




Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta




.

Rusalkina zbirka žaba i riba