Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Pišući odgovor na jedan jučerašnji komentar o slikama na mojem blogu,
odgovorila sam da je za mene - cijeli svijet u slikama.
Zaista i jeste. Od svih osjetila - najdraži mi je vid.
Uz književnost, najdraža mi je likovna umjetnost, posebice slikarstvo.
Najbolje učim i pamtim ono što je (osim riječima ) - iskazano slikama.
Kad nešto objašnjavam, uvjerena sam kako ću biti jasnija ukoliko to i - nacrtam.
Kad predajem - često se oslanjam na sliku(e). Pa stalno pravim nove powerpoint-e.
Kad' mi je na sjednicama dosadno, crtkam po koverti u kojoj je bio poziv. Imam, negdje u ladici, cijelu hrpu takvih ... iscrtanih koverti.
Na skupovima, dok slušam izlaganja ... crtam - portrete i karikature izlagača.
Dok su moje vještice - pripravnice bile malene - crtala sam im slikovnice i stripove.
Dok slušam glazbu - najčešće je pretvaram u slike i boje.
Sanjam - u slikama i bojama.
Stalno kupujem knjige s reprodukcijama slika.
Volim ilustracije u knjigama ... i još uvijek obožavam slikovnice.
Drag mi je i strip i crtani film.
U djetinjstvu su mi najdraži pokloni bili knjige sa slikama ... bojice i blokovi za crtanje.
Mnemotehnike (oruđa za zapamćivanje) koje ja koristim najčešće su - slikovne.
Kao što vidite - slika, slikovno i likovno - meni je vrlo važno ... drago i blisko.
Nije ni čudo da je moj omiljeni pedagog Jan Amos Komenski.
Comenius (1592-1670)
A njegovo omiljeno djelo - Orbis pictus sensualium iliti Svijet u slikama.
Orbis pictus sensualium je prva enciklopedija ...i prva slikovnica ... i prvi ilustrirani udžbenik.Vrlo je to interesantno djelo koje je - sve u slikama.
Comenius je vjerovao kako su pojmovi bez percepcije prazni ... a percepcija bez pojmova - slijepa.
Stoga sve pojmove u ovoj svojoj enciklopediji objašnjava i -slikama.
Magister et Puer
Orbis započinje drvorezom koji prikazuje dvije figure : učitelja i učenika, s vizurom grada u pozadini.
Magistar i puer razgovaraju:
DOĐI, DJEČAČE! NAUČI SE MUDROSTI.
ŠTO ZNAČI – BITI MUDAR?
ZNAČI SHVAĆATI ŠTO JE DOBRO - ČINITI DOBRO, GOVORITI ISTINITO.
PRIJE SVIH STVARI, MORAŠ NAUČITI JEDNOSTAVNE ZVUKOVE OD KOJIH SE SASTOJI LJUDSKI GOVOR.
TVOJ JEZIK MORA IH NAUČITI PROIZVODITI A TVOJA RUKA NASLIKATI – NAPISATI...
POSLIJE ĆEMO KRENUTI U SVIJET I VIDJETI SVE STVARI ...
I magister Comenius vodi učenika (i čitatelje) kroz svijet pojmova:
Stvaranje svijeta
Božja providnost
Svijet živih bića - životinja i biljaka
(... i tako redom ...
... kroz riječ i sliku...
o svijetu koji nas okružuje)
Ja sam odrastala uz slike -
slike u slikovnicama ... slike na zidovima naših soba...
slike u knjigama s reprodukcijama velikih slikara...
I tako sam zavoljela sliku - koja kazuje više od tisuću riječi...
Premda su i riječi moćne.
Napisane, i riječi postaju slike ...
... slike koje u mojoj mašti pokreću tisuću slika.
Zato ja svoj svijet živim kao - svijet u slikama.
Predočavam si svijet u slikama, amaterski slikam i stalno fotografiram.
I zato volim Komenskoga i njegov - Orbis pictussensualium.
Ako želite nešto više saznati o Svijetu u slikama Jana Amosa Komenskog
zavirite na orbispictus.net
Bliske su mi i pedagoške ideje Komenskoga:
"Mi se usuđujemo obećati Veliku didaktiku tj opću vještinu kako svakoga naučiti svemu...
I to naučiti pouzdano, da po svaku cijenu bude uspješno.
Naučiti brzo i da svakako ne bude dosade ni mržnje ni u učitelja ni u učenika, već da na obje strane bude veliko veselje.Naučiti temeljito, ne površno i forme radi, već da se dođe do pravoga znanja, do istinske dobrote i ljubavi prema Bogu.”
"Dobro odgojena misao je u tome da čovjek upozna svoje dostojanstvo i da to dostojanstvo za sebe čuva i očuva.To jest: prava mudrost ... sastoji se u tomu da čovjek umije mudro i razumno rukovoditi sobom i svojim unutarnjim i vanjskim postupcima u životu...
Dakle, zbir svega čemu mladež neizbježno treba biti vođena jeste ovo: moralnost i vrlina, znanje jezika i raznih ljudskih umjetnosti."
"Škola bez discipline je kao mlin bez vode...Ali iz toga ne proizlazi da škola treba biti puna vike, udaraca i modrica, već puna budnosti i pozornosti i u učitelja i u učenika."
“Učitelj......ukoliko (on) bude vatreniji u radu, utoliko će svoje učenike učiniti življim...”
I zato se slažem s tvrdnjom velikog psihologa Piageta:
“Ideje Komenskoga ne treba osuvremenjivati - već samo prevesti."
Da, treba ih samo prevesti - u "jezik današnjice".
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
