Rumpelstiltskin's blog

29.06.2006. 13:12

Topim se, topim

ali volumen mi ostaje isti!

Sjednem pred ovaj kompjuter i već mi je toliko vruće, da mislim da bih otopio zaleđeni grašak za 7 sekundi, samo da mi ga staviš na glavu. Za 20 minuta, bio bi i kuhan!

Dok vrućina ne splasne... neću se javljat - idem hibernirati!!!! 0 Naškrabaj nešto | Zaprljaj papir | Mudrost moja | Goreee

15.06.2006. 23:23

Među anđelima

Inspirirala me @pple da i ja stavim nešto svoje o anđelima. Pjesma je posvećena mojoj pokojnoj sestri. Nikad je nisam upoznao, no mamine priče o njoj su bile toliko žive, da mi se ponekad činilo da smo se i upoznali kao brat i sestra:

2. 7. 1999.

Moja je sestra među anđelima,
znam to...
Vidim je kako se igra s njima i
čupka im perca s krila,
a njih to uopće ne ljuti,
i svi se smiju kao djeca.

Svaki joj je uzeo ruku i
trče nestašno po oblacima -
u kapima kiše vidim njeno lice,
i znam, da od gore gleda na mene;
ona me miluje dok spavam
i kad mi noga upadne u jamu,
ona mi je pomaže izvući.

Ona osobno poznaje „Bôgu“,
i uvijek ga povlači za skute
kad' moli za mene;
zna ona svoga bracu
i zato me „Bogo“ još više voli.

Čeka nas, ona,
zaigrana s kerubima u jutrima,
kada magla guši zrak.
Pazi na naše pogrešne korake
i šapuće nam tiho
kad krenemo drugim smjerom -
srcem je mogu čuti.
Suze nam otire nevidljivom maramicom,
koju imaju svi tamo gore,
a mi ih vidimo kao kumuluse oblake.

Moja je sestra među anđelima,
vidim to...
kad pogledam u nebesko more i
tanku krišku sira, što ju je
netko davno zalijepio;
vidim kako mi titra u zvijezdama,
i govori:
"Ovdje sam s „Bôgom“,
i on vas voli..."

2 Naškrabaj nešto | Zaprljaj papir | Mudrost moja | Goreee

14.06.2006. 08:38

Živ, živ, živ

Služam vrapce kroz prozor te ponukan njihovim živ, živ, živ, javljam svima da sam još živ, no ne stignem napisati ništa novo i polupametno na blogu, pa onda bolje nek strši ovakav... 2 Naškrabaj nešto | Zaprljaj papir | Mudrost moja | Goreee

05.06.2006. 19:30

Gladna pjesma

Nešto, potpuno drugačije. Gladno!


veljača 1996.


UŽITAK

U malom gradu nasred trga
živio je klošar Hrga.
Nepočešljan, s dugom bradom
šetao je jednom gradom.
Ni približno mrtav hladan,
jer bio je jako gladan.

Masno pile, pola kile,
Juhe vruće što se srče,
želje su mu slatke bile.
Pa pudinzi, čokolade,
prst debelo marmelade
na debeloj kruha šniti,
pa da ima piva piti,
il´ rakije da ga grije,
barem vina, pića fina.

Da ga glad bar malo prođe,
u kuhinju pučku pođe.
Kako li je došao,
još brže je o´šao.
Najeo se bar od želja,
Jer za ručak bješe zelja. 2 Naškrabaj nešto | Zaprljaj papir | Mudrost moja | Goreee

03.06.2006. 23:19

Ecce Homo

Nije remekdjelo! Baš naprotiv, brzo bih puno toga izmjenio u njoj, no ova pjesma za mene znaći više nego njeni stihovi i zato je stavljam u originalu.

Možda netko pronađe nešto vrijedno u njoj.

1.2.1998.

Tamo, tamo je bilo nešto živo,
možda čovjek... i mi...
Ruke i lice su krvavi, bolno se grče,
Visio je s bijednikom i krvnikom.

Šake su visoko stisnute, smežurana pogleda
pogrdnim riječima treba ga pljunuti...
Velikim ga kamenom pogoditi - u čelo, u glavu.

Dajte nam kamenja i šiba -
i mi bismo ga tukli...
no izdahnuo je.
Da je barem disao još par minuta -
da ga više boli - no baš je sada umro.

Razbježali smo se, uplaši nas potres,
bio je to prizor koji se treba vidjeti - spektakl,
No često iza toga
kiše su slane na licu,
i usta drhte a ni riječi neće reći,
pa još i danas za jakog vjetra
čujem plač žena i gromko: "Ecce Homo!"
1 Naškrabaj nešto | Zaprljaj papir | Mudrost moja | Goreee

02.06.2006. 23:49

Ima i goreg ...

Frendica s kojom se dugo, dugo nisam čuo, no kada se sretnemo, kako da od posljednjeg susreta nije prošlo ni dana, sada je u bolnici, i zamislite, problemi s kralježnicom... Neke kad krene, onda ih krene!
Uplašena je, sama i ponovno uplašena!
Molim sve posjetitelje ovog bloga, pomolite se za nju... vaša duhovna podrška,bit će joj bolji lijek od terapija koje će primati narednih dana!!!

0 Naškrabaj nešto | Zaprljaj papir | Mudrost moja | Goreee

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Životna filozofija

Always look on the bright side of life!
thumbup

Ovdje se oduševih, probajte i vi...

Blog.hr

Panonsky

Zrno gorušicino

Jeruzalem, Jeruzalem

Papa Ivan Pavao II

Riječ Života



Povučen za jezik...

Perverzija ljudske naravi – biti vječan, sigurno progovara iz ovog bloga. Budući da je naša prolaznost jedina činjenica koja je sigurna u životu, svatko od nas se bori ovome svijetu ostaviti nešto, po svom sudu vrijedno, te neki pišu pjesme, lektire, neki slikaju ili fotografiraju, neki vode ratove, a ja… ja počeo pisati blogove.
Iskreno, kako bi moj rođo rekao: „Svaka šuša ima mobitel, pa ga želim i ja!“ i ja, povučen za jezik, progovaram: „Svaka šuša piše blog, pa želim i ja!“
Ja sam prosječni čovjek današnjice – „Gospodin dosadni“, sin potrošačkog društva, konzument i vječni borac protiv istoga, tražitelj smisla u virovima besmisla i ne mislim da ću iznaći nešto novo što ovaj svijet još vidio i čuo nije. Nemam hrabrosti hrvati se s „Aristotelima“ i „Hegelima“ današnjice, niti mi je želja polemizirati do u noć sa „znalcima“ ovijeh vremena. Kao Sokrat progovaram: „Znam da ništa ne znam!“ i za razliku od Sokrata, koji je znao, ja doista ništa ne znam. No, kao svaka šuša s početka priče, želim i ja, iskompleksiran vlastitom prolaznošću, ostaviti ovom svijetu lončić tople popare: udrobljenog (ne)znanja u „mlijeku“ osobnog iskustva, pa tko može pojesti, dobar mu tek…
Na ovu „glavetinu“ Zemaljsku kuglu, svatko stavlja svoje „očale“, pa svijet vide onako kako mu „očalinke“ fokusiraju pogled. Vidjeh tako na ovom svijetu, u nešto malo desetljeća koje skupih, mnoge „kratkovidne“, ali i „dalekovidne“, coolere koji kupuju skupe „naočale“ sa svim „UV zaštitama“ i onih koji nemaju ni za „socijalke“, onih koje „naočale“ uljepšaju i one kojima stoje k'o piletu sise… A ja? Ja nosim „očale“ naivnog borca za dobro danas i ljubitelja boljeg sutra. U njima je „dioptrija“ iskrenog vjernika i kad bih ih češće „nosio“, možda bi mi se „vid“ popravio u boljeg molitelja i svjedoka Istine. Upravo zato, svi postovi bit će vjerski (gotovo teološki) označeni i često izraz osobnog iskustva vjere. Kad kažem vjere, ne mislim na savršenu obrednu čistoću, puritansku moralnost ili svetačko savršenstvo. Govorim o osobnim iskustvima jednog malog „planinara“ ka „vrhu vječne Planine“, čovjeka koji brže klizi dolje, nego što se penje gore, ali ustrajnog penjača, koji se nada da će jednog dana doseći „Vrh Svijeta“.
Naglašavam da su napisani postovi, samo „moj skromni pogled na svijet“, što bi značilo, mjereno kriterijima dijaloga i dobre volje, ne namećem niti inzistiram da se s njima morate složiti, samo ih iznosim na „prozor“ globalnog svijeta, želeći ih ponuditi „ohlađene“ svakom gostu koji posjeti „moju kućicu moju slobodicu“, a „mačkima“ koji obilaze oko mojeg prozora, čekajući priliku da ukradu slasni zalogaj pa „opeku“ jezik u još vrućem kolaču, pozivam ih na stol prijateljstva uz čašicu razgovora, pa da u dijalogu iznađemo zajednička rješenja.


Na kraju, zahvalio bih Damiru C. koji mi je jednom davno bacio kost zvana blog pod njušku u koju sam zagrizao (još uvijek) mliječnim zubima, ali je ne puštam, mladom gdinu. Mariju R., koji mi otvori vrata blogerskog raja (ili pakla?) i Damiru S. za pregršti ideja koje mu legalno ukradoh u višegodišnjem prijateljevanju i laprdanju uz kavu do mnogih fajronata u poznatoj nam gradskoj kavani. Bog Vas blagoslovio. Svima ostalima, volim i Vas!

Rumpelstiltskin je

trenutno u problemu, ali hrabro gledam naprijed!
DJORDJE BALASEVIC lyrics

Zahvale