Inspirirala me @pple da i ja stavim nešto svoje o anđelima. Pjesma je posvećena mojoj pokojnoj sestri. Nikad je nisam upoznao, no mamine priče o njoj su bile toliko žive, da mi se ponekad činilo da smo se i upoznali kao brat i sestra:
2. 7. 1999.
Moja je sestra među anđelima,
znam to...
Vidim je kako se igra s njima i
čupka im perca s krila,
a njih to uopće ne ljuti,
i svi se smiju kao djeca.
Svaki joj je uzeo ruku i
trče nestašno po oblacima -
u kapima kiše vidim njeno lice,
i znam, da od gore gleda na mene;
ona me miluje dok spavam
i kad mi noga upadne u jamu,
ona mi je pomaže izvući.
Ona osobno poznaje „Bôgu“,
i uvijek ga povlači za skute
kad' moli za mene;
zna ona svoga bracu
i zato me „Bogo“ još više voli.
Čeka nas, ona,
zaigrana s kerubima u jutrima,
kada magla guši zrak.
Pazi na naše pogrešne korake
i šapuće nam tiho
kad krenemo drugim smjerom -
srcem je mogu čuti.
Suze nam otire nevidljivom maramicom,
koju imaju svi tamo gore,
a mi ih vidimo kao kumuluse oblake.
Moja je sestra među anđelima,
vidim to...
kad pogledam u nebesko more i
tanku krišku sira, što ju je
netko davno zalijepio;
vidim kako mi titra u zvijezdama,
i govori:
"Ovdje sam s „Bôgom“,
i on vas voli..."
Post je objavljen 15.06.2006. u 23:23 sati.