Rumpelstiltskin's blog

15.06.2006. 23:23

Među anđelima

Inspirirala me @pple da i ja stavim nešto svoje o anđelima. Pjesma je posvećena mojoj pokojnoj sestri. Nikad je nisam upoznao, no mamine priče o njoj su bile toliko žive, da mi se ponekad činilo da smo se i upoznali kao brat i sestra:

2. 7. 1999.

Moja je sestra među anđelima,
znam to...
Vidim je kako se igra s njima i
čupka im perca s krila,
a njih to uopće ne ljuti,
i svi se smiju kao djeca.

Svaki joj je uzeo ruku i
trče nestašno po oblacima -
u kapima kiše vidim njeno lice,
i znam, da od gore gleda na mene;
ona me miluje dok spavam
i kad mi noga upadne u jamu,
ona mi je pomaže izvući.

Ona osobno poznaje „Bôgu“,
i uvijek ga povlači za skute
kad' moli za mene;
zna ona svoga bracu
i zato me „Bogo“ još više voli.

Čeka nas, ona,
zaigrana s kerubima u jutrima,
kada magla guši zrak.
Pazi na naše pogrešne korake
i šapuće nam tiho
kad krenemo drugim smjerom -
srcem je mogu čuti.
Suze nam otire nevidljivom maramicom,
koju imaju svi tamo gore,
a mi ih vidimo kao kumuluse oblake.

Moja je sestra među anđelima,
vidim to...
kad pogledam u nebesko more i
tanku krišku sira, što ju je
netko davno zalijepio;
vidim kako mi titra u zvijezdama,
i govori:
"Ovdje sam s „Bôgom“,
i on vas voli..."

2 Naškrabaj nešto | Zaprljaj papir | Mudrost moja | Goreee

<< Arhiva >>

< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Životna filozofija

Always look on the bright side of life!
thumbup

Ovdje se oduševih, probajte i vi...

Blog.hr

Panonsky

Zrno gorušicino

Jeruzalem, Jeruzalem

Papa Ivan Pavao II

Riječ Života



Povučen za jezik...

Perverzija ljudske naravi – biti vječan, sigurno progovara iz ovog bloga. Budući da je naša prolaznost jedina činjenica koja je sigurna u životu, svatko od nas se bori ovome svijetu ostaviti nešto, po svom sudu vrijedno, te neki pišu pjesme, lektire, neki slikaju ili fotografiraju, neki vode ratove, a ja… ja počeo pisati blogove.
Iskreno, kako bi moj rođo rekao: „Svaka šuša ima mobitel, pa ga želim i ja!“ i ja, povučen za jezik, progovaram: „Svaka šuša piše blog, pa želim i ja!“
Ja sam prosječni čovjek današnjice – „Gospodin dosadni“, sin potrošačkog društva, konzument i vječni borac protiv istoga, tražitelj smisla u virovima besmisla i ne mislim da ću iznaći nešto novo što ovaj svijet još vidio i čuo nije. Nemam hrabrosti hrvati se s „Aristotelima“ i „Hegelima“ današnjice, niti mi je želja polemizirati do u noć sa „znalcima“ ovijeh vremena. Kao Sokrat progovaram: „Znam da ništa ne znam!“ i za razliku od Sokrata, koji je znao, ja doista ništa ne znam. No, kao svaka šuša s početka priče, želim i ja, iskompleksiran vlastitom prolaznošću, ostaviti ovom svijetu lončić tople popare: udrobljenog (ne)znanja u „mlijeku“ osobnog iskustva, pa tko može pojesti, dobar mu tek…
Na ovu „glavetinu“ Zemaljsku kuglu, svatko stavlja svoje „očale“, pa svijet vide onako kako mu „očalinke“ fokusiraju pogled. Vidjeh tako na ovom svijetu, u nešto malo desetljeća koje skupih, mnoge „kratkovidne“, ali i „dalekovidne“, coolere koji kupuju skupe „naočale“ sa svim „UV zaštitama“ i onih koji nemaju ni za „socijalke“, onih koje „naočale“ uljepšaju i one kojima stoje k'o piletu sise… A ja? Ja nosim „očale“ naivnog borca za dobro danas i ljubitelja boljeg sutra. U njima je „dioptrija“ iskrenog vjernika i kad bih ih češće „nosio“, možda bi mi se „vid“ popravio u boljeg molitelja i svjedoka Istine. Upravo zato, svi postovi bit će vjerski (gotovo teološki) označeni i često izraz osobnog iskustva vjere. Kad kažem vjere, ne mislim na savršenu obrednu čistoću, puritansku moralnost ili svetačko savršenstvo. Govorim o osobnim iskustvima jednog malog „planinara“ ka „vrhu vječne Planine“, čovjeka koji brže klizi dolje, nego što se penje gore, ali ustrajnog penjača, koji se nada da će jednog dana doseći „Vrh Svijeta“.
Naglašavam da su napisani postovi, samo „moj skromni pogled na svijet“, što bi značilo, mjereno kriterijima dijaloga i dobre volje, ne namećem niti inzistiram da se s njima morate složiti, samo ih iznosim na „prozor“ globalnog svijeta, želeći ih ponuditi „ohlađene“ svakom gostu koji posjeti „moju kućicu moju slobodicu“, a „mačkima“ koji obilaze oko mojeg prozora, čekajući priliku da ukradu slasni zalogaj pa „opeku“ jezik u još vrućem kolaču, pozivam ih na stol prijateljstva uz čašicu razgovora, pa da u dijalogu iznađemo zajednička rješenja.


Na kraju, zahvalio bih Damiru C. koji mi je jednom davno bacio kost zvana blog pod njušku u koju sam zagrizao (još uvijek) mliječnim zubima, ali je ne puštam, mladom gdinu. Mariju R., koji mi otvori vrata blogerskog raja (ili pakla?) i Damiru S. za pregršti ideja koje mu legalno ukradoh u višegodišnjem prijateljevanju i laprdanju uz kavu do mnogih fajronata u poznatoj nam gradskoj kavani. Bog Vas blagoslovio. Svima ostalima, volim i Vas!

Rumpelstiltskin je

trenutno u problemu, ali hrabro gledam naprijed!
DJORDJE BALASEVIC lyrics

Zahvale