Nije remekdjelo! Baš naprotiv, brzo bih puno toga izmjenio u njoj, no ova pjesma za mene znaći više nego njeni stihovi i zato je stavljam u originalu.
Možda netko pronađe nešto vrijedno u njoj.
1.2.1998.
Tamo, tamo je bilo nešto živo,
možda čovjek... i mi...
Ruke i lice su krvavi, bolno se grče,
Visio je s bijednikom i krvnikom.
Šake su visoko stisnute, smežurana pogleda
pogrdnim riječima treba ga pljunuti...
Velikim ga kamenom pogoditi - u čelo, u glavu.
Dajte nam kamenja i šiba -
i mi bismo ga tukli...
no izdahnuo je.
Da je barem disao još par minuta -
da ga više boli - no baš je sada umro.
Razbježali smo se, uplaši nas potres,
bio je to prizor koji se treba vidjeti - spektakl,
No često iza toga
kiše su slane na licu,
i usta drhte a ni riječi neće reći,
pa još i danas za jakog vjetra
čujem plač žena i gromko: "Ecce Homo!"
Post je objavljen 03.06.2006. u 23:19 sati.