Mislim da sam o sličnoj temi pisala prije par godina, no početkom svakog ljeta, pa tako i ovog postane aktualna.

Po društvenim mrežama kola slika nekih fensi ležaljki (u stilu početka 20 stoljeća - uzdignuto, pa baldahin, pa stepenice kao ulaz u more ) za dnevnu cijenu od brat-bratu 200 ojra. I sad se svi čude, krste, psuju....

Fensi ležaljke su smještene negdje na Korčuli. No, nebitno. Mogu biti u Dubrovniku, Opatiji, Rovinju...

Naravno, bilo je već i fotografija računa s terase Mozart hotela u Opatiji - tzv. club sendvič od čini mi se 18-20 ojra. Plus nešto kave, sokova, vode - i eto - 70-ak ojra se skupilo. Tu se sad vlasnik tog računa čudi/negoduje i pun pravednog gnijeva ljuti kako je sendvič bio bljak, voda, a cijena paprena....

Da se razumijemo - svugdje u svijetu, ali i kod nas se na ulazima u restorane, pizzerie, trattorie, konobe, kako se već zovu gostione u Grčkoj - nalazi tabla sa cjenikom hrane i pića što se nudi. I stranci obavezno provjere, dok se mi na tu naviku zgražamo. Moram priznati da Guzda i ja to ne radimo. Ipak smo mi "Balkanci".

No, definitivno naručujemo hranu i piće tako što provjerimo cjenik. Pogotovo ako se radi "na oko" o nekom fensy mjestu. Meni su uvijek tricky narudžbe vina na čaše. Tu vas mogu opaliti...

A budimo realni - tko popije samo jednu čašu?

Zato, bolje spriječiti nego liječiti - pogledaš vinsku kartu i odlučiš se da li će to odmah biti pola litre "kućnog" točenog ili butelja ili samo pivo...

Isto tako se zna da određene turističke lokacije, pogotovo izvikani i prepoznatljivi lokali/restorani - poznati sa turističkih i blogerskih/vlogerskih stranica znače višu cijenu jer se horde i horde turista slijevaju na dotično mjesto.

Vjerujte, nismo ni lizali sladoled (nije mi se dalo čekati u redu ), niti naručili špagete u nijednoj od najpoznatijih lokacija u Rimu. To ne radimo. Makar smo prije puta razgledali more sitova i putopisnih blogova što se nude na beskonačnom svemiru interneta.

Isto tako, određene Michelin preporuke ili zvjezdice znače određeni cjenovni razred. Naravno, uz to ide i kvaliteta (ako volite takav način ishrane). Kao i kvaliteta koja se očekuje u hotelima s određenim brojem zvjezdica, ali i tu ide cjenovni razred dotičnog noćenja. Može to biti mrvicu manje ili više, ovisno o lokaciji, državi, kontinentu - no, nemojmo se zavaravati.

Ovdje još moram nadodati da se neke stvari - barem jednom u životu moraju probati. Npr. cafe Florian (na trgu Sv. Marka u Veneciji) - još me čeka. I nema veze što tamo kava (sa svim što već dobijete u to, uključujući i poslugu u bijelim rukavicama ) dođe kao prosječni ručak na plaži u Selinama (ili stavite već svoje malo lokalno morsko mjesto). No, da li su to isti gušti? Hoću reći - da li su to dvije stvari koje možemo uspoređivati. Ja bih rekla da ne.

I za kraj: Nema đabe ni u stare babe.

Ahoj od Rudarke

Pratim, a ponekad i sudjelujem u nekoliko forum grupacija na društvenim mrežama. Ne previše. Zapravo mi idu na živce silni odgovori (koji su ponekad i glupavi ), a i to što mi se sve te objave pojavljuju svaki put kad se ulogiram. No, više ljudi je pametnije, pa je zgodno pratiti novosti iz područja koje vas zanima. Naravno, Rudarku ono o putovanjima.

Doduše, kako administratori spominju svako malo - ljudima je lakše postaviti sto puta isto pitanje nego malo prozujati i provjeriti da li je netko nedavno dobio iste/slične odgovore.

Od pitanja o veličini ručne prtljage (vječna boljka letenja avionom niskobudgetnim kompanijama) do pitanja tipa "Treba li mi viza za XY zemlju? Imam avionsku kartu." - alo? Pa to je prvo što provjeriš. Nakon toga kupuješ avionsku kartu.

Zapravo, u cijeloj toj priči me fasciniraju ljudi koji žele detaljne odgovore, a kad dobiju istiniti odgovor - odjednom se uvrijede do groba.

"Mogu li se sa ogromnim koferom prošvercat pod ručnu prtljagu u mali avion?" - Možeš, možeš. Ako te ne ufate...

" Mogu li s nevažećim dokumentima otputovati u Ameriku? S dva - tri presjedanja." Možeš, možeš.. Ako te ne ufate (a hoće već ovi na prvom check pointu).

Okidač za ovaj post je pitanje vezano uz kampiranje u divljini (bez vode, struje, wc i još ponešto) - pa kako bi oni to sad izveli a da ispadne hotel s 5* (malo karikiram ). Na odgovor da probaju dan - dva u nekom kampu sa sličnim uvjetima, da vide da li uopće mogu izdržati takav način ljetovanja - žena se uvrijedila. Hm.

Ne mogu reći da nema zlobnih ljudi koji svoje frustracije ispaljuju gdje god stignu. Isto tako, neki moji šaljivi odgovori ispali su uvredljivi (stvarno nisam tako mislila), pa sad pazim što i na koji način uobličujem svoje odgovore/komentare. Čak sam javno prestala komentirati svoje bliže prijatelje jer su oni shvatili moju šalu, no ostala ekipa nije.

No, na kraju krajeva - šta me brige.

Ahoj od Rudarke

Dala sam si neko vrijeme da vidim da li ću se predomisliti. No, ipak ne.

I dalje sam mišljenja da Rim, koliko god ga mnoge (sve? ) žene doživljavaju kao najromantičnije mjesto na svijetu, a i muškima je ok - nije nešto. Barem ne ono što sam očekivala.

Prije desetak dana smo Guzda i ja otišli na nekoliko dana u Rim. Čak ni Rudarka nije bila, pa eto - okrugla godišnjica braka - neka to bude Rim.

Ne mogu reći da Rim ne obiluje povjesnim znamenitostima. No, budimo realni, ne možeš se pomaknuti ni po Lijepoj našoj, a bome niti široj okolici, a da ne zapneš za nekoliko kamenja na kojima su sjedili, pili, kakali ili ratovali Rimljanji.

Ono što nam nije sjelo je odnos "domaćih" prema turistima. Ništa u gradu nije na pomoć prosječnom turistu što dođe u grad. Nema turističkih karata u hotelu, nema u metro-u, google map te voda okolo naokolo tako da smo u prvih par dana doslovno bili na rubu živčanog sloma. Neki i razvoda braka.