Kako bi svekoliko pučanstvo bilo promtno informirano - moram s vama podijeliti najnovija iskustva vezana uz karijeru. Rudarkinu. Koja je trenutno ne-karijera.

U međuvremenu sam se javila na određeni veći broj natječaja. Koji je uključivao i one oglašene u Narodnim novinama (gradske, općinske, državne). Što se tiče tih iz NN - dobro je da te moraju pozvati na daljnje testiranje/razgovor. Loše je što - prema svemu što sam do sada vidjela (i kako su se prema meni ponašali) - izgleda da su za sva ta radna mjesta već dogovorene osobe koje će ih dobiti.

Primjer 1. E da, na tom sam se razgovoru lagano porječkala sa komisijom. Doduše, rekli mi poslije prijatelji da to nije bilo baš najpametnije od mene.

Jedno od pitanja je bilo - pa kako ćete vi učiniti/pripremiti XY... pitam ja njih - pa ovo je natječaj za rukovodeću poziciju - pa valjda ću imati suradnike sa kojima ću odrađivati (radi se o kompleksnim EU projektima, doduše nisu znali što bi, o čemu bi projekt bio i sl. ). Vele oni meni - ma nee... to vi uglavnom sami. Sama da smislim projekt, sama da ga realiziram, sama da ... alo?

Ne, nisam dobila posao. No, lijepo su mi se zahvalili jednim pristojnim mail-om.

Primjer 2. Komisija - sve predstavnici visoke izvršne vlasti - jedna od članica mrzovovlja (ovdje sam izbacila jedan malo ružniji izraz), bezobrazna, neljubazna.... U jednom trenutku počeli su me unakrsno ispitivati o pojedinim stavkama financijskog plana (ne, nisam se javila za financijskog stručnjaka), pa od važećoj legislativi, pa ono famozno "kako bi vi to riješili" - osjećala sam se kao na ispitu za koji se nisam dovoljno dobro pripremila. Uz ovu gore navedenu neljubaznu gospođu - užas.

Da ublažim ovu gore sliku - nije da se ja nisam snašla u odgovorima. Možda su oni bili zadovoljavajući komisji (makar prema njihovim izrazima lica - rekla bih da ne), možda su i druge kandidate na isti način ispitivali, možda su drugi kandidati bili još gori od mene. Who knows. I dalje mislim da su pitanja bila previše usko postavljenja da bi na njih točno/dobro odgovorio kandidat koji ne zna da li će biti primjeljen ili ne.

Sad će netko od vas pametan reći - idi van, mani Lijepu našu kad ne priznaju stručnjake.

E moje društvo, nije to lako. Javljam se ja i na međunarodne natječaje. Uglavnom s te strane ne dobijem ni ljubazan niti neljubazan mail. Ništa. Nula. Zero.

Doduše, tu se ne mogu odlučiti da li je do mojeg spola, godine proizvodnje ili mail adrese (točka hr). No, ovo što sam dobila odbijenice, stigle su brzo. Znači, šalje ih netko iz navedenih odjela za zapošljavanje (tzv. ljudski resursi) i ne dođu u neku višu fazu razmatranja za posao.

No, ako ne igraš, ne dobiješ... ili ću dobiti fiću ili ću dobiti posao. Prije ili kasnije. Rudarka se nikad ne predaje.

Ahoj!

M da... zvjezdano nam nebo društvenih mreža donosi dvije oluje... no ja ću se odlučiti samo za jednu. Onu vezanu uz predsjednički par.

Ne, neću ovdje dramiti oko toga da li je Prva dama (kako joj volimo tepati) donijela krive odluke ili ne - to je blesavo uopće komentirati. Mene ovdje bodu u oči dvije stvari.

Prva je informacija kako je sporni mail

(za neupućene: gospođa predsjednika naše Lijepe je poslala mail na ravnateljicu jedne zagrebačke eminentne srednje škole oko propusta u satovima matematike - da skratim - koji je rezultirao sa prepravljanjem ocjene njihova sina u naravno - peticu i to nakon već zaključenih ocjena )

stigao sa službenih stranica odnosno službenog maila dotične gospođe. Kako ona i dalje radi kao liječnik - specijalista - u ovom je to slučaju -hzzo. No, taj dio nije toliko bitan. Osim informacije da se radi o službenoj mail adresi.

Da se razumijemo - i ja imam službeni mail na koji primam/šaljem poslovne obavijesti, dopisivanja sa kolegama, radne zadatke i sl.

No, moj privatni mail služi za sve ostalo - od korespondencije sa prijateljima i poznanicima, do nekih drugih službenih stvari (a nisu vezani uz moje radno mjesto). Ok. Taj luksuz - u mojem slučaju i košta jer je ekstenzija maila -hr. I dalje smatram da se privatni život mora odvojiti od službenog. Ako baš ne želimo platiti, postoje i one gmail i slične besplatne opcije - no, nekako (ima Rudarka i to) mi zvuči manje ozbiljno nego prava mail adresa.

Ne mogu vjerovati da je gospođa predsjednika (naše) države toliko digitalno nepismena da to ne zna. Uostalom, radi se o izvanrednoj profesorici i naravno, doktorici znanosti. O čemu pričamo.

Znači, radi se (opet) o bahatosti i/ili djelomično digitalnoj pismenosti.

Još je davnih dana jedan Poljak izgubio spor na Vrhovnom sudu EU - nakon što mu je uručen otkaz jer je dokazano da je tokom radnog vremena nekoliko tisuća puta lajkao na jednoj od tada popularnih društvenih mreža. I da - objašnjenje je bilo - otkaz je pravovaljan jer je isti to radio sa službenog mobitela. Službeni mobitel nije privatno dvorište. I točka.

Druga stvar što mi je kao ženu, majku (pa i baku) zasmetalo - i opako me uvrijedilo - je odnos političkog medija prema dotičnoj. I to direktno iz usta njezinog supruga oliti predsjednika države.

Ispalo je da je eto bidna žena - kao majka "zastranila" pa joj je sve oprošteno. Ona je "samo majka" koja svom sinu želi najbolje.

Kao u onoj grozomornoj pjesmi TBF-a "moja majka te traži" - od koje se svaki put ježim i ne znam zašto, no stvarno mi nije sjela....

Tu je predsjednik (legalno izabran) ispljuvao u jednoj - dvije rečenice sve nas žene, majke i bake. Da ne velim da je to isto tako uvreda za njegovu suprugu. Opaka. Ako smo i majke, ako i volimo naše sinove, ako i napravimo neku ludoriju (ja sam se pokačila sa lokalnim policajcem, no to je neka druga priča... ), ako i .... ne možeš biti suprug, otac, pa i ljubavnik - a da bezuvjetno ne staneš na našu stranu.

Ahoj od Rudarke