Mislim da sam o sličnoj temi pisala prije par godina, no početkom svakog ljeta, pa tako i ovog postane aktualna.

Po društvenim mrežama kola slika nekih fensi ležaljki (u stilu početka 20 stoljeća - uzdignuto, pa baldahin, pa stepenice kao ulaz u more ) za dnevnu cijenu od brat-bratu 200 ojra. I sad se svi čude, krste, psuju....

Fensi ležaljke su smještene negdje na Korčuli. No, nebitno. Mogu biti u Dubrovniku, Opatiji, Rovinju...

Naravno, bilo je već i fotografija računa s terase Mozart hotela u Opatiji - tzv. club sendvič od čini mi se 18-20 ojra. Plus nešto kave, sokova, vode - i eto - 70-ak ojra se skupilo. Tu se sad vlasnik tog računa čudi/negoduje i pun pravednog gnijeva ljuti kako je sendvič bio bljak, voda, a cijena paprena....

Da se razumijemo - svugdje u svijetu, ali i kod nas se na ulazima u restorane, pizzerie, trattorie, konobe, kako se već zovu gostione u Grčkoj - nalazi tabla sa cjenikom hrane i pića što se nudi. I stranci obavezno provjere, dok se mi na tu naviku zgražamo. Moram priznati da Guzda i ja to ne radimo. Ipak smo mi "Balkanci".

No, definitivno naručujemo hranu i piće tako što provjerimo cjenik. Pogotovo ako se radi "na oko" o nekom fensy mjestu. Meni su uvijek tricky narudžbe vina na čaše. Tu vas mogu opaliti...

A budimo realni - tko popije samo jednu čašu?

Zato, bolje spriječiti nego liječiti - pogledaš vinsku kartu i odlučiš se da li će to odmah biti pola litre "kućnog" točenog ili butelja ili samo pivo...

Isto tako se zna da određene turističke lokacije, pogotovo izvikani i prepoznatljivi lokali/restorani - poznati sa turističkih i blogerskih/vlogerskih stranica znače višu cijenu jer se horde i horde turista slijevaju na dotično mjesto.

Vjerujte, nismo ni lizali sladoled (nije mi se dalo čekati u redu ), niti naručili špagete u nijednoj od najpoznatijih lokacija u Rimu. To ne radimo. Makar smo prije puta razgledali more sitova i putopisnih blogova što se nude na beskonačnom svemiru interneta.

Isto tako, određene Michelin preporuke ili zvjezdice znače određeni cjenovni razred. Naravno, uz to ide i kvaliteta (ako volite takav način ishrane). Kao i kvaliteta koja se očekuje u hotelima s određenim brojem zvjezdica, ali i tu ide cjenovni razred dotičnog noćenja. Može to biti mrvicu manje ili više, ovisno o lokaciji, državi, kontinentu - no, nemojmo se zavaravati.

Ovdje još moram nadodati da se neke stvari - barem jednom u životu moraju probati. Npr. cafe Florian (na trgu Sv. Marka u Veneciji) - još me čeka. I nema veze što tamo kava (sa svim što već dobijete u to, uključujući i poslugu u bijelim rukavicama ) dođe kao prosječni ručak na plaži u Selinama (ili stavite već svoje malo lokalno morsko mjesto). No, da li su to isti gušti? Hoću reći - da li su to dvije stvari koje možemo uspoređivati. Ja bih rekla da ne.

I za kraj: Nema đabe ni u stare babe.

Ahoj od Rudarke