Dala sam si neko vrijeme da vidim da li ću se predomisliti. No, ipak ne.

I dalje sam mišljenja da Rim, koliko god ga mnoge (sve? ) žene doživljavaju kao najromantičnije mjesto na svijetu, a i muškima je ok - nije nešto. Barem ne ono što sam očekivala.

Prije desetak dana smo Guzda i ja otišli na nekoliko dana u Rim. Čak ni Rudarka nije bila, pa eto - okrugla godišnjica braka - neka to bude Rim.

Ne mogu reći da Rim ne obiluje povjesnim znamenitostima. No, budimo realni, ne možeš se pomaknuti ni po Lijepoj našoj, a bome niti široj okolici, a da ne zapneš za nekoliko kamenja na kojima su sjedili, pili, kakali ili ratovali Rimljanji.

Ono što nam nije sjelo je odnos "domaćih" prema turistima. Ništa u gradu nije na pomoć prosječnom turistu što dođe u grad. Nema turističkih karata u hotelu, nema u metro-u, google map te voda okolo naokolo tako da smo u prvih par dana doslovno bili na rubu živčanog sloma. Neki i razvoda braka.

Zapravo sam zamislila putovanje kako to mi i obično radimo - malo hodamo, pa kad se umorimo sjednemo u prvi kafić i odmaramo. I dogovaramo što dalje.

U Rimu maunu. Ništa od kafića, terasa, barova. Skoro pa svi ugostiteljski objekti su restorani. I ne - ona priča o "ristorante", "trattoria", "osteria", "pizzeria" - razlika u cijeni ovisno o vrsti ugostiteljskog objekta - to vam tu ne pali. Kako god se objekt zvao - više manje ćete isto platiti. No, ne mogu reći da nismo dobro jeli. Talijanska kuhinja je nama Hrvatima bliska i poznata. I ja ju jako volim.



Guzda je jeo predobru carbonaru (inače rimski specijalitet), no ni spagetti sa gornje fotografije nisu bili loši.

U židovskom kvartu (getu) probali smo pržene artičoke kao mikrolokalni specijalitet. Preporučam.



Osim što je općepoznato da se po Rimu muva spektakularan broj džepara, pa treba čuvati torbe, torbice, novčanike... moram vas upozoriti na još nešto. Pazite na račune koje dobijete na stol.



E sad - što je u ovom računu čudno? Prvo - kruh nismo jeli. A bome ni humus.

A isto tako sam jela nešto drugo - za nekoliko eura manje. Naravno, pošto smo, budimo realni - slučajno vidjeli detalje računa (mi smo već ljudi kojima trebaju naočale da provjere sitna slova ), te pobunili - konobar (ne onaj "naš", prvi) je malo zašarao po računu i naplatio odokativno. Za po*izdit.

No, mogu reći da sam fascinirana Colosseumom, makar volim i našu arenu u Puli. I Vatikanom. Vidjeli smo i papu koji nas je blagoslovio. Obišla i Vatikanske muzeje. To su mi bili glavni ciljevi. Naravno, osim famozne fontane (krkljanac do boli) i onih izlizanih stuba.

I za kraj - nešto iz Rudarkine struke: prastare cijevi (Vatikanski muzej) iz doba Etrušćana.




Ahoj od Rudarke