Danas je prvi dan škole. Osim što će slijedećih tjedan dana biti sparkiranih policijskih automobila u blizini škola, opet smo stihijski krenuli.

Kao prvo - knjige. Kako smo ove godine maturanti, nije mi palo na pamet prerano kupiti nova izdanja. Koja su ona ista stara, samo malo drugačije otisnuta. Hm.

Nadam se da će svaki nastavnik spomenuti dotičnim maturantima da li će im biti dovoljna i stara izdanja. Kako se ne radi o nadobudnim gimnazijalcima, pretpostavljam da će i one stare biti sasvim dovoljne.

Doduše, u slučaju srednješkolskog obrazovanja nova su izdanja ona osnovnih predmeta - hrvatski, matematika, strani jezik. Stručni su predmeti ostali isti. Koliko su uopće koristili te knjige.

Drugo - djeca s teškoćama u razvoju.

Zar je trebalo čekati prvi dan škole da se rješava pitanje njihovih pomagatelja tj. pomoćnika u nastavi? Odnosno izvoru financiranja za dotične. Zar nije bilo moguće pronaći privremeni izvor financiranja, te kad sjedne lova iz EU prefakturirati na pravi konto? Lakše je baciti sve na leđa roditelja - pa nek si oni misle...

Između ostalog, radi se o djeci sa poteškoćama u kretanju koji fizički sami ne mogu doći do svojeg radnog stola, toaleta ili kretanja iz jednog kabineta u drugi. Ovdje mogu navesti iskustva iz škole kada je Mala išla u osnovnu. U njezinom je razredu bilo dvoje takve djece koja su se (nažalost) kretala kroz školu uz pomoć svojih kolega iz razreda. Lijepo je to bilo što su dječaka patuljastog rasta (recimo u 8 razredu) čuvali njegovi ponarasli frendovi, no da li bi bilo bolje da je imao zasebnu pomoć - ja sad ne mogu reći.

Sve u svemu - kod nas je uvijek sve nabrzaka, bez reda i pravila, bez unaprijed provjerenog scenarija. To me nekako s vremenom sve više umara. Zar smo tako bedasti da se ne možemo na vrijeme i s voljom organizirati?

Znam, uvijek je to nekakvo političko pitanje - radi li se o lokalnoj zajednici, županiji ili na nivou cijele države. A onda više ništa nije logično, jednostavno, razumljivo i racionalno. Nažalost.

Naravno da sam htjela opet oplest po politici, no vrag odnija politiku, nedjelja je...

Gledam onaj stari reality o Dvornikovima i to emisiju u kojoj Danijela promovira knjigu s tektovima s ovog bloga. Moram spomenuti da sam o blogu prvi put pročitala u jednom ženskom časopisu i to u intervju baš s Danijelom gdje je spominjala pisanje bloga. I - kako to već ide sa znatiželjnim babama - eto mene...

Morala sam baciti oko na statistiku da provjerim koliko je stvarno Rudarka na blogu. Ee Miki - pa skoro deset godina.

Hoću cijelu naslovnicu samo za veličanje mog lika i dijela tamo negdje početkom ožujka sljedeće godine!

Apropo naslovnice, nekidan sam čitala lamentacije o istoj, koliko je to važno, nevažno, bla bla...

Ma, nemojmo se zavaravati - svaka normalna osoba želi napredovati, želi biti uvažen, želi se natjecati i ujedno pobijediti, želi biti hvaljen. Što je to drugo na blogu nego naslovnica??

Kad se prisjetim svoje prve naslovnice - e jebešmu, ali sam bila ponosna na sebe ko

Pa poslije cool lista. Problem je bio što sam, oplevši svoju obitelj uzdiž i poprijeko skrivala informacije o svom alter egu oliti blogerskom životu. Jebiga, ne možeš sve dobiti...

No dobro, da se vratimo tim davnim danima. Bilo je tu, osim Danijele i drugih zvijezda i prolaznih zvijezdica. I Alka je napisala post - dva (oba bila na naslovnici), pa još netko od onih sitnih pevaljkica, ubi me ako znam koja plavušica...

Bilo je tu i političara u doba predizbornih kampanja. Svi smo pomalo sumnjali da to PR-ovi pišu - u stilu - eto baš je pola noći i umorni se vraćamo sa skupa iz Špičkovine, omiljenog nam mjesta našeg PrimeMinistra... Kako je kampanja išla kraju tako su nestali i dotični političari ili njihovi pisatelji...

Jedan od malobrojnih i dugo godina kontinuiranih blogera bio je Davorko Vidović u doba kad je SDP bio oporba. Eee... čak sam dobila i poziv na kavu u Saboru koji nikad nije uspješno realiziran. Jebiga, to ti je tako kad ti političari obećaju...

Bilo je i nekad svađa, krvi i ratovanja. Sjećam se jednog bloga neke cure koja je pisala svoja iskustva s novim dečkom koji je pak imao dijete. Uglavnom, koliko se sjećam, postovi su bili zanimljivo napisani, pitki i zabavni. Mi smo kao sumanuti dijelili savjete kako s njim, djetetom, ostatkom obitelji... dok se nije provalilo da je dotična neka Marica iz susjedstva jedne pak druge blogerice i da ista nema tako uzbudljiv ljubavni život, već da je sve ista izmislila...

I ja sama sam svašta pisala. U prvo vrijeme (čitaj: nekoliko godina) pisala sam isključivo o svim svojim frustracijama sa svojom bližom i daljom okolinom, familijom i svojtom. Mislim da je onih nekoliko postova o Kraljici Majci (mojom, sada već nekoliko godina pokojnom majkom) i njezinim biserima bilo odlično primljeno jer svatko od nas ima neku takvu majku ili majku by law.

He, he, prošle sam vas zime uveseljavala prisilnim suživotom sa Sveki. Kako sam nekako skeptična prema mogućnosti da nećemo babu dobiti opet na bedinanje, bit će tu još materijala veselih. Za vas. Bome, za mene malo manje.

U posljednje vrijeme ne mogu se odmaknuti od politike i općedruštvenih zbivanja, pa pretpostavljam da sam već postala dosadna sa takvim tekstovima. Doduše, nekako mi je dosadilo čitati jedno te isto (od različitih blogera), pa slabo čitam, slabo komentiram, pa tako i ostatak blogerskog svijeta slabo mene posjećuje. Ili se varam?

Sve u svemu - meni je i dalje lijepo ovdje. I dalje sam ponosna kad završim na naslovnici, lijepo mi se vidjet na Cool listi i nema šanse da vas i dalje ne davim svojim tekstovima. Sviđalo se to vama ili ne.

A možda sve frknem i u jednu blogersku knjigu. Ako ih je do sada izašlo bogtepitaj koliko - zašto i Rudarka ne bi imala svoju. Tko se nudi za izdavača???

Uz rudarski pozdrav (i sućut jadnim ljudima u Zenici)

Osupnuta sam bahatošću političara koji se zapošljavaju bez znanja, pa čak i škole (čitaj: diplome), koji su pak bili tako bahati da si nisu platili školu, već su diplome falsificirali.

Tako je gospođa šefica Elektre (ne piše koje je škole završila) dobila (konačno) otkaz jer na vrijeme nije sakcionirala svojeg podređenog direktora jedne lokalne distribucije električne energije koji je pak, bez fakultetskog znanja, ali sa lažiranom diplomom šefovao. Istovremeno je uposlila dio svoje uže i šire familije i svojte, pa si vi mislite...

A ona je tek vrh sante leda.

I kad se direktno u glavnom dnevniku prozove ravnatelj jedne od bezbrojnih agencija koji je sam sebi namjestio drugi posao (očito mu se tresla fotelja, a to je i sama resorna ministrica potvrdila), pa je sam sebe uposlio na kakti "slabijem" poslu, a onda i dotična ministrica javno izjavljuje da to ne smatra sukobom interesa, onda si mislim tko je tu lud?...

U normalnom bi svijetu letjele glave dotičnih ministara, a bome i cijele garniture višeg managementa dotičnih javnih preduzeća već na samu posmisao da se dešava nešto nelegalno, a kod nas je totalno normalno.

Jer što bi svi ostali u Saboru da su prisilili jedna seosku županicu da konačno samu sebe smjeni (ipak je shvatila da će biti doživotno ili i slijedećih nekoliko blagdana u pritvoru). A to što je totalno neukusno, neprofesionalno i politički nekoretno da se jedna od najvećih županija vodi mjesecima iz pritvora. Ili se uopće ne vodi. Jer dotična nije imenovala v.d. nosioca dužnosti župana. A ona nekolicina dožupana uključujući i onih famoznih 15-ak savjetnika veselo trljalo ruke pune para jer su još manje morali radili. A radili nisu skoro pa ništa.

I još jedna dnevna gnusna izjava - uspoređivanje dokazanog podmićivanja (jer što je zapis na mobitelu ako ne javna i direktna izjava) i dotične kazne zatvora sa pravomoćno oslobođenim dokazanim ratnim herojem? Halo??

Jebemti politiku.

Da se vratimo romantici - zanima me da li se Niko odrekao dijela plaće da bi bio u Londonu sa svojom ljubavi života (doduše, to je govorio i svojoj prvoj supruzi, no nećemo sad cjepidlačiti) ili je samo pobjegao iz ukrajinskog lonca (da ne spominjemo Bosance).

Zanima me što ste vi najluđeg napravili za neku svoju ljubav?? Ajde, guknite!