Naravno da sam htjela opet oplest po politici, no vrag odnija politiku, nedjelja je...

Gledam onaj stari reality o Dvornikovima i to emisiju u kojoj Danijela promovira knjigu s tektovima s ovog bloga. Moram spomenuti da sam o blogu prvi put pročitala u jednom ženskom časopisu i to u intervju baš s Danijelom gdje je spominjala pisanje bloga. I - kako to već ide sa znatiželjnim babama - eto mene...

Morala sam baciti oko na statistiku da provjerim koliko je stvarno Rudarka na blogu. Ee Miki - pa skoro deset godina.

Hoću cijelu naslovnicu samo za veličanje mog lika i dijela tamo negdje početkom ožujka sljedeće godine!

Apropo naslovnice, nekidan sam čitala lamentacije o istoj, koliko je to važno, nevažno, bla bla...

Ma, nemojmo se zavaravati - svaka normalna osoba želi napredovati, želi biti uvažen, želi se natjecati i ujedno pobijediti, želi biti hvaljen. Što je to drugo na blogu nego naslovnica??

Kad se prisjetim svoje prve naslovnice - e jebešmu, ali sam bila ponosna na sebe ko

Pa poslije cool lista. Problem je bio što sam, oplevši svoju obitelj uzdiž i poprijeko skrivala informacije o svom alter egu oliti blogerskom životu. Jebiga, ne možeš sve dobiti...

No dobro, da se vratimo tim davnim danima. Bilo je tu, osim Danijele i drugih zvijezda i prolaznih zvijezdica. I Alka je napisala post - dva (oba bila na naslovnici), pa još netko od onih sitnih pevaljkica, ubi me ako znam koja plavušica...

Bilo je tu i političara u doba predizbornih kampanja. Svi smo pomalo sumnjali da to PR-ovi pišu - u stilu - eto baš je pola noći i umorni se vraćamo sa skupa iz Špičkovine, omiljenog nam mjesta našeg PrimeMinistra... Kako je kampanja išla kraju tako su nestali i dotični političari ili njihovi pisatelji...

Jedan od malobrojnih i dugo godina kontinuiranih blogera bio je Davorko Vidović u doba kad je SDP bio oporba. Eee... čak sam dobila i poziv na kavu u Saboru koji nikad nije uspješno realiziran. Jebiga, to ti je tako kad ti političari obećaju...

Bilo je i nekad svađa, krvi i ratovanja. Sjećam se jednog bloga neke cure koja je pisala svoja iskustva s novim dečkom koji je pak imao dijete. Uglavnom, koliko se sjećam, postovi su bili zanimljivo napisani, pitki i zabavni. Mi smo kao sumanuti dijelili savjete kako s njim, djetetom, ostatkom obitelji... dok se nije provalilo da je dotična neka Marica iz susjedstva jedne pak druge blogerice i da ista nema tako uzbudljiv ljubavni život, već da je sve ista izmislila...

I ja sama sam svašta pisala. U prvo vrijeme (čitaj: nekoliko godina) pisala sam isključivo o svim svojim frustracijama sa svojom bližom i daljom okolinom, familijom i svojtom. Mislim da je onih nekoliko postova o Kraljici Majci (mojom, sada već nekoliko godina pokojnom majkom) i njezinim biserima bilo odlično primljeno jer svatko od nas ima neku takvu majku ili majku by law.

He, he, prošle sam vas zime uveseljavala prisilnim suživotom sa Sveki. Kako sam nekako skeptična prema mogućnosti da nećemo babu dobiti opet na bedinanje, bit će tu još materijala veselih. Za vas. Bome, za mene malo manje.

U posljednje vrijeme ne mogu se odmaknuti od politike i općedruštvenih zbivanja, pa pretpostavljam da sam već postala dosadna sa takvim tekstovima. Doduše, nekako mi je dosadilo čitati jedno te isto (od različitih blogera), pa slabo čitam, slabo komentiram, pa tako i ostatak blogerskog svijeta slabo mene posjećuje. Ili se varam?

Sve u svemu - meni je i dalje lijepo ovdje. I dalje sam ponosna kad završim na naslovnici, lijepo mi se vidjet na Cool listi i nema šanse da vas i dalje ne davim svojim tekstovima. Sviđalo se to vama ili ne.

A možda sve frknem i u jednu blogersku knjigu. Ako ih je do sada izašlo bogtepitaj koliko - zašto i Rudarka ne bi imala svoju. Tko se nudi za izdavača???

Uz rudarski pozdrav (i sućut jadnim ljudima u Zenici)