Htjela sam s vama podijeliti nešto sitno dojmova o kratkom ljetovanju, no post će se krasno nadovezati na vijest iz dnevnog tiska o utiscima jedne mlade blogerice s ljetovanja u Zadru.

I ja bila u blizini Zadra, u jednom adrenalinskom raju. No da, to znači da u to mjesto dolazimo godinama, u različita godišnja doba te smo prošli većinu privatnih kampova (kao mladi), a sada i nešto od zidanog smještaja oliti famoznog Zimmer Frei-a.

Uglavnom, kao što i cura piše - smještaj - bio on vrhunski ili neka šupa (a skoro za iste novce) ovisi o čistoj sreći, konstelaciji zvijezda u vašem znaku i loto brojevima. Ne nužno tim redosljedom.

Prvo smo večer prespavali kod jedne gospođe gdje smo u jednoj drugoj priči (grupno) bili krajem prošle godine, a za sitne pare. Cijena - pa eto samo za nas, pa koliko bi vi dali - odakle da ja znam - paaa... ravno 200 kunića. Mi sretni otišli, makar sam u ofucanom krevetu dobila alergiju (sinusi se naduli), a minijaturna kupaonica, bez ručnika, sapuna i s jednoslojnim wc-papirom malkice zahrđala...

Od tv ni t ni v, a klima je bila ono čudo od prenosne kante (vjerujte, ne služi ničemu, imali mi takvu "klimu").

Slučajno smo i drugo večer, umorni od kupanja, penjanja, hodanja ostali u tom malom zabačenom velebitskom selu. Rekog Guzdi - nađi sobu, šta košta da košta. I gle vraga - uletimo mi u jedan drugi smještaj - sve novo novcato, tv, free wi-fi, ručnici, sapun, klima i da - posebno za naglasiti troslojni fini mirišljavi wc-papir - i sve za 250 kn. I to se žena ispričavala jer je eto ipak smještaj za jedan, a ne više dana...

I sad ti budi pametan.

Mrzi me što ne postoji službena ocjena privatnog smještaja - bilo po zvjezdicama, nekim numeričkim slijedom ili kako god već, a da ti u startu pokaže da li vrijedi value for money. Mrzi me kad za iste novce mogu biti u finom, čistom i za moje zdravlje sigurnom smještaju ili u nekoj izbi. I ne, nisam od onih da sad hoda po redu i traži gdje kako izgleda, koliko košta i sl. To nisam niti prije radila, niti ću sada.

I da - još jedna od napomena blogerice - hrana je sucks. O da - i ja ću dodati preskupa. Večerali s frendovima u Zadru i to je bilo prestrašno - fina, no minijaturna klopa za preko sto eura za nas četvero. Bez predjela, bez salate, bez butelje i sličnih kerefeka...

Doduše, da su oni došli do našeg sela i poznatog ugostitelja koji preferira staru sportsku klijentelu - za te bi nam novce okrenuo i janjca.

I sad nek se mi dičimo našim turizmom.