Nekidan sam putovala s dvije kolegice dovoljno daleko da smo pretresle nešto working issues aka tko koga...

Nekako na te priče uvijek mahnem glavom i ne vjerujem dok mi se maltene ne dese pred očima. A šta ćete - francuska sobarica...

Anyway, što htjedoh reći - napredovanja...

Muški napreduju kroz labirint preduzeća na više načina:

- politička podobnost (u privatnim ili polu-privatnim poduzećima ima sve manje utjecaja, čak dapače ponekad je to negativna osobina ako dotični aktivno tjera političku karijeru, pogotovo na nekoj razini mjesnog odbora ili općine)

- drugi jednako važan moment je lokalna obiteljska ili regionalna pripadnost (za šefove iz tzv. "pasivnih" krajeva aka Zagora, Hercegovina) tipa "mali od kume", "rođo u trećem koljenu" i sl.

- hakl (naravno nogometni, u nekim grupama i košarica, ali obavezno iće i piće nakon izgubljenih nekoliko kilokalorija)

- nevezana druženja tipa - vidimo se u pet popodne na proslavi otvaranja ovog i onog (ili nekoj drugoj obljetnici pozitivnih rezultata unutar preduzeća) - tu se ženu rijetko ili nikako ne zove bez obzira što su one aktivno doprinjele dotičnom poslovnom rezultatu

- podskup gorenavedenog su Martinja po lokalnim vinogradima i kletima.

Čak i vani u svijetu postoje određene zatvorene (obavezno muške) socijalne skupine ili druženja gdje se regrutiraju novi šefovi i direktori. Ljudi se u opuštenoj atmosferi bolje upoznaju i u trenutku nekog odabira sjete se "malog s hakla" jer je djelovao pametno ili radišno ili .... ovisi koja karakteristika je potrebna za dotični posao.

Na jednom međunarodnom ženskom liderskorm druženju (igrom slučaja i ja bila tamo, makar sam u svojoj karijeri najdalje dogurala do rukovoditelja nižeg razreda) gospođa iz jedne velike korporacije je objašnjavala kako je organizirala jednom mjesečno "doručak sa CEO" - oliti izvršnim direktorom - i to samo za žene - kolegice, kako bi se u opuštenoj atmosferi i one mogle približiti svojim idejama i mišljenjem direktorima, te eventualno ući u uži izbor napredovanja.

Druga je priča (doduše, manje zastupljenja unas) da u trenutku napredovanja koji se veže s promjenom lokacije (npr. USA) žena obično žrtvuje svoju karijeru za onu muževljevu. Te odbija napredovanje. I odlazak.

Da se sad vratimo na početak priče. Doznah za neke veze tipa "stari direktor - mlađa, u nekim slučajevima i ne tako mlada kolegica" koja odjednom obavezno odlazi na sve sastanke, kolegije i službena putovanja, a daleko je od nekog bistrog i razumnog stvorenja koje bi moglo kvalitetno odraditi radni zadatak. Prestrašno.

O tome da je netko u vezi (kako već ide onaj vic - ofucani stari muškarac je "debela svinja", a bogati "mali moj medo") - to je već njihova stvar. No da zbog toga mora trpiti posao - e to me već ljuti. A koliko su tek ostali (nadređeni) u sličnim situacijama mogu samo pretpostaviti kad dozvoljavaju ovakva ponašanja.

Nažalost, kad bolje razmislim dio našeg ženskog višeg managementa došao je na te pozicije po nekim rodbinskim vezama, vezama sa privatnim (vanjskim) biznisom (supruge vlasnika) i sl. Ne velim da žene nisu (dio je dio nije) sposobne za svoja radna mjesta. Govorim samo o tome da sjedenje za kompom debelo iza radnog vremena, odrađivanje radnih zadataka (pa se vaš šef kiti vašim dostignućima) bez pogovora i čekanje da netko uoči vaše sposobnosti je sigurno kontraproduktivno. Pogotovo ako želite napredovati. Nemojmo se zavaravati - svi žele napredovati. Bez obzira što ne računaju i na posljedice napredovanja.

Npr. moja kolegica je postala direktorica jedne lokalne podružnice. Nakon što su joj ukinuli neke beneficije kao "običnom" djelatniku, a povećali plaću za samo 20% - primanja su joj se zapravo smanjila. O odgovornostima nećemo.

No, lijepo se vidi u CV-u - kako mi je to svojedobno objasnio jedan kolega nakon što su ga u tri dana postavili, pa smjenili kao CEO - čak je i izašao u onom žutom dodatku "Večernjeg" jer se sve odvijalo oko srijede kad je taj biznis dodatak izlazio.

Sve u svemu - ispada da je izlaz dobar odabir ljubavnika, pljunut u šake i gugutat u uho dotičnom o radnom mjestu koji ste spikirale. Unfortunately.

Rudarka? Ma neee... ja ću napisati stručnu knjigu. Neki se već pitaju zašto nije napisana.