Ne znam da li je do mene ili do moje odabrane županije (gdje živim), no opet je na lokalnoj političkoj sceni uprizorenje tragikomedije. Drugačije ja to ne bih mogla opisati.

Naime, lokalni dugogodišnji direktor komunalnog preduzeća sam je sebi svojednobno potpisao managerski ugovor snova.

Ne možete vjerovati, no dotični si je prepisao takve ugovorne uslove da u slučaju da ga netko istorpedira, dobiva maltene doživotnu plaću (nešto sitno umanjeno) ili otpremninu (jednokratno) u visini tih dotičnih plaća x broj mjeseca do pemzije.

Kad se uzme u obzir da je dotični u ranim pedesetima (doduše, meni izgleda starije), možete misliti koliko je to para.

Da sad ne spominjemo da je dotično komunalno u debelim minusima jer gorespomenuta persona nije baš neki kvalitetan, već bi se moglo reći izučeni rukovoditelj. Hm.

Kad si bolje razmislim, ovo je čak premašilo onaj famozni Maminjo ugovor sa nedašnjim sirotanom iz južnoameričke pripizdine koji je potpisao dužničko ropstvo napisano na tećnom hrvatskom jeziku dok isti nije slovkao niti engleski, a kamoli naški. I još se čudio kad je isti, gle - igrom slučaja postao bjelosvjetksa faca koja mlati puste pare.

Sve u svemu, stvar se nekako brzo zataškala kroz medije, pa pretpostavljam da je opet pojeo vuk magare. Jegiba, a mi rajo plaćajmo plin, vodu, struju, grobno mjesto, javnu ravjetu, mjesto na placu (makar ga ne koristimo), ......

Eto. Toliko od seoske novinarke, pozdravlja vas Rudarka

Ps. Što bi si čovjek mislio o kućnim prijateljima kad za rođendanski poklon dobije čokoladnu repliku muškog spolnog organa. Prestrašno.