A u pm.

Kao što su i stranci došli do zaključaka - mi Hrvati volimo poklanjati. O da. I kad treba i kad ne treba. Nama uvijek treba.

Od famozne "kockice" (turkiše kafa) do bombonijera (ježim se onih jeftinih iz Lidla) i boca kiseliša...

Pa šta onda ne bi poklanjali za tako veliki blagdan kao što je Božić? Halo?

Ok. Božić je bladan gdje bi trebao prvo biti duh zajedništva, obitelji, skromnosti, duhovno iznad materijalnog, bla bla bla...

Stalno mi na tastaturu dolazi riječ - "blagostanja". Ok. Potrebno je tzv. duhovno blagostanje ili blagostanje duha, što je u ova teška vremena teško ostvarivo. Onda ono tzv. materijalno. No zašto bi se sramili želje za obojem?

No, uz kulturu pečenja barem desetak vrsta suhih kolačića do jedno dva - tri "kremasta", uz nešto peradi s tradicionalnim brašnom i vodom (oliti mlincima), francuske salate, nešto suhih narezaka i barem pola deci kiseliša, ako već nema neko drugo kvalitetnije tekuće alkoholizirano piće - zbog čega bi i odabir poklona bio nešto bogohulno?

O da. Tako bi me veselilo da dobijem na lotu i ispoklanjam svim svojim frendovima njihove fantazije. I još poneku želju potrebitima što ih svakodnevno slušamo na tv. Svaki put mi se srce stegne što nemam financijske snage da mogu uskočiti. Zašto ne? Zašto bi se time umanjila vrijednost Božića?

Zato, pazeći da ipak nešto ostane i za kruh i mlijeku u siječnju i veljači (kad već nema za skijače... ), uživajte u potragama malih, srednjih, skromnih, manje skromnih... uostalom zar se poklon od cca 100 kn može smatrati velikim?

Aloha od Rudarke