Prvo jedno općenito pitanje - da li su liječnici opće prakse postali tako tupavi ili se nešto gadno promijenilo u zdravstvu da je potrebno za svaku iole mrvicu ozbiljniju boleštinu naručiti sijaset specijalističkih pretraga i još pri tome mišljenje barem jedno dvije sub-specijalističke ambulante. Halo?

Uglavnom, da se vratim na početak priče - danas smo posjetili hram zdrastva unas Hrvata - KBC Zagreb. S obzirom na naše više od deset godišnje iskustvo sa pedijatriskim odjelom - Zavodom za endokrinologiju i dijabetes i sve superlative prema dotičnom odjelu, ne mogu reći da nismo "u toku" sa liječenjima i svime što uz to ide.

A ide više toga - čak i mrvicu komplicirano za visokoobrazovno stvorenje kao što je Rudarka. Tako da me baš zanima kako se u toj birokraciji snalaze penzići.

Kako bi se naručili za neki pregled ili pretragu potrebno je znati nekoliko stvari:

- gdje se možete izravno naručiti (što je po meni najveće gubljenje vremena - barem nama što iz "pasivnih" krajeva moramo do Metropole),
- znati da li se može obaviti takozvano "centralno naručivanje" - i naravno znati mail ili pak to ide isto tako mail-om, ali lokalno na pojedinoj jedinici,
- postoji i varijanta - "naručivanje telefonom" - no i tu postoje alternative - centralno ili direktno kod glavne sestre pojedinog odjela što opet zahtjeva znanje točnog direktnog broja i točnog vremena kad dotična "ordinira" ili vas opako nariba jer ne zove između "12-13" ili ...
- dobiti pravovaljanu uputnicu (vjerujte, ponekad je i to problem jer doktori iz gornje priče znaju jedno, a "teta" na šalteru bolnice zahtjeva posve nešto drugo),
- doći na vrijeme, pronaći pravu zgradu, kat, šalter, odjel.... name it.

I da - sve to skupa upecati u nekom zen-stanju sa vječnim smješkom na licu i dobrom voljom prema svim ugodnim i manje ugodnim tetama po šalterima, višim i nižim medicinskim sestrama (koje zapravo "vladaju" ustanovom).

No, u cijeloj toj priči moram napomenuti da bez obzira na hordu penzionera i svih ostalih - malih, velikih, domaćih i onih izvan županije pacjenata, ova visoko tehnološki opremljena bolnica (govorimo o KBC Rebro) nakon što uđeš u sustav (kad ti daju listić s brojem) i sjedneš pred prava vrata dođeš u neko relativno dobro prolazno vrijeme i u ordinaciju kod liječnika ili u labos.

Mi smo danas odradili oboje - sa hrpom smo epruveta (Mala voli kad joj na 4. katu pedijatrije izvade krv) i upitnom uputnicom odradili labos, a nakon toga i specijalistički okulistički pregled. I sve to između 9 i 12 h. Sa kavom.

Pri tome se moram zahvaliti jako uviđavnoj gospođi u Mikrobiološkom laboratoriju jer smo zajedno odgonetale što Maloj stvarno treba u odnosu na ono što je napisano na uputnici. Lijepo velim ženi da sam ja samo inženjer i da nemam pojma što treba, dok je ona meni objasnila kako je do nedavno bila laborantica, a sad se bakće sa hrpom uputnica i kompjutorskim programom tj. glumi administratora.

U međuvremenu smo se nahranili kod Koste, obišli par dućana (Mala ubola čizme u Shoe be do), a doma nas je na mailu već dočekao nalaz iz gore spomenutog labosa.

I tko će sad reći da nam je zdravstvo u qu? Ja ne.

O tome da bi morali dobiti pravedne plaće - eh...