Danas bih malo o hrani. Inspirirala me serija o sireva što sam maloprije odgledala na tv.

Uglavnom, svakim danom jedemo sve skuplju i sve lošiju hrani. Onu istu koju su Todorići i ini pokupovali po rasprodajama europskih tržnica, a za nas jadne i gladne Hrvate sve je dobro. Nažalost.

Definitivno Europa ima visokorazvijenu "tvornicu" svih mogućih vrsta hrane uključujući mlijeko, preradu istog, voća, povrća, uzgoj životinja, meso...

No, ne mogu se oteti dojmu da kod njih prežive i oni mali proizvođači koji kakti kod nas ne mogu.

Ono malo što sam se susrela sa europskom birokracijom još prije više od pet godina mogu potvditi da mi i ako imamo europsku kvalitetu, ekološku i inu proizvodnju, nema šanse da bez doktorata uspijemo plasirati. A kad netko cijeli dan muze krave nema šanse da na tećnom engleskom proučava stručnu literaturu, naputke i pravilnike o distribuciji, transportu, prodaji... name it, gorespomenutih finih i kvalitetnih proizvoda.

Nažalost, ne dovoljno poznatih na finom europskom tržištu. Hm.

Općenito je problem da se malom čovjeku - poljoprivredniku, obrtniku, sitnom vlasniku lokalne birtije kao zadatke stavlja popis raznoraznih propisa koji bi se morali čitati skoro pa svaki dan. Da ne velim da vam treba dobar fiškal da ih razumije i pokuša primjeniti. Doduše, Linić smatra kako je to sve jednostavno. Koma.