Famozna ljetovanja...

Ide mi na živce što me svi - od posla do najdraže frizerke početkom ljeta ispituju kuda ću na godišnji odnosno gdje ću na more. Isto se doduše ponavlja i za doček nove...

Pa onda čitam po novinama i ostaloj štampi kako se poznati "odmaraju", "pune baterije" i slične tlapnje.

Ok. Kad su djeca bila mala po defaultu se išlo uglavnom po desetak dana na more. I to sam sve na vrijeme rezervirala, spakirala se i obično sama otišla sa slinavom dječurlijom jer se Guzda uvijek i uspješno maknuo izgovorom "ljetnog" posla. Doduše, jedne godine se organizirao i ostao s nama cijelih devet dana, pa smo izludili jer je ljetovanje s njim bila "bajka" i dječje divljanje jer tata sve dozvoljava.

U posljednjih par godina, osim što je stvarno kriza i stvano nemam volje ulaziti u još veće financijske dubioze kako bih se dosađivala na nekoj plaži, uglavnom se ne ide na more. Barem ne više u onom klasičnom smislu.

Tako sam i ove godine, nakon što sam sve uvjerila da ću svih petnaestak dana sjediti doma i da se fack-off s tim famoznim plaža - apartman - plaža - apartman, a da uostalom doma imam i taj famozni bazen, pa nije da se ne mogu sunčati i kupati, ipak malo odmaknula od kuće. No dobro, da imamo neku rupu na moru, naravno da bih se nekako organizirala i otišla. Volim ja slano more i romantične zalaske sunca, no što se može....

Anyway, osim što se Guzda muvao u nekom muškom društvu po vukojebini srednjeg Balkana, sjeli smo u auto i putevima AVNOJ-a lupili preko Jajca, kupreškog polja, Gruda, Međugorja... pa zanimljiv koncert usred Imotskog (prekrasan primorski grad bez mora), kupanje u Makarskoj (za 40 kn tunela - za pola sata si na moru), pa Zagvozd...

Bilo je tu i malo kupanja u Pagu, pa izlet u rudarski muzej u Pećuh, pa....

Rado bih si priuštila muvanje po Europi (privlači me put prema Rumunjskoj i kupanju na crnomorskoj rivijeri) na način da se malo voziš, malo uvališ u neki hotel, malo muvaš po dotičnom gradu, pa nakon dan - dva kreneš dalje....

Naravno, rado bih se provela i na nekom morskom ljetovanju tipa jedrilica ili neki čamčić, pa po ribicama na poznatim lokacijama ribljih restorana dostupna samo jahterima... ali to čisto sumnjam da ću za svog života doživjeti. Vrijeme ide, a moje telo više ne izgleda kao kod dobrodržećih sponzoruša....

No, vratih se na posao, a brijem da će i ostatak svijeta kapnut, pa će se konačno moći normalno raditi bez onog famoznog "out of office"...