Moglo bi se reći da sam za svoje godine relativno zdrava. Nešto sitno lomova desilo mi se u pučkoškolskim danima, preboljela jedno od onih silnih dječjih boleština (na opću žalost), odradila variolu odnosno tzv. kozice sa trideset i sitno i to je više - manje to.

Nemam čak ni neku poštenu vaginalnu upalu, a kamoli nešto važnije. Osim faking alergije na ambroziju i nešto sitno divljih trava (to mi daju neke sitne jeftine tablete upitnog djelovanja) i to je sve što konzumiram od našeg zdrastvenog sustava.

S obzirom da ne pušim, nisam alkoholičar, hipohondar i općenito - trošim tu i tamo bayerov aspirin za sve moguće boljke tipa "boli me glava" do "žiga me u ..." moglo bi se reći kako ću glat doživjeti penziju u 67 godini. To što ću biti intelektualno, da ne velim tehnički i tehnološki daleko iza svojih mladih i mlađih kolega - pitanje je da li će me sustav kao takvu željeti u toj "zlatnoj" životnoj dobi.

Ne spominjući da će mi u toj 67-om proći cijeli klimakterični ciklus, naravno na tom famoznom poslu, uključujući sve moje kolegice mojeg godišta. I one mrvicu starije. I one mrvicu mlađe, ali koje će to po genetskoj predispoziciji ufatiti koju godinicu ranije.

Da se nakon ovog zdrastvenog profila vratimo na početak priče - tko je taj da mojem odabranom doktoru brani da me u slučaju nevolje i nedajbože nekih ozbiljnih boljki pošalje na daljnje pretraga i eventualno liječenje? Tko će mojem doktoru davati bonuse da mi ukine moje pravo na zdravlje i kvalitetnu zdrastvenu skrb?

Ok. Pretpostavljam da taj isti sustav gaji i ona tzv. lažna bolovanja. No, mogu iskreno reći da u mojoj radnoj sredini ne poznajem niti jednu osobu koja zlorabi svoje zdravlje (ili bolest) na takav način. Čak dapače, neki dolaze na posao i svoju malu - bolesnu djecu ostavljaju bakama na čuvanje.

I ja sam bila takva, pa nisam uzela bolovanje (već godišnji) za bolest mojeg djeteta niti u onoj prvoj akutnoj fazi. Uostalom, naš uvrnuti sustav ne prepoznaje bolovanje u slučaju da se dijete nalazi u bolnici. To što je u nekim slučajevima preporuka liječnika da roditelji budu što više uz bolesno dijete - to si možete objesiti o klin ako imate nehumanog liječnika opće prakse. No, obično to nije slučaj.

Imam osjećaj kako se ovaj naš hrvatski sustav raspada po šavovima, a političari nam i dalje mažu oči.

Naravno da sam još u snazi i znanju da i ja dignem rep i odem mlatit pare u bijeli svijet. Pa bi si mogla platiti najskupljeg švicarskog doktora u slučaju nužde. No, meni se to i dalje ne da. Hm.

Možda je ipak vrijeme za promjene... damn.