Ne mogu, a da ne komentiram lik i dijelo našeg jedinog pravog hrvatskog seleba - Sevku oliti Severinu. Nećemo napisati Severinu Vučković jer se gospodična zapravo drugačije zove. Prozvala se Severina. No da.

Anyway, za uvod onima neupućenima: dotična naša drčna dama je naša najpoznatija pevaljka koja se pojavljivala s puno pompe i na glumačkim daskama (da li je stvarno bila dobra kako to tvrdi naša eminentna dramaturginja ili je samo svojom pojavom napunila kazališta - stvarno ne mogu tvrditi, ali što jest, jest - skoro sam se i ja zaputila putem Rijeke da se na svoje oči osvjedočim), a bome se ne skida ni sa stranica žute štampe.

Osim što je zaredala poznate frajere - gle čuda - svi su bili basoslovno bogati, neki i poznatiji po svojim intimnim dijelovima od onih vanjskih, no iza svakoga je nešto ostalo. Od jednog rasni konj (tako se priča po avliji, nemojte sada ubiti poštara), od drugog tada prvi i jedini i najbolji terenac, od trećeg...

Uglavnom, prije jedno godinu i nešto pukla je naprasno veza dotične dame i jednog njonjastog tipa s Kvarnera, te se oma (ili još prije) bacila u zagrljaj jednom od najbogatijih muških solo pripadnika ovog brdovitog Balkana. Ljudav do neba. Ljubav do groba. Whatever. Nastalo je i malo biće koje smo očekivali prošle zime skoro kao Englezi novorođenog princa.

Sve bi tu bilo dobro da je dotična željela glumiti (kao što je u svim onim čudnim Pradinim haljinama i kaputima koji su pojedinačno skuplji nego moja vozilica u dvorištu) skromnu domaćicu. Ali, ne ne. Ona se htjela vratiti tamo gdje je najbolja. Na binu. A dotični je valjda mislio da je žigosao i bacio u zapečak najslavniji komad i najpoželjnije "meso" s ove strane Dunava. Hm.

I tu je počela rovovska bitka. S jedne strane je naše gore list (koji, moram primjetiti izgleda wou - žena je stvarno istesana kako bi svaka od nas poželjela biti) s tim malim patuljkom (i tu moram komentirati kako mi je užasno iritatno i seljački kad ljudi malu dijecu oblače u neke kakti kvazi odjelca. meni su najljepši u jednostavnim majicama, kratkim hlačicama, haljinicama i pelenama da dišu), a s druge balkanski kralj tamo nekog metala.

O ne, ne. Frajer izgleda mrak za svoje godine (pretpostavljam da je uživo i ljepši), ima svoju jahtu, avion, hotel i mnogobrojne nekretnine i pokretnine - ma tko ga ne bi volio?

I da, frajer je sve te pare sam zaradio. Znači da je opaki igrač. Ne bih joj bila u koži.

Da rezimiramo - osim što su se počeli prepucavati preko advokata i sudova, baš me zanima kraj sapunice. Nekako mi se čini da baš i nije na vidiku.

I samo dvije napomene: kako žena može biti tako glupava da koristi elektronsku opremu koju joj je poklonio dragi (slično se radilo i s ononim famoznim mobitelom Vlatkice nam Pokosice i onog starog prefriganog), pa sad ispada da joj nije ukrao elektronsku poštu, već samo pročitao ono što smije.

Drugo - zanima me koliko je ovakvih sličnih sapunica na sudovima koji čekaju u redu da se donese odluka o starateljstu, skrbništvu ili viđanju djece?

Ali ne, ova poznata priča (kako se već navodi po tiskovinama) imati će svoj prioritet. Halo? Zar nismo svi jednaki?

Zašto bi Severinino dijete bilo privilegiranije od tamo neke Jage iz Špičkovine.

O da - tu sam se poslužila i poznatim imenom i poznatom lokacijom. Vidim da to javnost voli. Ili ne.

No, tko pita običan narod??

Ps. Vrag će ga znati u koju da to sve kategoriju potrpam?